Jedna od najznačajnijih agrotehničkih mjera u proizvodnji suncokreta je izbor hibrida i sjetva suncokreta. Hibridi suncokreta koji se trenutno u nas uzgajaju imaju 46 – 52 % ulja. U svijetu su stvoreni hibridi s različitom kvalitetom ulja. Posebnu vrijednost predstavlja visokooleinski tip suncokretovog ulja sa sadržajem oleinske kiseline iznad 80 %.

Izbor hibrida ovisi o cilju proizvodnje, zakorovljenosti površine (table), itd. Na slabije zakorovljenim površinama preporučuje se sjetva konvencionalnih hibrida, a na površini zakorovljenoj s tkz. „tvrdokornim“ korovima HT hibridi – hibridi tolerantni na herbicide. HT hibridi dijele se na: hibride otporne na imidazolinone/imazamoks (IMI tolerantni hibridi), tehnologija poznata kao Clearfield (CL) i Clearfield Plus (CLP) i hibride otporne na tribenuron metil (poznati kao Sulfo hibridi ili Express tehnologija).

Za odabir odgovarajućeg hibrida na zakorovljenim površinama važno je poznavati spektar prisutnih korova. Ako prevladava poljski osjak (Cirsium arvense), svinjak (Sonchus spp.) i dr., najbolji izbor su tkz. Sulfo hibridi i primjena herbicida na osnovi aktivne tvari tribenuron – metil uz dodatak okvašivača (Expres tehnologija). Za površine gdje dominiraju ambrozija (Ambrosia elatior), dikica ili mali čičak (Xanthium spp.) i dr. preporučuju se IMI tolerantni hibridi i Clearfield tehnologija.

Za svako uzgojno područje treba odabrati odgovarajući hibrid određene duljine vegetacije, visokog potencijala rodnosti, visokog udjela ulja u sjemenu, visoke otpornosti na dominantne bolesti, sušu, tolerantnosti na određene herbicide, itd.

U pravilu, u istočnoj Slavoniji i Baranji mogu se sijati srednje rani i srednje kasni hibridi suncokreta, a u zapadnoj Slavoniji rani i srednje rani hibridi, tj. hibridi koji podnose kasniju sjetvu, a ranije dozrijevaju. Za sjetvu treba koristiti priznate i provjerene hibride, a gospodarstva s većim površinama pod suncokretom trebaju sijati dva ili više hibrida različite duljine vegetacije.

Danas se u proizvodnji suncokreta u Hrvatskoj nude inozemni hibridi sljedećih sjemenskih kuća ili distributera: Corteva, KWS, Poljoprivredni institut Osijek, RWA Hrvatska i Syngenta. Mnogi hibridi uz visoki potencijal rodnosti posjeduju i tolerantnost na sušu, lom stabljike, najvažnije bolesti te volovod (Orobanche spp.). Za svaki hibrid treba primijeniti odgovarajuću tehnologiju proizvodnje s posebnim naglaskom na sjetvu (rok sjetve, gustoća sklopa prilagođena svakom hibridu) i zaštitu usjeva od korova.

Tablica 1. Hibridi suncokreta u Hrvatskoj za sjetvu u 2022. godini

* – linoleinski = linolni (C18:2)

Pripreme za sjetvu

Kvaliteta sjemena. Za sjetvu se koristi kvalitetno dorađeno sjeme koje zadovoljava postojeće norme kvalitete (minimalna klijavost iznad 80 %, čistoća iznad 97 %). Dorađeno i tretirano sjeme pakirano je u vreće po broju sjemenki – sjetvene jedinice (75.000 i 150.000 sjemenki).

Rok sjetve. Sjetvu suncokreta treba započeti kad se temperatura tla na 5 cm dubine ustali na 8oC. To je u istočnoj Hrvatskoj najčešće u prvoj ili drugoj dekadi travnja. U pojedinim godinama, kad rano nastupi toplo i suho vrijeme, sjetva suncokreta u prvoj dekadi travnja daje bolje rezultate jer sjeme za klijanje dobro koristi „zimsku“ vlagu u tlu. Sjetvu suncokreta treba završiti do kraja travnja (u zapadnoj Slavoniji).

Dakako da se rok sjetve mora prilagoditi regionalnim uvjetima klime i dužini vegetacije pojedinog hibrida. Ranijom sjetvom postižu se veći prinosi sjemena i ulja, u odnosu na kasniju. Prvo treba sijati srednje kasne, a zatim srednje rane i rane hibride suncokreta. Kod hibrida duže vegetacije kasniji rok sjetve ima negativniji utjecaj na prinos sjemena, nego kod odgode sjetve ranih hibrida. Hibridi kraće vegetacije (manje od 100 dana) mogu se uzgajati postrno, osobito u istočnim područjima Hrvatske u sustavu navodnjavanja.

Gustoća sklopa. Broj biljaka po hektaru i način sjetve ovise o hibridu i ekološkim uvjetima uzgoja. Hibridi duže vegetacije su u pravilu viši i robusniji, tj. krupnijih glavica i siju se rjeđe, a raniji hibridi su niži, sitnijih glavica i siju se gušće. Za srednje kasne hibride preporučuje se gustoća sklopa 50.000 – 55.000 biljaka/ha, za srednje rane 55.000 – 60.000 biljaka/ha i za ranozrele 60.000 – 65.000 biljaka/ha u žetvi. Ako se kasniji hibridi zasiju u pregustom sklopu, glavice će biti manje kao i veličina te broj sjemenki u glavici, a biljke nešto više, što stvara veću mogućnost za razvoj bolesti i polijeganje. Ekološki uvjeti mogu značajno modificirati komponente prinosa i fiziološke osobine suncokreta. Npr. u vlažnoj će godini isti hibrid dati značajno viši prinos sjemena s manjim brojem biljaka po hektaru, nego u suhoj godini.

Količina sjemena. Točnu količinu sjemena za sjetvu treba izračunati na osnovu planirane gustoće sklopa i očekivanog poljskog nicanja (u koje je uključena i uporabna vrijednost sjemena). Količina sjemena izračuna se dijeljenjem planiranog broja biljaka po hektaru s očekivanim poljskim nicanjem i pomnoži sa 100. Ovisno o hibridu, za sjetvu se koristi 55 – 75 tisuća sjemenki/ha.

Tablica 2. Poželjan razmak između sjemenki u redu ovisno o poljskom nicanju pri razmaku između redova od 70 cm

Način sjetve. Suncokret se, kao i većina okopavina sije tzv. „precision drilling“ načinom, odnosno sjemenku po sjemenku. Suncokret se sije na međuredni razmak od 70 cm, a razmak u redu ovisi o dužini vegetacije te ga treba izračunati za svaki hibrid. Najčešće razmak u redu varira između 18 i 25 cm. Raniji hibridi se siju na manji razmak unutar reda, a kasniji na veći. Uobičajeno je da se razmak unutar reda prilagođava prema postojećoj sijaćici. Najbolja kvaliteta sjetve postiže se pneumatskim preciznim sijaćicama s odgovarajućim pločama za suncokret. Moderne sijaćice imaju elektronički nadzor i upravljanje radom što osigurava stalni i potpuni nadzor provedbe sjetve.

Dubina sjetve. Dubinu sjetve treba prilagoditi svojstvima tla i krupnoći sjemena. Na težim i hladnijim tlima sjetvu treba obaviti na 4 – 5 cm dubine, a na lakšim strukturnim tlima na 5 – 6 cm. Sitnije sjeme treba sijati pliće (4 – 5 cm), a krupnije dublje (5 – 6 cm).

Njega usjeva. U početku vegetacije usjev suncokreta treba obavezno jedan do dva puta kultivirati radi prozračivanja tla i boljeg razvoja korijenovog sustava. S kultivacijom treba obaviti prihranudušikom (samo na slabije plodnim tlima). Za suzbijanje uskolisnih i širokolisnih korova u suncokretu u Hrvatskoj je rigistriran veliki broj herbicida (vidjeti https://fis.mps.hr/trazilicaszb). Izbor herbicida i njihova primjena ovise o izboru hibrida i prisutnim korovima. U pravilu treba kombinirati dva ili tri herbicida, čime se proširuje spektar njihova djelovanja.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakŠto energetska tranzicija donosi u Hrvatskoj?
Sljedeći članakStanje sjetvenog sloja tla prije sjetve
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).