Sobne i balkonske lončanice podložne su napadu brojnih bolesti – štetočinja. Prema uzročniku oštećenja na biljkama, razvrstali smo ih na oštećenja nastala zbog napada nekog od štetnika, i oštećenja nastala zbog zaraze nekim od uzročnika bolesti. Većina štetnika vidljiva je na biljkama, no, još su vidljiviji znakovi njihova napada.
Velika većina pesticida koje preporučujemo za suzbijanje štetočinja nema dopuštenje za primjenu na lončanicama u Hrvatskoj. Preporuke koje dajemo bazirane su na stranoj literaturi i osobnom iskustvu. Zbog velikog broja ukrasnog bilja uzgajanog u loncima, kod primjene postoji mogućnost paleža. Zato je dobro prije primjene provjeriti može li se odabrano sredstvo primijeniti.
Posebno ističemo, bez obzira na to o kojoj je lončanici riječ, sobnoj ili balkonskoj, prskati smijemo samo na otvorenoj površini, ni u kom slučaju unutar kuće.
Štetnici koji se hrane sisanjem biljnih sokova
Štetnici koji se hrane sisanjem biljnih sokova, uzrokuju u zaraženih biljaka zaostajanje u rastu, kržljavost i deformiranost. Izlučuju mednu rosu, koja kapa po listovima. Listovi su prvo sjajni i ljepljivi, a ubrzo se na njima razviju gljive čađavice, pa pocrne kao da su prekriveni čađom.
Štitaste uši
Riječ je o malim nježnim kukcima tijela prekrivenog čvrstim štitićem. Boja im varira prema vrsti od svjetlooker, žućkastosmeđe do tamnosmeđe. Pričvršćeni su na naličje ili lice lista i na površinu drvenastih dijelova biljke. Jako su podložne zarazi gotovo sve vrste fikusa, adiantum, palme, ukrasni citrusi i oleander, na kojima nalazimo najčešće štitastu uš bršljana, na oleanderu i štitastu uš oleandra, a na bromeliji štitastu uš bromelije i još neke lončanice. Zaraze su vrlo česte na višegodišnjim lončanicama, tijekom zime, koje ujesen unosimo u kuću na prezimljenje, a tek u proljeće primijetimo štitiće na biljci.
Voštane ili vunaste uši
Limunov i narančin crvac i neki drugi također pripadaju skupini štitastih uši. Razlika je da im tijelo pokrivaju bijele vunaste, točnije praškaste voštane nakupine. Najčešće ih nalazimo u pazušcina grančica u nakupinama, pričvršćenim na biljke poput krotona, afričkih ljubica, asparagusu, šilju (cyperus), begoniji, poinsetiji i sl. Potkraj zime često se neugodno iznenadimo njihovim nakupinama na prezimjelim lončanicama.
Suzbijanje štitastih i vunastih ušiju – Zarazu možemo suzbiti sa 2-3 prskanja uredovnim razmacima od 14 do 20 dana Bijelim uljem. Kako Bijelo ulje djeluje mehanički, potrebno je sredstvom dobro pokriti sve površine biljke. Ove štetnike možemo uništiti i ako duhan 1-2 cigarete (s većim sadržajem nikotina), potopimo preko noći u 1,5 dcl vode. Drugog dana s komadićem vate namočenim u taj pripravak dobro operemo sve dijelove zaražene biljke. Po potrebi postupak se može ponoviti.
Lisne uši
Lisne uši su maleni nježni kukci. Njihove brojne kolonije nalazimo na najnježnijim biljnim dijelovima, lisnim izbojima, cvjetnim pupovima i naličju mlađih listova. Posljedice zaraze su uz ostalo i kovrčanje listova. Lisne uši napadaju gotovo sve lončanice. Prenositelji su brojnih viroza. Zaraze se javljaju u proljeće i jesen. Do zaraze dolazi uvijek za toplog i suhog vremena, a nakon duljeg kišnog razdoblja. Najčešće vrste na lončanicama su breskvina zelena uš, ružina lisna uš, mlječikina ili krumpirova lisna uš, bobova crna uš i dr.
Suzbijanje –Za suzbijanje lisnih uši na lončanicama najbolje je rabiti Florovin Plant Pin štapiće. Primjenom ovih štapića biljke su zaštićene 6-8 tjedana od primjene. U uputama za primjenu navedene su biljke na kojima izazivaju palež. Na njima ćemo primijeniti prskanje sredstvima Mavrik 2 F, Karate 2,5 EC, Decis 1,25 EC ili Decis 2,5 EC, Actara 25 WG, Mospilan 20 ili s insekticidom pripremljenim za prskanje Insect Clean.
Cvjetni i duhanov štitasti moljac
Odrasli oblici obiju vrsta maleni su, bijeli, krilati kukci, po izgledu nalik leptirićima. Ličinke i kukuljice su spljoštene poput ljuske, bijele boje i pričvršćene na naličje listova. Potresemo li takvu biljku masa sitnih bijelih insekata poleti, koji odmah nakon toga opet smještaju na listove biljaka. Zbog sisanja na listovima nastaju brojne klorotične pjege. Do zaraze dolazi u proljeće i traju neprekidno do jeseni. To su vrlo opasni štetnici na brojnim lončanicama kao što su primula, poinsetia verbena vodenika, fuksija, cineraria, kalceolaria (papučica), pelargonija, hibiskus i druge. Duhanova štitastog moljca češće nalazimo na božićnoj zvijezdi-poinsetii, ali napada i ostale spomenute lončanice.
Suzbijanje – Suzbijanje je otežano zbog stalne prisutnosti ličinki i kukuljica, otpornih na insekticide, a djelotvornih na odrasli oblik štetnika. Kemijsko suzbijanje treba provesti kod pojave prvih krilatih oblika na listovima. Za rano utvrđivanje zaraze potrebno je češće pregledavati naše lončanice ili postaviti žute ljepljive ploče. Ako je nužno prskanje ponavljati u razmacima od 7 do 10 dana, a od insekticida vrlo dobro djeluju Actara 25 WG, Vertimec 0,18 EC, Confidor 200 SL, Calypso SC 480, Mospilan 20 ili Actellic 50, te insekticid već gotov za primjenu Insect Clean.
Cvjetni cvrčak novi štetnik u Hrvatskoj
Riječ je o vrlo malenom cvrčku. Prvi put se je pojavio u lipnju 2003. na surfinijama i ukrasnoj rajčici, a prošlog ljeta proširio se je na pelargonije, tagetes, karanfil, primule, vodenike, verbene, ružmarin, asparagus, bosiljak i još neke ukrasne biljke. Zaraza je lako prepoznatljiva po karakterističnim malim bjeličastim okruglim pjegama promjera oko 1 mm, gusto raspoređenim po listovima i oštro ograničenim. Pjege se počinju spajati, listovi žute i osuše se te ostaju visjeti na biljci.
Suzbijanje – Žute ploče zabodene u cvjetne lonce suzbijaju zarazu. Za utvrđivanje zaraze lisnim ušima, cvjetnim i duhanskim štitastim moljcem, kao i cvjetnim cvrčkom koristimo se žutim ljepljivim pločama, koje kod početne zaraze mogu poslužiti i za mehaničko suzbijanje navedenih štetnika. Zabadamo ih u cvjetne lonce biljaka podložnih napadu.
Tripsi
Odrasli oblici su maleni kukci izdužena tijela s dva para uskih, resastih krila. Pojavi tripsa pogoduje vruće i razmjerno suho vrijeme. Nalazimo ih na najnježnijim dijelovima biljaka, laticama cvjetnih pupova i cvjetovima te najmlađim listovima. Znakove zaraze nalazimo na laticama cvjetova kao bjeličaste ili svijetlosmeđaste pjege nepravilna oblika, koje s vremenom potamne. Nalazimo ih razbacane po licu listova kao male bjeličaste pjegice, posebno kod lončanica poput fikusa ili filodendrona, kojima su ukras listovi. Na naličju tih listova redovito nalazimo tripse. Na lončanicama najčešće nalazimo kalifornijskog tripsa, duhanovog, vrtnog tripsa i dr. Tripsi napadaju brojne lončanice kao asparagus, azaleje, anturium, begonije, fikuse, fuksije, primule i pelargonije.
Suzbijanje – za suzbijanje prskanjem se mogu rabiti Vertimec 018 EC, Mospilan 20, Karate 2,5 EC, Actellic 50, Talstar 10 EC, Decis EC i dr. Za utvrđivanje zaraze tripsima koristimo se plavim ljepljivim pločama, koje mogu poslužiti i za njihovo mehaničko suzbijanje.
Grinje ili pauci
Na nadzemnim dijelovima biljke dolazi nekoliko vrsta grinja kao koprivina grinja i crveni pauk Panonychus citri. Štete izazivaju svi pokretni stadiji pauka. Nalaze se uvijek na naličju listova ili na naličju latica cvjetova. Proizvode finu bjelkastu pređu, među kojom se pauci kreću. Kod jake zaraze latice cvjetova, cvjetni, lisni pupovi i listovi mogu biti povezani pređom. Znakovi zaraze vidljivi su na licu lista u vidu bjelkastih, žućkastih ili srebrnastih pjega, listovi izgledaju kao da su mramorirani. Pojavom cvjetnih pupova pauk se seli na njih. Do zaraze dolazi uvijek tijekom vrućih ljetnih mjeseci, ali i vrlo toplih i suhih proljeća i jeseni. Napada vrlo velik broj lončanica, gotovo sve vrste fikusa, difenbahije, krotone, palme, kordiline, asparagus, fuksije, jaglace, poinsetie i druge.
Suzbijanje
Na lončanicama ih možemo suzbiti Florovin Plant Pin štapićima, a na lončanicama na kojima su fitotoksični, provodi se prskanje primjenom
jednog od insekticida s akaricidnim djelovanjem kao Vertimec 018 EC, Talstar 10 EC ili Actellic 50 ili akaricida Pirox Fluid, Demitan, Ortus 5 SC, Neoron 500 ili Pinoron.
Štetnici koji se hrane izgrizanjem biljnog tkiva
Lisni mineri – mušice Liriomyza trifolii, Phytomyza horticola, graškov lisni miner L. huidobrensis
Štete izazivaju samo ličinke, koje žive između dvaju površinskih slojeva lista. Intenzivno se hrane lisnim tkivom, bušeći u njemu karakteristične hodnike – mine. Mine mogu biti vidljive s lica i naličja lista, uvijek ispunjene izmetom ličinki. Razlikuju se pa su neke mine uske i linearne, uz malo proširenje prema kraju, a druge s jakim proširenjem poput nepravilnog kruga. Mušice mineri napadaju veći broj lončanica, a posebno cinerarie, salvie, primule, verbene i dr. Ovi se štetnici šire pasivno, prodajom zaraženih biljaka. Kod kupnje treba obratiti pažnju na to jesu li listovi minirani. Ako poslije primijetimo minirane listove, najbolje ih je odmah otkinuti.
Suzbijanje – Suzbijanje kao kod cvjetnog i duhanovog štitastog moljca.
Gusjenice lisnih sovica i grbice – kupusna sovica, povrtna sovica, sovica gama i druge
Odrasli oblici lisnih sovica su noćni leptiri. Na veće udaljenosti šire se aktivno letom leptira. Štete izazivaju samo njihove velike i proždrljive gusjenice izgrizanjem listova cvjetnih pupova i cvjetova radeći na njima velike kružne grizotine. Na balkonskim lončanicama štete nastaju tijekom srpnja, rujna ali i kasnije. Napadaju praktički sve lončanice na otvorenom, po balkonima, terasama i sl.
Ličinke osica – pagusjenice
Puno su manje od gusjenica sovica, stoga skeletiraju listove po cijeloj površini lisne plojke.
Suzbijanje – U većini slučajeva suzbijanje se provodi mehaničkim skupljanjem gusjenica sovica ili ličinki osica.
Crnu vinovu pipu Otiorrhynchus sulcatus neki nazivaju i ciklamin crv, jer najveće štete izaziva njezina ličinka na ciklami, izgrizajući njezin gomolj. Odrasli oblik je crni kornjaš s produljenim rilom. Manje štete izazivaju kornjaši koji se hrane samo noću, praveći nepravilne grizotine na rubovima listova rododendrona, fatshedere hedere i drugih biljaka. Najveće štete izaziva žućkastobijela ličinka, izrazito naboranog tijela, bez nogu sa smeđom glavom. Živi u zemlji, u zoni korijena, gdje se hrani. Mlade ličinke oštećuju postrane korjenčiće, a starije izgrizaju unutrašnjost korijenova sustava ili gomolja, pa lončanice preko noći uvenu i uginu. Napadaju mnoge lončanice, prvenstveno ciklame, adiantum i druge paprati, begonije, gloxinie, jaglace i sablje (sansevieria). Kad uvelu biljku izvadimo iz zemlje, uz korijen ćemo naći veći broj ličinki.
Suzbijanje – Štetnik se vrlo teško suzbija. Zaraza se utvrdi tek kad više nema pomoći, zato lončanicu treba uništiti zajedno sa zemljom.
Bolesti
Pojavu bolesti uočavamo u obliku različitih simptoma na biljnim organima. Najčešće bolesti uzrokovane su gljivama (mikoze), bakterijama (bakterioze) i virusima (viroze).
Truleži podzemnih biljnih dijelova, korijena, vrata korijena i donjeg dijela stabljike
Uzročnici truleži podzemnih biljnih dijelova su gljivice tla, koje izazivaju trulež reznica i polijeganja rasada lončanica. Na reznicama zaraza se očituje u truleži dijela stabljike, koji se nalazi u tlu, a na rasadu dolazi do polijeganja, zbog truleži vrata korijena ili samog korijena. Uzročnika je ovih bolesti nekoliko (bijela trulež Sclerotinia sp., siva plijesan Botrytis sp., fuzarioze uzročnici truleži korijena Fusarium sp., trulež korijena uzročnikom Rhizoctonia sp., smeđenje korijena Thielaviopsis basicola, začepljenje provodnih snopova na vratu korijena fitoftorom Phythophthora sp. i Pythium sp.
Suviše visoka vlaga tla potiče razvoj ovih parazitskih gljivica. Zato posebno pri ukorjenjavanju reznica, ali i kod sjetve, zalijevanje mora biti umjereno. Praktički sve su lončanice podjednako osjetljive u svoj najranijoj fazi razvoja na zarazu s ovim gljivicama.
Suzbijanje – Preventivne mjere jedini su načini zaštite. Sastoje se od uporabe steriliziranog supstrata ili već gotovih supstrata za sjetvu, sadnju i uzgoj i jednakomjernog zalijevanja. Ako se ne koriste sterilni supstrati, preporučuje se preventivno zalijevanje u razmacima od 7 dana do 10 dana kombinacijom pripravka dvaju fungicida Captan ili Merpan + Previcur 607 Sl ili Previcur 607 SL + Bavistin FL. Provodi se od sjetve ili pikiranja reznica sve dok biljke ne ojačaju. Mogu se koristiti i drugi fungicidi Ridomil Gold MZ 68 WP, Ridomil Gold Combi 45 WG, Ridomil MZ 72 WP, Aliette WP, Rival WP, Proplant Sl i neki drugi.
Pjegavosti i nekroze nadzemnih biljnih dijelova biljaka
Znakovi zaraze su manje ili veće nekroze listova i nadzemnih dijelova biljaka, pjege različitog oblika koje više ili manje zahvaćaju površinu listova i sušenje listova. Simptome ovih bolesti može uzrokovati veliki broj gljiva. Najčešće je riječ o vrstama iz rodova Peronospora, Phythopthora, Septoria, Alternaria, Phylosticta, i Phomopsis. Posljedice zaraze gljivicama iz rodova Peronospora i Phythopthora nalazimo na jaglacima, gloksiniji, petunijama i još nekim lončanicama.
Znakovi zaraze ovise o biljci, pa tako na nekima na naličju lista nastaju male mjehuraste pjege prekrivene bijelom pahuljastom prevlakom. Listovi su deformirani. Smeđu pjegavost izazivaju gljivice roda Septoria. Zaraza počinje uvijek na donjim listovima, na kojima kod nekih lončanica (azaleje) nastaju purpurnosmeđe pjege, ponekad sa žutim rubom. U njima se nalaze sitne crne točkice piknidije. Kod jače zaraze može doći do otpadanja listova. Kod krizantema pjege su okrugle, sivosmeđe boje, a kod jače zaraze listovi požute i otpadnu.
Pjegavost listova dracena izazivaju dvije gljivice Phyllosticta dracžna i Fusarium moniliforme, a na fikusu beniamini Phomopsis cinarescens. Kod drugih na naličju rastu sive nakupine gljive, napadnuti listovi su bez sjaja i kovrčaju se. Na licu lista na mjestu nakupina nalaze se blijedo do žutozelene pjege. Napadnuti dijelovi odumiru. Rast biljaka je zaustavljen. Razvoju bolesti pogoduje visoka temperatura i visoka vlaga zraka.
Suzbijanje – Na prvom mjestu preporučujemo mehaničko uklanjanje zaraženih biljnih dijelova i njihovo uništavanje. Kemijska zaštita provodi se prskanjem jednim od fungicida, kao Bavistin FL, Euparen WP 50 i Euparen M, Antracol WP 70, Polyram DF-, Captan WP, Folpan i fungicida na bazi bakra.
Antraknoze
Simptomi antraknoza najčešće se javljaju na listovima i stabljikama biljaka. Riječ je o karakterističnom tipu nekroza ili odumiranju biljnog tkiva, koje zahvaća samo dio biljnog organa i obično je nekroza malo udubljena u biljno tkivo. Vrlo su slični simptomima drugih lisnih pjegavosti. Uzročnici su gljivice iz rodova Colletotrichum. Ascochyta i Gloesporium. Javljaju se na sobnim biljkama poput dracena (antraknoza dracene Colletotrichum dracžnž), juka (antraknoza juke Ascochyta yuccžfoliž), fikusa (antraknoza fikusa Colletotrichum elastica), sansevierija (sablje) (Gloesporium sp.). Javljaju se i na većem broju sukulenata, na agavi antraknoza agave (Colletotrichum agavž), aloji i kaktusima (Gloeosporium opuntiž). Kao i kod ostalih uzročnika pjegavosti visoka vlaga tla i zraka pospješuje i razvoj ovih gljivičnih bolesti.
Suzbijanje – U početku pojave zaraze može pomoći uklanjanje zaraženih biljnih organa i sniženje vlage tla i zraka. Kod jače zaraze prska se jednim od preporučenih fungicida Bavistin FL, Quadris ili Switch 62,5 WG.
Siva plijesan
Siva plijesan ili botritis čiji je uzročnik gljivica Botrytis cinerea izaziva pojavu paučinastih sivih prevlaka na listovima, cvjetovima i stabljici, nakon čega najčešće slijedi trulež biljnih organa na kojima se razvija ili nekroze. Bolest se javlja jačim intenzitetom u važnim uvjetima i u gušćem sklopu biljaka. Napada vrlo velik broj lončanica – jaglace, ciklame, fuksije, afričke ljubičice, pelargonije, begonije, božićnu zvijezdu, krizanteme, miniruže, vodenike i još mnoge druge.
Na tek izniklim biljčicama i reznicama izaziva polijeganje i njihovo propadanje. Polijegati mogu i starije biljke, ako se gljivica naselila na prizemni dio stabljike, neposredno iznad zemlje. Događa se to kod prejakog zalijevanja. Do zaraze dolazi na svim biljnim dijelovima, stabljici, mladim izbojima, peteljkama listova, listovima, cvjetnim pupovima i cvjetovima, gdje se razvija sivi mašak micelija gljive. Na listovima se javljaju crvenosmeđe pjege, stapke i cvjetni pupovi postaju smeđastocrni i objese se, jer je na mjestu zaraze tkivo propalo. Na laticama cvjetova oblikuju se male kružne pjege, boje drukčije od boje latica. Razvoju bolesti pogoduje visoka vlaga zraka bez obzira na temperaturu, uz nedostatak svjetla, zbog toga se najčešće javlja ujesen i zimi.
Suzbijanje – Zaštitne mjere počinju sprječavanjem zaraze, kao što je držanje sobnih biljaka na prozračnim mjestima i s manje vlage, snižavanje zračne vlage zagrijavanjem prostora i pravodobnim uklanjanjem zaraženih biljnih organa. Ako se bolest javi u jačem intenzitetu, preporučuje se tretiranje fungicidima botriticidima kao što su Ronilan DF i FL, Kidan SC, Konker, Folicur E, Euparen, Teldor SC 500, Mythos
SC, Botril SC ili Switch 62,5 WG. U slučaju većeg broja tretiranja potrebno je korištenje fungicida iz različitih kemijskih skupina, kako bi se spriječila pojava rezistentnosti gljivice.
Hrđe
Uzročnici su gljivice iz rodova Puccinia, Uromyces, Gymnosporangium i Phragmidium. Ovisno o uzročniku na naličju lista razvijaju se pustule, koje su u početku bijele, narančaste ili svijetlosmeđe, a poslije posmeđe ili pocrne. Vrlo su često kružno poredane. Na licu lista, na tim mjestima nalaze se svijetložućkaste pjege. Na zonalnim pelargonijama hrđu izaziva gljivica Puccinia pelargonii-zonale, koja je uz bakterijsku palež najvažnija i najopasnija bolest pelargonija. Crvenkastosmeđe spore izbacivane su iz koncentričnih krugova (promjera 5-8 mm) na naličju lista, dok na licu na mjestu krugova nalazimo žute krugove.
Posljedice zaraze su nekroze, odnosno sušenje i otpadanje zaraženih listova. Kod nekih hrđa osim na naličju lista mali mjehurići puni smeđecrnih spora, nalik puderu, razvijaju se i na stabljici, poput hrđe karanfila, koju uzrokuju dvije vrste gljivica Uromyces dianthi i Puccinia arenariž. Od ostalih hrđa javlja se na kalahoji hrđa s uzročnikom Puccinia grandalli, a na krizantemama smeđa Puccinia chrysanthemi i vrlo opasna bijela hrđa – Puccinia horiana. Na miniružama uzročnik je gljivica Phragmidium mucronatum. Krizanteme, miniruže, karanfili, pelargonije ali i druge lončanice dosta podliježu zarazi, a osobito ako je zračna vlaga i temperatura visoka.
Suzbijanje – Suzbija se prskanjem pripravkom jednog od fungicida, kao Saprol, Tilt 250 EC, ili Baycor 250.
Pepelnica
Uzročnici su gljivice iz porodice Erysiphacež iz rodova Erysiphe, Sphžrotheca, Mycrosphžra i Uncinula. U literaturi često nalazimo kao ime roda Oidium, kojim su u stvari obuhvaćeni navedeni rodovi. Do zaraze pepelnicom dolazi na licu listova i na stabljici, a vrlo lako se prepoznaje po blijedopepeljastoj prevlaci. Dijelovi listova ili stabljike kao da su posuti pepelom u krugovima ili nepravilna oblika. Dodirom se ta prevlaka vrlo lako skida. Zaraženi dijelovi odumru i osuše se. Do zaraze dolazi na velikom broju lončanica – anemonama, begonijama (Oidium begoniž), cinerarijama, fuksijama, jaglacima, kalanhoji, evonimusu, ciklamama (Oidium cyclamini), miniruži, surfinijama i dr.
Suzbijanje – Ova se bolest suzbija prskanjem jednim od fungicida, kao što su Karathane WP Saprol N, Bayleton Special ili drugi, Baycor 25 WP ili tekući DC 300, Folicur EC 250, Tilt 250 EC. Zbog mogućnosti paleža, na lončanicama ne preporučujemo primijeniti sumporne fungicide.
Bakterioze
Slične simptome pjegavosti i nekrozama nadzemnih biljnih dijelova biljaka mogu izazvati i bakterije, a uz njih i drugi znakovi zaraze nastaju na korijenu, stabljici i listovima brojnih lončanica. Tako gale ili rakaste izrasline ili tumori na korijenu, stabljici i listovima nastaju zbog zaraze bakterijskim rakom Agrobacterium tumefaciens.
Razvijaju se na oleanderima, kalanhojama, krizantemama, euforbijama (mlječike) i pelargonijama. Jedna od najčešćih bakterija Xanthomonas campestris pv. pelargonii na visećim i zonalnim pelargonijama, kao i primulama izaziva pojavu malih prozirnih pjega, nalik mjehurićima na naličju listova. S vremenom se spajaju, listovi posmeđe, osuše se i uginu. Na izniklim biljčicama lobelija, ali i kasnije, nastaju na listovima ili stabljici u razini sa zemljom male vodenaste pjege zbog zaraze istim bakterijom. Biljke venu i propadaju. Slične pjege mogu se naći na stabljici i na cvjetovima begonija, krizantema i bršljana. X.campestris uzročnik je i bakterijskog venuća, koje se očituje kao žućenje, venuće ili odumiranje listova ili cijelih biljaka.
Bakterijsku pjegavost listova ili bakterijsku snijet izniklih biljčica, koju uzrokuje bakterija Pseudomonas sp. nalazimo na primulama, agetesu (kadifici), lobelijama i ljubicama. Na listovima nastaju u početku male svijetlozelene pjege, s promjera do 5 mm, postaju utonule, papirnosmeđe s jasno izraženim smeđim rubom i ponekad s vodenastim tamnozelenim obrubom oko pjege. Kod jače zaraze pjege se spajaju i listovi propadaju. Bakterijske bolesti šire se zalijevanjem i prskanjem biljaka vodom, a visoka zračna vlaga pogoduje razvoju. Protiv bakterijskih bolesti nema izravne zaštite, pa je takve lončanice najbolje uništiti zajedno sa zemljom.
Suzbijanje – Protiv bakterijskih bolesti nema izravne zaštite. Suzbijanje se sastoji u sprječavanju zaraze uzimanjem reznica sa zdravih biljaka, sterilizacijom noževa za uzimanje reznica u 70 %-tnoj otopini etilnog alkohola, i dr. Od fungicida preventivnu zaštitu donekle pružaju bakreni fungicidi kao Champion WP, Nordox Super WG i Kocide DF. Jače zaražene lončanice najbolje je uništiti zajedno sa zemljom.
Žućenje, kloroze, kržljavosti i deformacije
Najčešći uzročnici ovakvih simptoma su virusi, viroidi i fitoplazme. Znakovi zaraze javljaju se najčešće na listovima lončanica u obliku mozaika, kovrčanja ili uvijanja listova, žutice, zbijenog i kržljavog rasta biljaka i sl. Prenose ih lisne uši, tripsi, bijela mušica i još neki insekti koji se hrane sisanjem. Kod mozaika na listu se javljaju svjetlije ili tamnijezelene pjege u obliku žućkastozelenih prugastih ili
okruglih šara, nalik mozaiku. Biljke zaostaju u rastu, usporen je rast listova i cvjetova.
Mozaik nalazimo na anturiumu, amarilisu, difenbahiji,
begoniji, afričkoj ljubici i sobnoj kali. Kod viroza koje uzrokuju zbijen i kržljav rast, jako su skraćeni dijelovi stabljike između koljenaca. Kod žutice se razvijaju blijedožućkasti listovi i blijedozeleni cvjetovi na primulama (jaglacima). Često se razvijaju i sekundarni izboji nalik listovima. Zadebljanje biljnih organa i ozelenjavanje cvjetova uzrokuju fitoplazme.
Suzbijanje – Izravne zaštite od viroza nema, stoga je zaražene lončanice najbolje uništiti i tako spriječiti širenje na zdrave biljke. Od preventivnih mjera suzbijanje štetnih insekata lisnih ušiju, tripsa i štitastih moljaca koji prenose viruse i šire zarazu.
