Oplodnjom cvijeta nastaje plod kalavac sastavljen od dva plodića koji se koriste kao sjeme. Sjeme mrkve je izduženo, ovalnog, više polumjesečastog oblika s izduženim rebrima na kojima se nalaze sitne bodljice. U brazdicama između rebara nalaze se sitni kanalići kojima se izlučuju eterična ulja što daje osebujan miris sjemenu. Zbog tih eteričnih ulja sjeme mrkve teško bubri i veoma polagano klije. Sivožute je do sivosmeđe boje, dužine 2 – 4 mm i širine 1 – 2 mm.
U jednom gramu ima 600 – 1000 sjemenki. Krupnoća sjemena je najveća u cvatovima primarnih grana i smanjuje se prema cvatovima na granama višeg reda. Isto tako i kvaliteta sjemena je najveća s najkrupnijih cvatova primarnih i sekundarnih grana.
Mrkva je dosta skromnih zahtjeva prema toplini, tako da sjeme može proklijati već kod svega 2 oC. Proizvodnim se optimumom smatraju temperature tla 10 – 25 oC i vlažnost tla 60% maksimalnog kapaciteta tla za vodu. Period nicanja sjemena mrkve i u tim je uvjetima relativno dug.
Mrkva je stranooplodna biljna vrsta i zbog karakteristike cvatnje da su prašnici unutar istog cvijeta u pravilu ranije zreli od sposobnosti tučka za oplodnju. Veoma je sklona križanju. Oprašuje se uglavnom vjetrom i kukcima. Zbog visokog stupnja stranooplodnje za uzgoj sjemenske mrkve treba osigurati dovoljnu prostornu izolaciju kako od sjemenskih biljaka drugih sorata tako i od biljaka divlje mrkve koja je kod nas veoma čest korov. Sjeme mrkve porijeklom od nekontrolirane oplodnje polenom divlje mrkve dat će račvast korijen bijele boje nepodesan za jelo.
Dobivanje sjemena za daljnji uzgoj
Ako postoji mogućnost osiguranja prostorne izolacije od barem tristotinjak metara. Moguće je za osobne potrebe sjeme mrkve uzgojiti i u vrtu. U tu svrhu, u jesen, tijekom vađenja korjenova potrebno je izabrati zdrave i neoštećene krupne korjenove karakterističnog oblika i veličine za uzgajanu sortu. Treba im prikratiti lišće i utrapiti ih u zemlju ili posložiti u sanduke s navlaženim pijeskom ili piljevinom, te u vlažnom podrumu sačuvati do proljeća.
Rano u proljeće, čim to vremenski uvjeti dozvole, korjenove je potrebno rasaditi. Iz rasađenih korjenova ubrzo će potjerati razgranata cvjetna stabljika na vrhu čijih grana će se razviti štitasti cvatovi sastavljeni od mnoštva sitnih bijelih cvjetova.
Sazrijevanjem sjemena cvatovi posmeđe. Takvi smeđi cvatovi ubiru se prije nego što se sjeme počelo osipati. Beru se samo najkrupniji cvatovi s grana prvog, drugog i trećeg reda. Ostali cvatovi s grana višeg reda imaju znatno sitnije sjeme često puta lošije klijavosti pa ih se ne isplati brati.
Ubrani se cvatovi ostave na prozračnom sjenovitom mjestu da se prosuše. Nakon čega se izrule da se iz njih oslobodi sjeme i djelomično uklone bodljice sa sjemena, što će olakšati sjetvu. Sjeme se provjetri i pročisti, dosuši, označi i pospremi na suho i prozračno mjesto. Od jedne dobro razvijene sjemenjače može se dobiti desetak grama sjemena. Ono u povoljnim uvjetima čuvanja može zadržati klijavost do tri godine.
