Pir – sve zastupljenija strna žitarica

Pir (Triticum spelta L.; Triticum aestivum spp. spelta) je polimorfna strna žitarica čija sistematska pripadnost nije potpuno utvrđena. Pretpostavlja se da je pir nastao spontanim križanjem tetraploidne dvozrne pšenice Tritcum turgidum var. dicoccum i diploidne vrste Triticum tauschii (Aegilops squarrosa).

S botaničkog stajališta pir pripada u porodicu trava, rod Triticum (pšenica) i bliski je srodnik obične (meke) pšenice. U našim krajevima postoje različiti nazivi za ovu kulturu: pir ozimi, pir pravi, gobino, krupnik, dinkel, piorovica, silj, žilj, noktaš, opah, osvah itd. Prema novijim istraživanjima pir je nastao prije nekih 7000 godina na području Transkavkazja, najvjerojatnije spontanim križanjem samoniklih travnih vrsta. Najstariji nalazi ove vrste pšenice potječu iz četvrtog tisućljeća prije Krista, a pronađeni su u dolini Nila. Azijska plemena značajno su doprinijela širenju proizvodnje pira diljem Europe, dok su ga kasnije prihvatili Rimljani šireći njegovu proizvodnju po cijelom carstvu. Stvaranjem visokorodnih sorti meke pšenice pir je potisnut iz proizvodnje i održavan je samo u bankama gena širom svijeta.

Buđenjem ekološke svijesti stanovništva o potrebi korištenja zdravstveno ispravne hrane, sedamdestih godina prošlog stoljeća ponovno s pir vraća na poljoprivredne površine diljem svijeta. Za ispunjenje toga cilja gotovo idealnim su se pokazala nutritivna i ljekovita svojstva oljuštenog zrna pravog pira. Prvi koraci učinjeni su u Švicarskoj, zatim Austriji, a kasnije i u drugim razvijenim zemljama Zapadne Europe i Sjeverne Amerike. Povećanje interesa posljednjih godina za uzgoj ove žitarice vidljiva je i po podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju o površinama koje zauzima u Republici Hrvatskoj.

Zašto se pir još uvijek ne uzgaja na većem broju površina?

Razlozi još uvijek manjeg broja hektara na kojima se uzgaja pir, osim kod ekoloških proizvođača, su teška vršidba, osipanje zrna pri žetvi zbog lomljivog klasnog vretena, dodatni postupci ljuštenja zbog pripreme zrna za meljavu. No, zasigurno najvažniji razlog je manji ostvareni prinos u odnosu na meku pšenicu. Pri uzgoju ove kulture možemo očekivati prinos od 2,5-4 t/ha zrna u ljusci (pljevici). Ovisno o sorti može se očekivati 21-32 % udjela pljeva i pljevica u ukupnoj masi klasa. U agroekološkim uvjetima povoljnim za rast i razvoj pira (voda i temperatura) manji je indeks pljeva nego u sušnoj godini. Najveći broj sorata može se pronaći u Švicarskoj, dok su kod nas raširene sorte u uzgoju: Ostro i Bc Vigor. Vrijeme sjetve pira je od sredine do kraja listopada sa sjetvenom normom od 170-230 kg/ha.

Pir se na istoj parceli može uzgajati svake 3-5 godine, a povoljni predusjevi su mu: korjenasti usjevi, uljana repica, suncokret, kukuruz, krumpir, mahunarke i zob. Pir ima skromne zahtjeve prema klimatskim i zemljišnim uvjetima u odnosu na pšenicu.

Za uzgoj mu najbolje mu odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna tla blago kisele reakcije. Može uspijevati i na tlima lošije kvalitete te na većim nadmorskim visinama. Pir ima brži proljetni porast od pšenice i otporniji je na niske temperature. U korištenju hraniva iz tla pir je ekonomičniji odnosu na meku pšenicu.  Ne traži velike količine dušičnih gnojiva i potreban je oprez u gnojidbi dušikom jer može doći do polijeganja. Za ostvarivanje dobrog prinosa potrebno mu je 500 – 700 mm dobro raspoređenih oborina.Najosjetljiviji na nedostatak vlage je tijekom vegetacijskih faza vlatanja i nalijevanja zrna.

Zrno pira sadrži mnoge tvari koje su važne u ljudskoj prehrani. Neki kultivari sadrže bjelančevina čak i više od 20 %. Ima veću razinu dijetalnih vlakana, proteina, nezasićenih masnih kiselina, aminokiselina i vitamina (A, D i E) u odnosu na pšenicu. Pir također predstavlja bogat izvor minerala poput mangana, fosfora i niacina (vitamin B3) te ima puno ugljikohidrata. Ljepak kojeg sadrži pir je više topljiv u vodi od ljepka pšenice, zbog čega je lakše probavljiv i pogodniji za ishranu ljudi koji boluju od celijakije. Ima višu razinu esencijalnih aminokiselina od većine vrsta pšenice. Pirovo zrno jedno je od rijetkih biljnih proizvoda koji sadrži sve potrebne esencijalne aminokiselline potrebne čovjeku. Osobito je bogato aminokiselinom triptofan koja stimulira proizvodnju hormona serotonina bitnog za raspoloženje čovjeka.