Obični crveni pauk, koprivina ili staklenička grinja (Tetranychus urticae) je općepoznata fitofagna vrsta pri intenzivnoj prozvodnji cvijeća i osjetljivih povrtnih vrsta. U uvjetima globalnog klimatskog zatopljenja raste učestalost pojave te vrste i ekonomska štetnost. To je nametnik kojeg također godinama susrećemo u voćarstvu i vinogradarstvu.

Uz dovoljno topline za razvoj stakleničke grinje potrebna je nešto niža relativna vlažnost zraka (45-55%), pa se ove godine taj štetnik pojavio već potkraj svibnja na salatnim krastavcima u zaštićenom prostoru (plastenicima). Pri uzgoju nabrojanih osjetljivih biljnih vrsta u polju ove je sezone masovna pojava koprivine grinje zabilježena potkraj lipnja i početkom srpnja u gotovo svim hrvatskim kontinentalnim regijama.

Veliki potencijal razmnažanja – staklenička grinja

Optimalne temperature razvoja tog štetnika relativno su visoke (30-32 °C), pa uz obilje svjetla razvoj jednog pokoljenja traje kratko (8-12 dana). Najveće štete na otvorenom očekujemo tijekom toplog i suhog razdoblja godine. Prekomjerno razmnožavanje tog neželjenog štetnog organizma uočili smo još tijekom aridne 2000. i 2003. godine, pa se tada u mnogim dijelovima naše zemlje staklenička ili koprivina grinja pojavila, primjerice na patlidžanima, mahunama, grahu, salatnim krastavcima, rajčici i paprici u vrijeme intenzivnog razvoja plodova, odnosno mahuna.

Od 2006. g. ovu vrstu sve češće pronalazimo u celeru korijenašu pri uzgoju u polju. Također jače napada jagode, soju i krizanteme. Staklenička grinja ima veliki potencijal razmnažanja, pa u povoljnim uvjetima njezina populacija naglo poraste te nerijetko iznenadi proizvođače. Početna je zaraza uvijek sporadična. Javlja se mjestimice u usjevu ili nasadima u žarištima ili oazama (uz grijaće cijevi ili uređaje, bolje osunčana mjesta i sl.). Ima 6-10 pokoljenja tijekom godine, a u zaštićenim prostorima i više. Odrasli oblici su nježne građe s četiri para nogu. Najčešće su žute ili narančaste boje, s dvije naglašene tamne pjege na hrptu.

Izraziti su polifagi, pa ovisno o vrsti hrane (biljkama hraniteljicama), mogu biti zelenkaste ili svijetlocrvene boje. Osobina te grinje je formiranje paučine na naličju lišća. Odrasla ženka je dugačka samo 0,6-1 mm, jedna ženka odlaže 100-200 jaja, a aktivna je mjesec dana. Jaja su bjeličasta i prozirna, dobro uočljiva priručnim lupama. Ličinke do odraslog stadija prolaze tri razvojna stadija. Između pojedinih razvojnih stadija ličinke miruju (tzv. “statični” stadij), te su tada vrlo otporne na primjenu akaricida. Najmlađe ličinke imaju samo 3 para nogu.

Otežano suzbijanje

Suzbijanje obične koprivine grinje na povrću je otežano. Zato jer većina akaricida ne zadovoljava stroge toksikološke zahtjeve, te im karenca često iznosi 35 ili 42 dana. Kemijsko suzbijanje je također moguće insekticidima s akaricidnim učinkom. Štetnike najčešće ne suzbijamo preventivno, već nakon razvoja kritične brojnosti. Kritična brojnost koprivine grinje se često javlja s početkom berbe plodova (npr. salatnih krastavaca). Tada se smiju koristiti pripravci s vrlo kratkim karencama. Jedini dopušteni akaricid Apollo SC (0,05%) ima karencu 7 dana za salatne krastavce (pri uzgoju u polju i zaštićenom prostoru). No, njegov je nedostatak što ne suzbija sve razvojne stadije grinja (ne djeluje na odrasle oblike).

Na rajčici pri uzgoju u zaštićenom prostoru i polju se može koristiti vrlo učinkovit insekticid s naglašenim učinkom na sve pokretne stadije grinja Kraft EC (karenca 7 dana). U salatnim krastavcima učinkovit insekticid je Vertimec EC (0,08-0,1%) (karenca 7 dana). Dopuštenje u našoj zemlji s karencom 7 dana za određene povrtne vrste ima OP-insekticid s akaricidnim učinkom Actellic 50 EC (0,05-0,1%). Npr. paprika u polju i zatvorenom prostoru, rajčica, krastavci. Pri jačoj brojnosti grinja njegova djelotvornost ne zadovoljava.

Ohrabrujući su rezultati dobiveni primjenom ulja uljane repice (triglicerid) Prima EC (1%) (bezopasno sredstvo prikladno za integriranu i ekološku proizvodnju), koji u našoj zemlji ima službeno dopuštenje za suzbijanje crvenog pauka na jabukama uz karencu samo 7 dana. Kemijsko suzbijanje grinja provodi se u večernjim satima uz što veći utrošak škropiva. Na taj je način dopušteno suzbijanje stakleničke ili koprivine grinje u patlidžanima s pripravkom Vertimec EC u količini 0,5-1,0 lit./ha uz propisanu karencu 3 dana, te celeru u količini 0,3-1,2 lit./ha uz propisanu karencu 10 dana. Isto vrijedi za primjenu Vertimeca u jagodama pri uzgoju na otvorenom, u količini 0,75-1,25 lit./ha s propisanom karencom 3 dana.

Biološke mjere suzbijanja

Zbog otrovnosti pesticida, njihovih dugotrajnih karenci na povrću, te višekratne i dugotrajne berbe, u zemljama zapadne Europe se suzbija nje štetnika u povrćarstvu (a osobito u zaštićenom uzgoju) provodi biološkom borbom. Biološke mjere suzbijanja štetočina temelje se na uporabi nekog korisnog organizma za uništavanje štetnog. Protiv stakleničke ili koprivine grinje se u biološkoj borbi koriste različiti prirodni neprijatelji: npr. predatorske grinje Phytoseiulus persimillis (Spidex®) i Amblyseius californicus (Spical ®), grabežljiva stjenica Macrolophus caliginosus (Mirical ®), te drugi.

Određene korisne organizme za biološku borbu u povrćarstvu za Republiku Hrvatsku uvoze i plasiraju tvrtke “Zeleni hit” d.o.o. (Zagreb, Čulinečka cesta 148), “Colić-trade” d.o.o. (Biograd n/m, Vrtni centar Kakma) i “Fildom” d.o.o. (Zagreb, Trg Svetog Križa 1). Provođenje biološke borbe u povrćarstvu zahtijeva više znanja, te istovjetni pristup suzbijanja i drugih ekonomskih štetnika bez pesticida. Npr. bijele mušice, lisnih uši, kalifornijskog tripsa, mušica lisnih minera, štetne gusjenice i sl.

Prethodni članakGospodarenje gnojivom na gospodarstvu
Sljedeći članakŠaran u umaku od tamnog piva
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.