Prilog broja: Mesne pasmine goveda

1714

Odabir pasmine i tehnologije za uspješnu proizvodnju

Autohtone hrvatske pasmine goveda do sredine 20. stoljeća bile su dominantne u našim selima. Industrijalizacija gospodarstva, pa tako i poljoprivredne proizvodnje koju prati globalizacija i liberalizacija tržišta kojoj i danas svjedočimo, potaknula je potrebu razvoja specijaliziranih pasmina goveda, osuvremenjivanje tehnologija, te okrupnjavanje posjeda (farmi). Lokalne populacije, uglavnom francuskih i engleskih goveda, poslužile za oblikovanje današnjih ‘’modernih’’ mesnih pasmina goveda.

""Mesne pasmine su ranozrele (ranije spolno sazrijevaju i fizički se razvijaju), sposobne su brzo rasti i nakupljati mišićnu masu (bez jačeg nakupljanja masnog tkiva), imaju povoljnu iskoristivost trupa (randman – odnos mase obrađenih polovica naspram mase živih životinja), povoljnu (od potrošača traženu) kvalitetu mesa (svijetloružičasto, meko, sočno, aromatično) i druge bitne odlike. Međutim, selekcija goveda prema većim trupovima, visokim dnevnim prirastima ili količini mesa, dovela je do narušavanja određenih odlika, npr. prilagodljivosti i plodnosti. Zbog navedenog, potrebno je poznavati osnovne odlike mesnih, ali i drugih pasmina, njihove prednosti i nedostatke, kako bi mogli odabrati odgovarajuću pasminu za svoju proizvodnju, bilo da je uzgojna (cilj proizvesti kvalitetno tele za prodaju tovilištima), tovna (cilj kupljeno tele utoviti do ogovarajuće klaoničke mase) ili kombinirana (toviti vlastitu telad). U proizvodnji goveđeg mesa, uz mesne pasmine, mogu se koristiti kombinirane (pasmine pogodne za proizvodnju mesa i mlijeka; npr. simentalac), autohtone (npr. istarsko govedo) ili mliječne pasmine (npr. holštajn), no samo kroz primjerene tehnologije proizvodnje. Kombinirane pasmine, premda nemaju najbolje tovne predispozicije, mogu dati izvrsne priraste i kvalitetu mesa. Na tovilištima se često mogu zateći križanci, uglavnom mesnih pasmina goveda, koji postižu dobru dinamiku rasta i povoljnu kvalitetu mesa.

Simentalac je jedna od takvih pasmina, dobro prilagođena tehnologiji tova koja se koristi u Hrvatskoj. Danas su dostupne određene linije bikova koje imaju naglašenu mesnatost, a neki bikovi daju bezrogu telad, što je dodatni poticaj održavanju simentalca u proizvodnji mesa. Krave mliječnih pasmina također mogu poslužiti za proizvodnju kvalitetne teladi za tov. Križanjem holštajn krava s mesnim bikovima belgijskog plavog goveda, proizvodi se jako dobra telad za tov. U takvo križanje uključuju se lošije holštajn krave, od kojih farmer ne želi ostavljati potomstvo za remont stada.

""Odabir pasmine u proizvodnji mesa je važan koliko i odabir tehnologije proizvodnje, a bez primjerene pasmine teško je postići očekivani rezultat u okruženju u kojem će goveda (telad, junad, starija goveda) biti tovljena. Neke pasmine su većeg okvira, iziskuju više krmiva, teže se prilagođavaju oskudnijoj paši ili su sklone zamašćenju trupa, dok druge dobro podnose skromniju ispašu, lakše se tele ili imaju bolje mramorirano meso (prožeto masnim tkivom). Farmeri koji se žele baviti uzgojem teladi (ili junadi) za prodaju trebaju pozorno birati pasminu u trenutku oblikovanja svojeg osnovnog stada (krava i bikova), jer u skladu s odabranim pasminama mogu očekivati i odgovarajući rezultat (masu, kvalitetu i cijenu teladi). Farmeri koji se bave isključivo tovom kupljene teladi, pasminu biraju u trenutku kupovine teladi, te u skladu s kvalitetom odabira pasmine i tehnologije tova mogu očekivati određene rezultate. Oni žele kupiti zdravu, mladu telad (junad) za tov, razvijene preživače (sposobne konzumirati voluminoznu krmu) koji će uz ponuđena krmiva postići određenu dinamiku rasta (dnevne priraste), klaoničku (završnu) masu, kvalitetu trupa (iskoristivost, randman) i mesa (sočnost, aromu, boju i drugo). Zdravu telad dobrog potencijala rasta najčešće plaćaju skuplje od teladi mliječnih pasmina ili one nepriviknute na voluminozna krmiva (telad koja je hranjena isključivo mlijekom). Ako se neko tovilište orijentira prema uzgoju isključivo određene pasmine ili tehnologije (ekološka, pašna), jasno da se pri odabiru pasmine vode svojim osnovnim motivima.

Govedarstvo u Hrvatskoj

Mesno i mliječno govedarstvo Hrvatske duge je tradicije, prilagođeno ponajprije manjim i srednjim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (farmama). Velike mliječne i tovne govedarske farme još su uvijek malobrojne, ali se uočava okrupnjavanje posjeda, no nažalost i nestanak velikog broja manjih farmi koje su često bile izvor kvalitetne (uglavnom simentalske) teladi za tov. Budući da na domaćem tržištu nedostaje kvalitetne teladi za tov, srednje i veće tovne farme danas nerijetko namiču tovnu telad iz susjednih država. Zapažajući ovu potrebu, dio domaćih farmera, posebice u gorskom dijelu Hrvatske okreće se sustavu ‘’krava-tele’’ kao profitabilnom načinu osiguravanja kvalitetne tovne teladi. Za sustav ‘’krava-tele’’ potrebno je imati veće pašnjačke površine, što je u našim uvjetima značajna prepreka. Također, u okruženju gospodarski nedovoljno stimulativne cijene mlijeka, dio farmera kroz proizvodnju goveđeg mesa nastoji podići profitabilnost i osigurati održivost svojih gospodarstva. Simentalac je dominantan udjelom u populaciji goveda u Hrvatskoj (oko 65%), a samo 2,5% populacije krava je mesnih pasmina (šarole, limuzin, angus, hereford i druge). Mliječne pasmine primarno nisu namijenjene proizvodnji mesa, no nerijetko farmeri dio stada (krave lošije proizvodnosti) osjemenjuju mesnim bikovima (najčešće s belgijskim plavim govedom) zbog proizvodnje kvalitetnije (skuplje) teladi za tov. Izvorne pasmine, posebice istarsko govedo ili slavonsko srijemski podolac mogu se koristiti u proizvodnji mesa u sustavima ekstenzivne ili ekološke proizvodnje, no veličina njihovih populacija još je uvijek skromna. Iz dosad navedenog, nameće se pitanje “Koja je pasmina idealna za tov?“. Ne postoji savršena pasmina koja bi odgovarala svim tehnologijama i potrebama, odnosno može se reći da je svaka pasmina iskoristiva kroz odgovarajuću tehnologiju proizvodnje, ako je usklađena s okruženjem (krmnim potencijalom, smještajnim uvjetima i drugim). Budući da krave brižno čuvaju svoju telad, potrebno je krajnje oprezno postupati s njima i ne izlagati se nepotrebnim rizicima od ozljeda. Stoga, u skladu s očekivanjima, farmer treba birati životinje primjerene pasmine (ili križance), mase, dobi i zdravstvenog stanja za svoju farmu.

""Nedavno ukidanje mliječne kvote, te daljnja liberalizacija proizvodnje i tržišta mlijeka, potiče dio farmera na promišljanje o prelasku na kombiniranu proizvodnju. Tržište goveđeg mesa je stabilnije, premda i ono trpi poremećaje uvjetovane gospodarskim, ali i političkim razlozima (npr. aktualna ratna događanja u arapskim zemljama i slično). Motivi i tehnologije uzgoja teladi odnosno goveda su različiti, no proizvodnja treba biti svrsishodna, usklađena sa svim resursima i potrebama tržišta.

U sustavima klasičnog tova u kojem se raspolaže dovoljnim količinama voluminozne i krepke krme, mogu se koristiti pasmine većeg okvira i brze dinamike rasta (šarole, limuzin i slične). U sustavima pašnog tova ili skromnijih hranidbenih prilika dobro je koristiti pasmine manjeg okvira, dobre prilagodljivosti skromnijim hranidbenim prilikama i surovijim klimatskim uvjetima (angus, hereford i sl.). U sustavima ‹›krava-tele›› moguće je koristiti sve pasmine goveda, uz osiguravanje dovoljne količine pašnjaka, te pozornosti na plodnost i lakoću teljenja krava, vitalnost teladi i sposobnosti njihove prilagodbe okruženju. U ekološkoj proizvodnji goveđeg mesa opravdano je koristiti i autohtone pasmine radi njihove lakoće teljenja, prilagodljivosti i dobrih majčinskih odlika, premda njihovi nagoni mogu predstavljati problem.

Autohotne pasmine treba čuvati

Sve današnje mesne pasmine goveda zapravo su nekada bile radna goveda, poput naših autohtonih pasmina. Kako smo prije pedesetak godina napustili autohtone pasmine, držeći ih manje vrijednima u odnosu na inozemne, one su gotovo nestale iz naših krajeva. Prije dvadesetak godina potaknut je interes uzgajivača i javnosti za autohtone pasmine, no danas uviđamo da ih je potrebno i gospodarski afirmirati. U pogledu proizvodnje mesa vrijedno je spomenuti naše dvije autohtone pasmine goveda, istarsko govedo i slavonskosrijemskog podolca, premda i buša ima određeni, nešto manji potencijal u proizvodnji mesa. Ove pasmine su zbog svoje otpornosti i prilagodljivosti osobito pogodne za pašne i ekološke sustave proizvodnje mesa. Meso ovih pasmina nešto je nešto tvrđe (nakon primarne obrade trupa poželjno je podvrgavanje mesa ‘’zrenju’’), no vrlo je aromatično i pogodno za pripremu delicija, posebice tradicijskih.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ruralnom razvoju i ribarstvu objavila je pregled potpora koje je moguće ostvariti za govedarstvo i koje su poljoprivrednici mogli prijaviti na Jedinstvenom zahtjevu za 2015. godinu. Za autohtone pasmine goveda kroz operaciju 10.1.9. Očuvanje ugroženih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja (IZP), koja spada u IAKS mjere ruralnog razvoja iz Programa ruralnog razvoja, bilo je moguće podnijeti zahtjev za potporu u 2015. godini. Najviši predviđen iznos potpore za 2015. je 300 eura po uvjetnom grlu, za bušu, istarsko govedo i slavonsko-srijemskog podolca. Proizvodno vezana potpora za tov goveda, junadi i krave dojilje dodjeljuje se korisnicima koji se bave tovom goveda i sudjeluju u Farmskom sustavu osiguranja kvalitete junećeg, janjećeg i jarećeg mesa. Prihvatljiva grla su muška i ženska grla koja u trenutku izlučenja u Jedinstvenom registru domaćih životinja (JRDŽ) nisu mlađa od 12 mjeseci niti starija od 24 mjeseca i kod kojih je evidentirano izlučenje u JRDŽ-u na klanje u Republici Hrvatskoj ili izlučenje za izvoz. Obvezno razdoblje tova na gospodarstvu je najmanje 120 dana od dana dolaska grla na gospodarstvo do dana isporuke, koja se odvija od 1. siječnja do 31. prosinca godine u kojoj korisnik podnosi jedinstveni zahtjev. Popis pasmina krava koje spadaju u skupinu krava mesne ili kombinirane pasmine za koje se može ostvariti proizvodno vezana potpora za krave dojilje nalazi se u Tablici 9. iz Priloga 1. – http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/435619.pdf, pri čemu se slučaju kombiniranih pasmina, pripadnost grupi za ovu vrstu potpore utvrđuje temeljem skupine pasmine kojoj pripadaju otac i majka grla za koje se traži potpora. Više informacija o potporama može se dobiti na e-mail info@apprrr.hr

Istarsko govedo

Jedna je od tri autohtone pasmine goveda. Nastanjivalo je područje Istre i Kvarnerskog otočja od davnina, o čemu svjedoče arheološki nalazi na više lokaliteta u Istri. Pretpostavlja se da su istarsko govedo na ova područja dovele rimske legije, te barbari koji su prodirali iz stepa južne Rusije i Besarabije.

Tijekom druge polovice prošlog stoljeća dolazi do znatnog smanjenja populacije istarskog goveda na svega stotinjak jedinki. Nakon poduzetih mjera očuvanja, a posebice pokretanja projekta gospodarskog korištenja kroz proizvodnju mesa istarskog goveda, populacija je narasla na oko 1.200 jedinki. Program proizvodnje mesa istarskog goveda, kojeg u suradnji s uzgajivačima vodi Agencija za ruralni razvoj Istre je prepoznat, te je meso prepoznato kao vrhunska kulinarska delicija.

O istarskom govedu možemo reći da je kasnozrelo (uzraslost doseže u dobi 6 do 7 godina), dugovječno, otporno i plodno. Okvir istarskog goveda je dobro i skladno razvijen, dok je mišićavost umjerena. Prepoznatljive je svijetlosive do bijele boje tijela. Bikovi su tamniji od krava, telad je crvenkastosmeđe boje, a u dobi od 3 do 4 mjeseca boju mijenja u sivu. Za istarsko govedo svojstvena je tamna pigmentacija gubice, jezika i nepca, sluznica, područja stidnice, odnosno mošnji. Na glavi su posebno dojmljivi veliki rogovi, u obliku lire. Visina u grebenu istarskog goveda je 136 do 142 cm (uzrasle krave), odnosno 145 – 150 cm (uzrasli bikovi). Tjelesna masa krava je 500 do 600 kg, a bikova 650 do 900 kg. Volovi dostižu tjelesnu masu 1.100 do 1.300 kg. U pokusnom tovu mladih bikova postignuti su dnevni prirasti od 950 do 1.100 g/dan, te tjelesna masa od 760 kg (u dobi od 25 mjeseci). Randman je umjereno povoljan (55 do 57%) no meso je izvrsne kakvoće (mramorirano, sočno, aromatično, prihvaćeno od strane potrošača). Istarsko govedo nije tipična mesna pasmina, no ipak može biti konkurentna. Kako? Prije svega, potrošači prepoznaju meso istarskog goveda kao izvrsnu, kvalitetnu i zdravu namirnicu, obogaćenu tradicijom Istre, te su stoga spremni za njega izdvojiti nešto više novaca. Iz navedene cijene dijelom se stimuliraju uzgajivači, prerađivači i kulinari kako bi primjereno pripremili i prezentirali meso. Dodatna dobit se ravnomjerno svima raspodjeljuje. Uzgoj istarskog goveda zastupljen je u Istri i Kvarnerskim otočju, no također može se preporučiti i za ostale dijelove Hrvatske.""

Slavonsko-srijemski podolac

Autohtona pasmina koja potječe iz Podolije i Volhinije, stepskih područja današnje Rusije i Ukrajine. Početkom 20. stoljeća slavonsko srijemski podolac bio je najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda Baranje, Slavonije i Podravine. Pasmina je manjeg do srednjeg okvira, otporna i izdržljiva, trupa umjereno popunjenog mišićjem. Visina krava u grebenu je oko 130 cm, a bikova 140 cm. Skromnije je tjelesne mase u odnosu na istarsko govedo. Boje je svijetlo do tamnosive, uz napomenu da su bikovi nešto tamniji, a na glavi se ističu veliki lijepi rogovi.

Goveda su živahna, a u doticaju s čovjekom plaha i nepovjerljiva, ponekad i nervozna. Vrlo su skromnih hranidbenih prohtjeva, te se veći dio godine drže na paši. Slavonsko srijemski podolac kritično je ugrožena pasmina (ukupna populacija broji oko 200 jedinki). Ponovna afirmacija pasmine jedan je od temeljnih preduvjeta održivosti pasmine. Držimo da je moguće ovu pasminu afirmirati u proizvodnji mesa ‘’posebne kakvoće’’, u ekološkoj proizvodnji ili drugim specifičnim tehnologijama.""

Odabir najprimjerenije pasmine

Simentalac

Nije isključivo mesna pasmina goveda, no budući da je u Hrvatskoj najzastupljenija, navodimo neke njene osnovne odlike i prednosti koje i farmeri prepoznaju. Jedna je od najstarijih i najraširenijih pasmina goveda u svijetu. Kao pasmina spominje se još u Srednjem vijeku u švicarskim pokrajinama Simmental i Saanenland, po kojima je dobila i ime. Sustavni uzgojni rad na simentalcu započeo je prije dva stoljeća utemeljenjem matične knjige u Bernu. Tijekom protekla dva stoljeća pasmina se proširila diljem Europe i svijeta. Zapažena dobra radna sposobnost, veći okvir i dobre tovne odlike učinile su ovu pasminu jednom od najpopularnijih u zemljama središnje Europe u kojima se kao i u Hrvatskoj koristi za proizvodnju mlijeka i mesa. U Engleskoj, SAD i nekim drugim zemljama simentalac se koristi isključivo kao mesna pasmina. Simentalca se lako raspoznaje po svijetložutoj do crvenoj boji tijela unutar koje su veće bijele plohe, bijeloj glavi, donjim dijelovima nogu i repu. Umjerene je veličine tijela (okvira), dobre mišićavosti lopatičnog, leđnog i sapnog dijela. Potpuno uzrasli bikovi dosežu do 1.250 kg, a odrasle krave su prosječne tjelesne mase 600 do 750 kg.

Visoki udio čistog mesa u polovicama, njegova svijetloružičasta boja i mramoriranost svrstavaju simentalca u red boljih pasmina za proizvodnju mesa. Danas su dostupne određene linije bikova naglašene mesnatosti, što može dodatno povećati konkurentnost proizvodnje. Linije bezrogih bikova čine ovu pasminu posebno pogodnom za sustav ‘’krava-tele››. Jasno, pri tome treba u sustav krava tele uključiti krave niže mliječnosti (do 4.000 kg/ laktaciji) kako ih ne bi trebali dodatno musti.

Budući da govedima mjerimo visinu ‘’u grebenu’’, možemo kazati da su bikovi prosječne visine 145 do 155 cm, a krave oko 140 cm. Prosječna porodna masa teladi je 38 do 43 kg, što osigurava laka teljenja (teška teljenja traže asistencije veterinara, povećavaju troškove, rizik od uginuća teladi i krava). Junad u tovu postižu dobre dnevne priraste 1.100 do 1.250 g/dan, ima poželjnu konformaciju trupa i visoku iskoristivost trupa (randman 62 do 67%). U Hrvatskoj tov simentalskih bikova uglavnom završava kada navrše 17 do 19 mjeseci, odnosno kada postignu tjelesnu masu 550 do 600 kg. Junice u tovu se zadržavaju kraće (do navršenih 13 do 14 mjeseci), odnosno do postizanja mase 400 do 450 kg. Razlog tomu je fiziologija rasta životinja, odnosno činjenica da junice ranije završavaju svoj intenzivni rast, te ranije počinu s nakupljanjem masnog tkiva, najprije intramuskularno, potom potkožno, u zdjeličnu i trbušnu šupljinu. Simentalac je pogodan za intenzivne i umjereno intenzivne sustave proizvodnje goveđeg mesa. Uz optimalnu hranidbu, klaonička masa bikova trebala bi iznositi 600 do 650 kg, a junica 500 do 550 kg. Simentalac je pogodan i za uporabna križanja s drugima mesnim pasminama (šarole, limuzin i druge), što se dijelom koristi u nekim krajevima Hrvatske, ali pri tome treba paziti da birani bikovi daju manju telad kako bi se izbjegla teška teljenja.""

Šarole

Šarole (Charolais) najraširenija je mesna pasmina goveda u svijetu, dobro poznata i u Hrvatskoj. Nastala je početkom 19. stoljeća na području dviju francuskih pokrajina (Charolles i Nievre) križanjem lokalne populacije krava s engleskim Shorthorn bikovima. Zbog izvrsnih tovnih odlika i dobre prilagodljivosti, relativno se brzo proširila po Europi i svijetu. Velikog je tjelesnog okvira, dobre dužine, dubine i širine trupa, što omogućava tov do većih završnih masa. Trup, lopatični, leđni, a posebice sapni dio odlikuje izražena mišićavost. Boja tijela im je krem bijela do bijela, a pigment u koži čini ih otpornijim na neposrednu insolaciju i učinak toplotnog stresa. Potpuno uzrasli bikovi dosežu masu do 1.350 kg, a krave do 900 kg. Bikovi su u grebenu prosječne visine 150 do 160 cm, a krave 135 do 145 cm. Prosječna porodna masa teladi je 40 do 45 kg, što otežava teljenja junica ili manjih krava. Treba birati bikove koji daju manju telad, posebice kada s njima planiramo osmjemenjivati junice. U intenzivnim sustavima tova bikovi postižu izvrsne dnevne priraste (1.200 do 1.400 g) i randmane trupa (65 do 68%) uz neznatno zamašćenje trupa.

Kvaliteta mesa ove pasmine je dobra, tražena od strane kupaca. Šarole je nesumnjivo pasmina pogodna za intenzivne sustave proizvodnje, kad im se može osigurati izdašna hranidba (voluminoznim i krepkim krmivima). Također, može se koristiti u pašnim (ekstenzivnim) sustavima proizvodnje, kroz uporabna križanja s drugim pasminama, no uz osiguravanje izdašnih pašnjačkih površina i dodatnu dohranu krepkim krmivima. Stoga, na području Posavine, Molsavine ili Slavonije, šarole je dobar pasminski odabir, no u gorskim ili krškim područjima treba biti vrlo oprezan pri biranju ove pasmine.""

Blon di akiten

Blon di akiten (Blonde d’ Aquitaine) jedna je od najvažnijih francuskih mesnih pasmina goveda, velikog tjelesnog okvira, dobrih dnevnih prirasta, povoljnog randmana i dobre kvalitete mesa. Dobre je mišićavosti lopatičnog, leđnog i sapnog dijela, dugog trupa, širokog i dubokog prsnog koša. Raspoznaje se po svijetložutoj do svijetlosmeđoj boji tijela. Pasmina je stvorena sredinom 20. stoljeća na području dvije francuske pokrajine (Garonne, Pyrenee). Izvrsne tovne odlike pogodovale su brzom širenju ove pasmine u Europi i diljem svijeta. Potpuno uzrasli bikovi dosežu masu do 1.350 kg, a krave 700 do 900 kg. Bikovi u grebenu dosežu visinu do 160 cm, a krave su prosječne visine oko 145 cm. Porodna masa teladi je 43 do 47 kg, što djelom uvjetuje pojavu težih teljenja (do 5%). Mladi bikovi u tovu ostvaruju dobre dnevne priraste (1.100 do 1.300 g/dan), a iskoristivost trupa nerijetko prelazi i 70 %.

Blon di akiten je pasmina pogodna za intenzivne i poluintenzivne sustave proizvodnje, no svakako mu treba osigurati izdašniju krmnu osnovu. U pašnim sustavima može biti korišten ako raspolažemo s dostatnom količinom kvalitetnih pašnjaka uz dohranu krepkom krmom. Pogodan je za križanja s drugim pasminama, no svakako treba voditi brigu o nešto težim teljenjima.""

Limuzin

Limuzin (limousin) je važna mesna pasmina umjerene veličine okvira, nastala u istoimenim pokrajinama zapadne Francuske (Limousin i Marche). Stvaranje pasmine započelo je sredinom osamnaestog stoljeća uz uzgojni naglasak na ranozrelost, tovnost, adaptabilnost i konformaciju trupa. Zbog dobrih tovnih odlika, pasmina se brzo proširila diljem svijeta. Pasmini je osobita crvenkastožuta do žutosmeđa boja tijela, a trup je umjerene veličine, povoljne dužine, širine i dubine, dobro obrastao mišićjem. Odrasle krave dostižu masu do 800 kg a bikovi do 1.150 kg. Krave su u grebenu visine 135 do 140 cm, a bikovi oko 145 cm. U tovu mladi bikovi postižu priraste 1.000 do 1.200 g/ dan, a iskoristivost trupa je povoljna (62 do 68%). Lakoća teljenja uvjetovana je manjom porodnom masom teladi (35 do 40 kg), zbog čega je limuzin pasmina pogodna za uporabna križanja s drugim pasminama goveda.

Limuzin je poznat i kao pasmina ‹›crvenog mesa››. Meso je intenzivno crveno, blago mramorirano, nježno i sočno. Limuzin je pogodan za intenzivne i poluintenzivne sustave proizvodnje, no također radi svoje prilagodljivosti i manje zahtjevnosti na krmi može biti korišten i pašnim sustavima proizvodnje kvalitetnog mesa (uz određenu dohranu krepkom krmom). Ova pasmina može se preporučiti za kontinentalni i gorski dio Hrvatske. ""

Belgijsko plavo govedo

Belgijsko plavo govedo ( Belgian Blue) vrlo je poznata mesna pasmina stvorena u Belgiji tijekom druge polovice 19. stoljeća. Kao osnova za stvaranje poslužila je lokalna populacija goveda kojoj su se u prvoj fazi popravili mliječnost, a potom i tovne odlike. Ova je pasmina srednje veličine okvira, fine koštane osnove i izvrsne maskulinosti. Pasmini je osobita hipertrofija stražnjeg sapnog mišićja (‘’dvostruka maskulinost’’) što je jasno uočljivo po izraženoj muskulaturi koja doseže do skočnog zgloba. Ova pasmina ima dug, dubok i širok trup. Uzrasli bikovi dosežu masu do 1.200 kg, a krave do 800 kg. Visina bikova u grebenu je 145 do 150 cm, dok su krave visine 135 do 140 cm. Telad su manje glave i niže porodne mase (oko 40 kg) što uvjetuje laka teljenja. U tovu mladi bikovi postižu dobre priraste (1.200 do 1.400 g/dan) i izvrsnu iskoristivost trupa (do 74%). Zanimljivo je da su u uzgoju ‹›čiste krvi›› česta teška teljenja i "carski rez", prvenstveno zbog lošije građe zdjelice krava ove pasmine. Pasmina je pogodna za intenzivne i poluintenzivne sustave proizvodnje.

Budući da je tijekom tova nakupljanje masnog tkiva u trupu i mesu gotovo zanemarivo, kaže se da je zbog manjeg udjela intramuskularne masti meso ‹›krto›› i slabije aromatičnosti (većina okusnih spojeva koji mesu daju aromu su u masnom tkivu). Bikovi ove pasmine često se koriste u programima uporabnog križanja s holštajnom jer daju manju telad, a teljenja su uglavnom laka.""

Angus

Ranozrela, bezroga mesna pasmina goveda srednje veličine okvira, nastala u sjeveroistočnim pokrajinama Škotske (Aberdeen, Banff, Forfar, Kincardine, Angus). Uzgojni rad na ovoj pasmini započeo je krajem 18. stoljeća, a tijekom 19. stoljeća pasmina se širi diljem Europe i svijeta. Boja dlake je crna (Black Angus) ili tamno crvena (Red Angus). Dubina i širina trupa naglašava mesna svojstva ove pasmine goveda, prosječna masa uzraslih krava je oko 600 kg, dok bikovi dostižu 1.100 kg. Krave su u grebenu visine 125 do 135 cm, a bikovi dostižu do 145 cm. Optimalna završna masa bikova u tovu je 550 do 600 kg, a junica 450 do 500 kg. Pasmina je pogodna za uporabna križanja s ciljem proizvodnje križanaca za tov.

Nešto niža porodna masa teladi (30 do 33 kg) pogoduje lakim teljenjima. Bikovi u tovu postižu prirast od 1.000 do 1.100 g/dan, dok junice ostvaruju nešto niže priraste (850 do 950 g/dan). Prosječan randman trupova je od 63 do 67 % dok u optimalnim tovnim uvjetima prelazi 70%. Meso je kvalitetno, nježno, sočno, mramorirano i aromatično. Pogodan je za poluintenzivne i pašne sustave proizvodnje, no može se koristiti i u intenzivnim sustavima.""

Hereford

Mesna pasmina manjeg tjelesnog okvira koja porijeklo vodi iz engleske istoimene pokrajine. Početkom 20. stoljeća pasmina se proširila diljem Europe i svijeta. Uzgojnim radom standardizirana je osobita tamnocrvena boja tijela i široka bijela pruga koja se pruža od leđa, preko glave, prsnog koša i trbuha, sve do repa. Masa odraslih krava je 550 do 650 kg, a bikova 750 do 900 kg. Visina krava u grebenu je oko 130 cm, a bikova oko 140 cm. Niža porodna masa teladi (30 do 35 kg) pogoduje lakim teljenjima, što ovu pasminu čini primjerenom za sustav ‘’krava-tele’’. U uvjetima dobre hranidbe bikovi ostvaruju visoke priraste (1.000 do 1.150 g/dan) i dobar randman (oko 65%). Premda je pasmina prilagodljiva i izdržljiva, treba poznavati granice unutar kojih se obavlja hranidba. Jača pothranjenost može dovesti do trajne zakržljalosti tovljenika, a pretjerana hranidba lako uvjetuje prekomjerno zamašćenje trupa.

Herefordu je osobita sklonost ranom zamašćenju trupa tijekom tova, zbog čega treba biti oprezan u korištenju energetskih krmiva ili tovu do većih završnih masa. Vrijedno je spomenuti da su danas raspoložive neke bezroge linije bikova, što je dodatna prednost u ekstenzivnim sustavima proizvodnje. Hereford se može preporučiti u pašnim sustavim proizvodnje mesa i nešto skromnijim krmnim uvjetima. ""

Salers

Mesna pasmina srednje velikog okvira koja potječe iz francuske regije Auvergne. Okruženje u kojem se pasmina razvila pogodovalo je oblikovanju prilagodljive i robusne pasmine koja se lako uklapa u različite sustave proizvodnje. Pasminu se može prepoznati po svjetlo do tamno crvenkastoj boji tijela. Srednje je veličine okvira, skladne građe, dobre mišićavosti, što je čini prikladnom za proizvodnju mesa. Masa odraslih krava je 650 do 850 kg, a bikova 950 do 1.150 kg. Prosječna visina krava u grebenu je 140 cm a bikova 150 cm. U tovu mladi bikovi postižu prirast 1.000 do 1.100 g/dan, dok junice imaju nešto niže priraste u tovu (900 do 1.000 g/dan).

Niža porodna masa teladi (36 do 39 kg) pogoduje lakim teljenjima, što uz dugovječnost, plodnost i dobre majčinske odlike, čini ovu pasminu pogodnom za sustave ‘’krava-tele’’. Meso ove pasmine je dobro mramorirano, meko, sočno i prepoznatljive kvalitete. Pogodna za intenzivne i poluintenzivne sustave proizvodnje, no također se može koristiti i u pašnim sustavima (uz primjerenu kvalitetu pašnjaka). Pojavljuju se i bezroge linije bikova, što može biti poticaj daljoj afirmaciji ove pasmine.""

Aubrak

Aubrak (Aubrac) je mesna pasmina goveda, srednje veličine okvira, izražene mišićavosti, posebice u sapnom području. Potječe iz francuske brdovite regije, Auvergne. Osobita joj je blijedožuta do pšenično siva boja tijela, dobra dužina, dubina i širina trupa, te relativno široka zdjelica (pogoduje lakšim teljenjima). Masa uzraslih krava je 550 do 750 kg, a bikova 850 do 1.100 kg. Prosječna visina krava u grebenu je 130 cm, a bikova 140 cm. U tovu mladi bikovi postižu prirast do 1.100 g/dan, dok junice ostvaruju nešto niže priraste (oko 1.000 g/dan). Težih teljenja je manje od 2%, što ovu pasminu čini pogodnom za sustav ‹›krava-tele››. Nerijetko se koristi i u programima križanja s drugim mesnim i kombiniranim pasminama.

Zbog naglašene prilagodljivosti, skromnosti, mirnog temperamenta, pogodna je za pašni sustav tova goveda, te sustav ‘’krava-tele’’. Pogodna je pasmina za kontinentalni i gorski dio Hrvatske, a u krškim područjima samo u uvjetima nešto boljih pašnjaka.""

Škotsko visinsko govedo

Škotsko visinsko govedo (Scottish Highlands cattle) pasmina je koja svojom pojavom plijeni pažnju, zbog čega je i spominjemo. Manji tjelesni okvir i duga dlaka koja prekriva tijelo prilagodba je na surovo i hladno okruženje zapadne Škotske u kojem se pasmina razvila. Manja veličina tijela također je prilagodba na hranom oskudnije okruženje. Izvrsna adaptabilnost ove pasmine potaknula je njeno širenje diljem svijeta. Škotsko visinsko govedo skromnijih je zahtjeva za krmiva i smještaj, visoke razine adaptabilnosti na niske temperature, što ovu pasminu čini iznimno pogodnom za sustave ekstenzivne proizvodnje mesa posebice u gorskom dijelu Hrvatske. Boja dlačnog pokrivača je različita, no najčešće je bijela, krem žuta, crvenosmeđa ili tamnocrvena. Trup je relativno kratak, umjerene razvijenosti mišićnog tkiva. U razdobljima izobilja krme pasmina je sklona nakupljanju potkožne tjelesne masti koja dosegne debljinu i do 6 cm, a koristi je kao izvor energije u mjesecima oskudne krme.

Uzrasli bikovi u grebenu dostižu visinu 125 do 130 cm i tjelesnu masu 500 do 600 kg, dok su krave nešto skromnije visine (115 do 120 cm) i tjelesne mase (400 do 450 kg). Skromna porodna masa teladi (22 do 25 kg) pogoduje lakim teljenjima, što je osobit važno u ekstenzivnim sustavima proizvodnje. Dnevni prirasti u tovu su umjereni (450 do 500 g/dan).""

Ostale mesne pasmine

Talijanske pasmine goveda (Chianina, Piemontese, Maremmana, Romagnola i Marchigiana) također postaju sve popularnije u proizvodnji goveđeg mesa, a kao njihova prednost često se ističe veći sadržaj pigmenta u koži i sluznicama, što ih čini otpornijima na izloženost sunčevim zrakama. Stoga su posebno pogodne za mediteransko, ali i druga područja. Budući da su velikog okvira traže i dosta krmiva.

""Chianina je jedna od najstarijih pasmina goveda koja se do polovice prošlog stoljeća koristila kao radna pasmina. Najkrupnija je pasmina goveda u svijetu. Bikovi u grebenu visine 160 do 170 cm (nerijetko premašuju 180 cm, a volovi 200 cm), a krave 155 do 165 cm. Tjelesna masa bikova je od 1.200 do 1.500 kg, a krava od 800 do 1.000 kg. Odrasle jedinke imaju svojstvenu sivu do bijelu boju tijela. Porodna masa teladi je 40 do 50 kg, no zbog velikog okvira teška teljenja su rijetka. Prirasti bikova u intenzivnim sustavima tova su 1.500 do 2.000 g/dan.

Visoki prinosi i dobra kvaliteta mesa, adaptabilnost, tolerancija na topliji mikroklimat i insolaciju, čini chianina pasminu pogodnom za proizvodnju mesa. Optimalna klaonička masa muške junadi koju dosežu u dobi od 16 do 18 mjeseci je 650 do 700 kg, a uobičajeni randman je oko 65%. Meso je poznato po vrhunskoj kvaliteti, te je kao i meso ostale četiri talijanske mesne pasmine zaštićeno oznakom izvornosti.

""Piemontese je pasmina umjerene veličine okvira, dobre konformacije trupa i nešto nježnijeg kostura. Osobite je mišićavosti lopatičnog, leđnog i sapnog dijela trupa. Odličnog je randmana i izuzetne mekoće mesa. Tjelesna masa bikova je 1.000 do 1.200 kg, a krava 650 do 750 kg. Visina u grebenu bikova je 145 do 155 cm, a krava 135 do 145 cm. Porodna masa teladi je 32 do 42 kg. Dnevni prirasti bikova u tovu su 1.300 do 1.500 g/dan. Iskoristivost trupa je visoka (67 do 72%). Niska sklonost zamašćenju trupa čini ovu pasminu pogodnom za intenzivne sustave tova, a koristi se i u uporabnim križanjima na mliječnim stadima.

""Sve se češće može čuti i za jednu posebnu pasminu goveda, osobite kakvoće mesa, japansku Wagyu pasminu, čije je meso osobite kvalitete zbog iznimne mramoriranosti mesa i visokog udjela nezasićenih masnih kiselina u masnom tkivu. Meso ove pasmine prepoznato je kao zdrava namirnica, te je ova pasmina zadnjih desetljeća postala vrlo cijenjena.Vlada u Japanu proglasila je Wagyu govedo nacionalnim blagom, te je zabranila izvoz pasmine, ali 1976. dolazi do prvog izvoza Wagyu goveda u SAD, koja su poslužila za stvaranje «američkog» tipa Wagyu goveda. Wagyu pasmina goveda je crne ili crvene boje tijela, manjeg tjelesnog okvira, a prosječna visina grebena krava je oko 130 cm, dok su bikovi u grebenu nešto veći (135 do 145 cm). Prosječna masa krava Wagyu pasmine je 500 do 600 kg, dok su bikovi nešto teži, 750 do 900 kg. Porodna masa teladi je 27 do 32 kg, što omogućava laka teljenja. Uobičajeno, u tovu mlada goveda ostaju 18 do 30 mjeseci, tj. dok junice ne dosegnu masu od oko 600 kg, a bikovi 700 do 800 kg. Dnevni prirasti Wagyu goveda kreću se od 600 do 1.000 g/dan, ovisno o fazi tova. Na početku tova hranidba je bazirana na manjim količinama energetski bogatih krmiva i većim količinama krmnog bilja bogatog vlaknima, dok se u kasnijim fazama tova povećava udio energijom bogatih krmiva (kukuruz i druge žitarice). Rezultat ovakve hranidbe su trupovi s visokim udjelom potkožne i intramuskularne masti (i do 40%). Sve opisane pasmine goveda dio su genetskog potencijala za kojim možemo posegnuti u proizvodnji mesa. Neke inozemne mesne pasmine nisu spomenute, no možda će narednih godina biti uvezene u Hrvatsku, upravo zbog nastojanja iznalaženja novih oblika proizvodnje. Pasminu u svakom slučaju treba uskladiti s resursima kojima raspolažemo, prvenstveno krmivima (količinom i kvalitetom). Da bi postigli očekivanu dinamiku rasta i kvalitetu mesa, nužno je tovljenike primjereno smjestiti, hraniti i brinuti o njihovu zdravlju. Dnevni prirasti kao i stanje životinja svakodnevno na jednostavan način govore nam o tome da li smo uspjeli uskladiti pasminu, tehnologiju i okruženje. Prema tome, mesne ali i druge pasmine goveda kao osnovni proizvodni alat treba upoznati, kako bi njime primjereno postupali i upravljali. Potrošač na kraju cijenom, koju plaća za meso, potvrđuje uspješnost svih dionika u lancu proizvodnje goveđeg mesa.

Proizvodnja čistokrvnih Wagyu goveda u Japanu temelji se na intenzivnom upravljanju i individualnom pristupu pojedinoj životinji uz minimalno korištenje pašnjaka u uzgoju. Za tradicionalan način uzgoja, svojstvene su dnevne masaže različitim eteričnim uljima kako bi se potkožna mast pravilno rasporedila i omekšala. Svaki dan u razdoblju od svibnja do listopada junice se masiraju i do 20 minuta. Također u razdoblju od kolovoza do listopada goveda se napajaju pivom (sakeom) radi održavanja apetita, jer zbog visokih temperatura u tom razdoblju (28 do 30°C) goveda gube apetit.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakStracciatella euforija
Sljedeći članakPrilog broja: Analizom tla do većih prinosa
Avatar
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje goveda, uzgoj i korištenje konja, programi zaštite autohtonih pasmina. Rođen je 1969. godine. Diplomski studij okončava 1994. godine od kada je djelatnik Zavoda za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad obranio je 2001. godine na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 2011. godine. Znanstveni interes usredotočen je na sustave i tehnologije proizvodnje govedskog mesa i kravljeg mlijeka, uzgoj i korištenje kopitara, suvremene biotehnologije i metode uzgoja, očuvanje farmskih genetskih resursa, etiku korištenja i dobrobit domaćih životinja. Na programu studija Agronomskog fakulteta koordinator je tri modula preddiplomskog, tri modula diplomskog i jednog modula poslijediplomskog studija te suradnik na više modula. Pod njegovim mentorstvom izrađeni su brojni diplomski radovi, četiri magistarska rada, te pet disertacija. Sudjelovao je u radu pedesetak međunarodnih i domaćih znanstvenih konferencija. Kao autor ili koautor objavio je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Vodio je dva znanstvena te više razvojnih projekta. Kao autor/koautor objavio je sveučilišne udžbenike ''Konjogojstvo'' i ''Očuvanje biološke baštine u stočarstvu'', ''Sigurnost hrane'' te priručnik ''Jahanje''. Od 2004. nacionalni je koordinator za očuvanje animalnih genetskih resursa pri FAO. Aktivno sudjeluje u radu domaćih i inozemnih strukovnih udruženja (EAAP, IDF, DAGENE, ERFP). Dobitnik je ''Godišnje državne nagrade za znanost'' za 2000. godinu.