Šipak, divlja ruža, pasja ruža ili šipurika samo su neki narodni nazivi za biljku Rosa canina L. koja raste kao grm visine od 1,5 – 3 m, sa savijenim granama i oštrim trnjem. Najbolje uspijeva po rubovima šuma, uz živice, na pašnjacima, uz međe i puteve nizinskih i brdskih područja. Listovi su neparno perasti, sastavljeni od 5 – 7 jajolikih liski oštro nazubljenog ruba. Pri dnu peteljke prirasla su 2 uska palistića.
Mladi listovi mogu se sušiti i koristiti sami ili s drugim čajnim biljem za pripremu vitaminskog čaja. Zato jer sadrže oko 400mg vitamina C.
Veliki, lijepi cvjetovi ugodnog mirisa, s 5 srcolikih latica ružičaste, rjeđe bijele boje, pojavljuju se u svibnju i lipnju. I one se koriste za različite pripravke. Sirup od latica narodni je lijek kod plućnih bolesti. Močenjem 150g latica u litri jabučnog octa kroz 3 tjedna, dobiva se ocat. On se razrijeđen s vodom koristi za grgljanje i ispiranje usne šupljine te pripremu obloga. Od latica se priprema i čaj ili ulje.
Čaj od ružinih latica: 1 veliku žlicu suhih latica divlje ruže preliti s 2,5dl kipuće vode i ostaviti poklopljeno odstajati 10min. Piti 3 puta dnevno prije jela po 1 šalicu čaja za obnovu crijevne flore.
Ulje od latica divlje ruže: napuniti manju staklenku svježim laticama, preliti ju kvalitetnim maslinovim uljem i ostaviti mjesec dana na suncu. Ulje procijediti i koristiti kod suhe i ispucane kože te manjih rana i opeklina. Cvjetne latice koriste se i u kuhinji. Njima se obogaćuju salate i deserti, a mogu se konzervirati u šećeru ili sirupu.
Plodovi divlje ruže, tzv. Šipci, dozrijevaju u rujnu i listopadu. Za čaj se beru zreli, čvrsti plodovi lijepe crvene boje jer tada sadrže najviše C vitamina. Očiste se od ostatka cvijeta tj. čaške koja se nalazi na vrhu ploda i suše cijeli ili prerezani po dužini na temperaturi od 35–40°C. Iz uzdužno prerezanog ploda uklone se prije sušenja čvrste sjemenke (to su ustvari plodići) i dlačice. Šipkovo usplođe je slatkastokiselog okusa i aromatičnog voćnog mirisa.
U njemu se nalazi oko 1% askorbinske kiseline (C vitamin), organske kiseline, jabučne i limunske, 10–14% invertnog šećera, do 25% saharoze, karotinoidi likopin i ksantofil, trijeslovine, pektini, flavonoidi i antocijani. Od usplođa se izrađivao sirup koji se davao djeci i trudnicama kao blago sredstvo za poboljšanje probave i vitaminski napitak kod povišene tjelesne temperature. Za laksativni i diuretički učinak zaslužne su voćne kiseline i pektini. Šipak se najčešće koristi za čaj koji se može pripremiti na nekoliko načina:
Priprema čaja I: 2 čajne žlice suhih, usitnjenih plodova šipka preliti sa 2,5 dl kipuće vode, ostaviti poklopljeno najmanje pola sata i procijediti. Piti 2-3 šalice čaja tijekom dana, nezaslađenog (kod uroloških infekcija) ili zaslađenog medom.
Priprema čaja II: 4 čajne žlice suhih plodova šipka preliti s pola litre hladne vode i ostaviti stajati preko noći. Ujutro zagrijati do vrenja, maknuti s vatre i procijediti nakon 15-20 minuta. Čaj od šipka odlično je sredstvo protiv umora i iscrpljenosti, jača imunitet i pomaže pri suzbijanju infekcija.
Djeluje osvježavajuće kod bolesti s povišenom temp., preporučuje se kod slabokrvnosti, krvarenja desni, za bolji rad bubrega, kod pijeska i kamenaca u bubregu, kod reume i gihta itd. Šipak je posebno cijenjen u kuhinji. Zato jer i nakon prerade zadržava svoje ljekovito djelovanje. Od njega se izrađuju marmelade, pekmezi, umaci, vina, likeri pa i juhe.
