Stihovi narodne pjesme : „Miš mi je polje popasel“, svjedoči da su od davnine glodavci bili problem u poljoprivrednoj proizvodnji. Radi se o skupini štetnih organizama koja može počiniti znatne štete na poljoprivrednim kulturama, kako na poljima tako i u zatvorenim objektima te predstavljaju opasnost za  prijenos i širenje nekih bolesti kako na ljude tako i na životinje.

Najveće probleme nalazimo na lucerištima, ozimim žitaricama, uljanoj repici i na nekim voćnim  kulturama. Na napadnutim parcelama uočavaju se prazna mjesta (plješine), pojedeni klasovi žitarica, na voćkama oštećeno korijenje i oglodana kora uslijed čega dolazi do propadanja stabla. Kopajući hodnike uništavaju i cijevi za navodnjavanje i sl.

Na vanjskim poljoprivrednim površinama  najčešće štete čine: poljska voluharica (Microtus arvalis P.), vodena voluharica (Arvicola amphibius L./terrestris), prugasti poljski miš (Apodemus agrarius P.) i šumski miš (Apodemus sylvaticus). Probleme mogu činiti tijekom cijele godine,  a  njihova brojnost ovisi o vremenskim prilikama te provedenim agrotehničkim mjerama. Razmnožavanju  glodavaca pogoduje vrijeme s blagim, toplim  i suhim zimama te suša i visoke temperature kao i parcele na kojima se ne provodi ili se rijetko provodi  obrada tla (nasipi, travnjaci, lucerišta i sl.). Prema  znanstvenim istraživanjima na jednom hektaru možemo naći od nekoliko jedinki pa do više tisuća. Brojnost glodavaca  potrebno je pratiti tijekom cijele godine, a može se utvrditi pregledima parcela na prisutnost „aktivnih rupa“ i to tako da se nogom zatvore rupe i drugi dan izvrši pregled. Sve otvorene rupe su znak aktivnosti ovih štetnika i mogu poslužiti za postavljanje trenutno dostupnih rodenticida na tržištu.

Suzbijanje glodavaca  na otvorenim poljoprivrednim površinama, danas zahtijeva kombinaciju više mjera jer su „ klasični rodenticidi“ na bazi aktivne tvari klorfacinona zabranjeni još 2009. godine, a druga skupina na bazi bromadiolona  prema Uredbi 540/2011 od 25. svibnja 2011. godine, dobila je zabranu primjene od 2015. godine. Rodenticidi za primjenu na vanjskim poljoprivrednim površinama, na tržištu nisu bili dopušteni gotovo 4 godine, no neki od njih su registrirani kao biocidni pripravci i imaju dozvolu za suzbijanje glodavaca u skladišnim prostorima i to u obliku peleta, mamaka i sl. Svakako treba napomenuti da takvi pripravci postoje u prodaji i da nisu namijenjeni za upotrebu na poljoprivrednim površinama i njihova zlouporaba je zakonski kažnjiva.

Kod suzbijanja glodavaca na poljima potrebno je kombinirati mehaničke, biološke i kemijske mjere suzbijanja.

Mehaničke mjere podrazumijevaju korištenje mišolovki, ultrazvučnih rastjerivača, tunel mišolovki i slično. Ove metode su eventualno prihvatljive na manjim površinama.

Biološke mjere obuhvaćaju korist od prirodnih neprijatelja: lisice, kune, zmije ptice grabljivice, mačke, psi i dr. Poljoprivrednici kao pomoć mogu na svojim parcelama  postavljati stupove  za ptice grabljivice ili ukoliko je površina blizu kuća koristiti pse i mačke.

Kada sve navedene metode ne poluče zadovoljavajući učinak preostaje nam kao zadnji izbor korištenje kemijskih pripravaka iz skupine rodenticida. Trenutno na tržištu postoje dva registrirana rodenticida: Arvalin, registriran  2020. godine te Polytanol, registriran 2018. godine, no njegova registracija ističe 1. 3. 2021. godine, a krajnji rok za primjenu zaliha je do 1. 6. 2022. godine.

Riječ je o sredstvima čija se  primjena  treba  provoditi strogo prema pisanim uputama proizvođača.

Suzbijanje glodavaca na poljima moguće je uspješno provoditi kombinacijom svih navedenih metoda i uz sudjelovanje svih poljoprivrednika na čijem se području ovaj problem javlja.

 IZVOR: https://www.savjetodavna.hr/ (Jadranka Berić  dipl. inž. agr.)

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPorezne izmjene od siječnja 2021. godine
Sljedeći članakNabavljeno 20 novih agroklimatskih stanica
Avatar
Savjetodavna služba specijalizirana je javna ustanova za obavljanje poslova savjetodavne djelatnosti u poljoprivredi, ruralnom razvoju, ribarstvu i unapređenju gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šumoposjednika. Od svog osnutka 1991. godine pa do danas, Savjetodavna služba) imala je nekoliko etapa u svom razvoju u kojima su provedene statusne i organizacijske promjene te prilagodba kadrovske i specijalističke strukture zaposlenih, sukladno ciljevima i reformama poljoprivredne politike u Republici Hrvatskoj. Osnivanje i djelatnost Službe po prvi puta u njezinoj povijesti regulirano je donošenjem Zakona o Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi u svibnju 2012. godine („Narodne novine“ br. 50/2012), pri čemu Služba dobiva i dvije javne ovlasti i to: provođenje stručnog nadzora u integriranoj proizvodnji, i organiziranje i izvođenje obrazovanja i osposobljavanja iz područja poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Nadalje, donošenjem Zakona o izmjenama Zakona o poljoprivrednoj savjetodavnoj službi krajem 2013. godine („Narodne novine“ br. 148/13), promijenjen je naziv Službe u Savjetodavna služba - javna ustanova za savjetodavnu djelatnost u poljoprivredi, ruralnom razvoju, ribarstvu te unapređenju gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šumoposjednika, čime je proširena djelatnost Službe sa novim poslovima i zadaćama i javnim ovlastima u području šumarstva. Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Savjetodavne službe sistematizirano je 398 radnih mjesta, trenutno je zaposleno 247 službenika. Temeljem Zakona o savjetodavnoj službi, Služba ostvaruje sredstva za rad iz državnog proračuna RH, obavljanjem svoje djelatnosti i iz drugih izvora na način i pod uvjetima propisanim Zakonom i Statutom Službe. Misija Savjetodavne službe jest razvijati konkurentna i napredna poljoprivredna gospodarstava i subjekte u ribarstvu i šumarstvu kroz informiranje, savjetovanje i obrazovanje, uz poštivanje načela dobre poljoprivredne prakse te očuvanje ruralnog prostora njegujući tradiciju i običaje.