U 2011. godini znatno se povećao interes poljoprivrednika za integriranom ratarskom proizvodnjom, odnosno za upis u Upisnik proizvođača u integriranoj proizvodnji. Zanimanje prvenstveno proizlazi iz činjenice da je za ovaj način proizvodnje predviđena veća potpora. Prema Zakonu o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju (Narodne novine 92/2010) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011. godine za integriranu ratarsku proizvodnju predviđena je potpora do 800 kuna po hektaru oranice kao dodatak osnovnom plaćanju po površini.

Nije naodmet napomenuti da se ovdje ne radi samo o pravima nego i obvezama koje treba ispuniti poljoprivredni proizvođač da bi dobio potporu za ovu proizvodnju. Ministarstvo poljoprivrede na svojim web stranicama objavilo je Tehnološke upute za integriranu proizvodnju ratarskih kultura za 2012. godinu u kojima su izvršene neke promjene u odnosu na Tehnološke upute za 2011. godinu.

 

Najmanja obradiva površina


Minimalna površina koja se može upisati u Upisnik proizvođača u integriranoj proizvodnji je 0,5 ha, a minimalno se mora poštivati tropoljni plodored. Višegodišnje krmne kulture (trave, djeteline i njihove smjese) mogu ostati na istoj površini i duže od tri godine. Da bi se mogli poštivati principi integrirane proizvodnje, potrebno je uzgajati kulture koje su dobro prilagođene agroekološkim uvjetima pojedinog područja. Da bi se izbjegla opasnost od erozije preporučuje se uzgoj ratarskih kultura na nagibima do 8%, a tamo gdje je nagib od 8 do 15% obavezna je primjena mjera protiv erozije tla. Na ovakvim nagibima nije preporučljivo sijati širokoredne kulture jer će, osobito u kišnim godinama, doći do znatne erozije vodom. Ukoliko se ipak siju, potrebno je obradu tla obaviti okomito na nagib, a između redova zasijati kulturu koja će spriječiti eroziju, a istovremeno neće štetiti glavnoj kulturi. Na nagibima većim od 15% zabranjuje se uzgoj ratarskih kultura u sustavu integrirane proizvodnje.

Radi sprječavanja erozije tijekom zimskog razdoblja (15. studeni do 15. veljače) poljoprivredne površine trebaju biti pod biljnim pokrovom. To može biti glavni usjev ili međuusjev koji ima funkciju zaštitnog pokrova. Za sjetvu u kasno ljeto ili jesen mogu se koristiti ozima grahorica, ozimi grašak, raž, pšenica, ječam, smjese žitarice i ozimog stočnog graška ili ozime grahorice, ogrštica, uljana repica. Ovi usjevi osiguravaju zaštitu tla od erozije i ispiranja hranjiva tijekom zime i nastavljaju s rastom u proljeće. Oni mogu biti ili zaorani prije sjetve naredne kulture u plodoredu ili mogu ostati do zriobe. Kao ozimi zaštitni usjev osobito je značajna raž s obzirom na to da u jesenskom razdoblju vrlo brzo stvara veliku vegetativnu masu i prekriva tlo. Vrlo dobro razvijen korijenov sustav sprječava zbijanje tla, a omogućava korištenje preostalih hranjiva od predkulture čime se sprječava njihovo ispiranje. S obzirom na to da raž jače busa u odnosu na pšenicu i vrlo brzo prekriva tlo, pomaže i u suzbijanju korova. Usjevi koji trebaju poslužiti kao zaštita, trebaju imati brzo klijanje i nicanje, moraju biti dobro prilagođeni različitim tlima i vremenskim uvjetima, njihovo uništavanje ne smije biti problematično i, što je u današnje vrijeme od posebne važnosti, proizvodnja takvog usjeva ne smije biti skupa. Usjeve koji se siju za zaštitu tla u jesensko-zimskom razdoblju treba posijati dovoljno rano da bi prije zime postigli određeni stadij rasta te ostvarili povoljan utjecaj na tlo. 

 

Obrada tla

Obradu tla je potrebno provoditi tako da se sačuva njegova struktura, plodnost i biološke komponente. Stoga je zabranjena obrada smrznutog tla, presuhog i prevlažnog tla. To je proizvođačima i sada poznato, međutim, pitanje je koliko se toga drže. Ne smiju se koristiti rotirajući strojevi (freze, rototilleri i dr.), ako njihova uporaba može prouzrokovati stvaranje pokorice ili stvaranje zbijenog sloja („taban pluga“). Zabranjeno je paljenje žetvenih ostataka na obradivim površinama (slama, kukuruzovina), osim ako je to potrebno radi sprječavanja širenja ili suzbijanja biljnih štetočinja. I do sada se preporučivalo zaoravati biljne ostatke da bi se spriječilo širenje štetnika i bolesti (zaoravanje kukuruzovine do 15. svibnja), ali svjedoci smo da se to nije svugdje provodilo te je kukuruzovina ostajala na oranicama i do sljedeće jeseni. Sada je to zahtijevana mjera čime se smanjuje korištenje kemijskih sredstava. Osim toga, zaoravanjem biljnih ostataka djeluje se i na održavanje sadržaja humusa u tlu. Osim toga, potrebno je sijati kulture za zelenu gnojidbu i pokrovne usjeve te gnojiti s organskim gnojivima (stajski gnoj, gnojovka i dr.). Na taj se način na našim oranicama sadržaj humusa neće smanjivati nego će se pomoći da se njegov sadržaj uravnoteži, a kroz duži niz godina ovakve prakse i poveća.

Plodored

Pravilni plodored je preduvjet uspješne integrirane ratarske proizvodnje. Ako se poštuje plodored i pravilno izmjenjuju kulture na istoj površini smanjuje se nakupljanje štetnika i bolesti te se time smanjuje i korištenje pesticida. Nije dozvoljena monokultura, odnosno uzastopan uzgoj iste kulture na istoj površini dvije ili više godina uzastopce. Poštivanje plodoreda, odnosno izbjegavanje monokulture danas posebno dolazi do izražaja u proizvodnji naše najvažnije kulture, kukuruza. Često se događa da proizvođači zbog potreba vlastite stočarske proizvodnje i nedostatka poljoprivrednih površina kukuruz uzgajaju dvije pa i više godina na istoj oranici i tada se pojavljuje problem sve većih šteta od kukuruzne zlatice. U integriranoj ratarskoj proizvodnji to nije dozvoljeno. Zabranjuje se uzastopno redanje srodnih glavnih usjeva. To znači da se ne smiju sijati strne žitarice jedna iza druge, a isto tako niti krstašice. Uzastopnom sjetvom ovakvih kultura dolazi do jačeg napada bolesti i štetnika, a ponavljaju se iz godine u godinu isti korovi te se povećava potreba za korištenjem pesticida. Da bi se izbjegle pogreške, potrebno je napraviti plan provođenja plodoreda zajedno s planom gnojidbe za više godina unaprijed. Kulture koje sijemo kao pokrovne ili zaštitne usjeve tijekom zimskog ili ljetnog razdoblja sastavni su dio plodoreda te se ne smije sijati mahunarka kao pokrovni usjev, a nakon nje mahunarka kao glavni usjev.
Potrebno je poznavati karakteristike kultura koje sijemo kao pokrovne usjeve radi rješavanja eventualnih problema sa štetočinjama na oranicama. Tako, na primjer, ako se na oranicama očekuje jak napad zemljišnih štetnika, preporučuje se sjetva kultura koje sadrže glukozinolate (bijela gorušica, uljana repica, ogrštica). Prije sadnje, npr. krumpira, ove kulture se zaoru i tlo se na vrijeme može pripremiti za sadnju. Pravilnim izborom kultura u plodoredu i njihovim pravilnim rasporedom možemo smanjiti i troškove proizvodnje. Tako nakon mahunarki koje ostavljaju veću količinu dušika u tlu treba uzgajati kulture s visokim potrebama prema dušiku, a istovremeno ćemo smanjiti primjenu mineralnih gnojiva. Nakon usjeva slabijeg rasta u kojima se može pojaviti problem s korovima treba sijati usjeve brzog porasta koji dobro suzbijaju korove te se smanjuje potreba za primjenom herbicida.

Gnojidba

U integriranoj proizvodnji ratarskih kultura planiranje gnojidbe se temelji na kemijskoj analizi uzoraka tla (analize su obavezne svake pete godine), većoj uporabi bioloških i organskih gnojiva te planskom petogodišnjem upravljanju hranjivima. Količinu gnojiva je potrebno uskladiti s potrebama biljaka i plodnosti tla te će se na taj način izbjeći prekomjerno unošenje gnojiva čime se, uz sjetvu pokrovnih usjeva, sprječava ispiranje nitrata u podzemne vode, što je osobito značajno u vodozaštitnim područjima.
Ako nema drugih ograničenja, granična vrijednost godišnjeg unosa gnojivima iznosi 170 kg N/ha (iznimno je za kukuruz dopuštena primjena do 200 kg N/ha), 150 kg P2O5/ha i 175 kg K2O/ha (iznimno je za gnojidbu šećerne repe dopuštena primjena 250 kg K2O/ha, a za kukuruz i krumpir 225 kg K2O/ha godišnje). Radi sprječavanja ispiranja hranjiva zabranjuje se primjena mineralnog ili organskog gnojiva od 1. studenog do 1. ožujka. To se odnosi i na prihranu strnih žitarica. Isto tako, zabranjeno je korištenje više od 60 kg mineralnog dušika po hektaru u jednom obroku.

Zaštita ratarskih kultura

Primjena pesticida provodi se samo ako se provođenjem drugih mjera nije smanjila opasnost od šteta koje izazivaju štetni organizmi. Osnovne agrotehničke mjere koje mogu smanjiti štete su sjetva tolerantnih ili otpornih sorata, poštivanje plodoreda, sjetva certificiranog sjemena, uravnotežena gnojidba, zaoravanje zaraženih biljnih ostataka, odvodnja i navodnjavanje te optimalno vrijeme sjetve i žetve. Populacija štetnih organizama se može smanjiti i biološkim mjerama koje osiguravaju očuvanje i zaštitu njihovih prirodnih neprijatelja. Npr. bubamare, zlatooke i osolike muhe se hrane lisnim ušima, muhe gusjeničarke polažu jaja u gusjenice štetnih kukaca (sovica, gubara i dr.), parazitske osice parazitiraju jaja kukuruznog moljca itd. Da bi se stvorili uvjeti za razvoj korisnih organizama potrebno je saditi živu ogradu, grmlje i drugo raslinje izvan usjeva kao njihovo stanište. U integriranoj proizvodnji ratarskih kultura suzbijanje korova provodi se različitim agrotehničkim mjerama, a primjena herbicida treba biti racionalna, a prednost treba dati herbicidima koji se primjenjuju nakon nicanja kulture i korova.
Poljoprivredni proizvođači moraju detaljno poznavati ciljeve i načela integrirane proizvodnje pa je propisano prisustvovanje predavanjima o integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji u trajanju od pet sati.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakŠareni cheesecake
Sljedeći članakIsplativost proizvodnje SUNCOKRETA u 2012.
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.