Težak je put prema uspješnom gospodarstvu, a to najbolje zna Mario Krog, mladi proizvođač mlijeka i mliječnih prerađevina iz Zagorja. Svoje koze i kravu drži u slobodnom uzgoju na farmi u Gornjoj Pačetini blizu Krapine. Njegov put prema uspješnom poljoprivrednom poduzetništvu bio je sve samo ne jednostavan.
Mario Krog je studirao menadžment, radio kao redatelj, producent i autor televizijskih emisija, a onda se okrenuo poljoprivredi. S djedom i ocem izgradio je farmu za uzgoj pataka na obiteljskom imanju smještenom uz autoput prema Krapini. Uložio je sredstva u uzgoj, oblikovao marketing i krenuo u proizvodnju. Računao je na potražnju iz zagorskih restorana te prodavao na svojem štandu na Dolcu.
Teškoće s propisima
Potražnja za pačjim mesom bila je solidna. No, zapeo je na birokraciji oko klanja pataka. Patke nije smio klati na gospodarstvu, a lokalne klaonice su ponekad mogle uzeti patke na klanje, a ponekad ne. Nije ih smio ni pakirati kući bez pakiraonice, a pačje meso ni zamrznuti doma bez računalno nadziranog zamrzivača i ugovora o uklanjanju pačjeg mesa u slučaju kvara zamrzivača. Sve patke za klanje trebale su se voditi pod lot brojem. Legislativa je definitivno zakomplicirala Marijev život i život ostalih malih uzgajivača peradi.
-Problem je prisutan kod klanja sve peradi u RH, a vidljiv je dosta kod uzgoja zagorskih purana. Lokalne zagorske klaonice imaju određen broj zaklanih zagorskih purana, a na tržištu ih ima puno više. Postavlja se pitanje gdje su drugi zaklani?, ističe Mario Krog.
Otvoriti vlastitu klaonicu bilo mu je neisplativo, a problem je bio i pronaći radnike. Problem mu je stvarala i obaveza slanja pačjeg fecesa svakih nekoliko tjedna na mikrobiološku analizu. Troškovi redovne analize bili su 300 kn, a troškovi dolaska veterinara još 200 kn. Veterinar bi poštom slao uzorke u laboratorij, a ako nešto ne bi bilo u redu, saznao bi tek nakon nekoliko tjedana. Tada bi slijedila terapija antibioticima pa čekanje nekoliko tjedana i opet slanje uzoraka u laboratorij. Sve su to bili problemi na koje je Mario nailazio te zbog kojih je počeo istraživati druge vidove poljoprivredne proizvodnje.
Početak uzgoja koza
Tada je saznao da je kozliće dopušteno zaklati kod kuće te da se ne vode pod
lot brojem do 6 mjeseci života. Zato je 2018. godine nabavio par koza u želji
da kombinira uzgoj koza i pataka budući da je posao s patkama bio samo sezonski.
Zaljubio se u alpske srnaste koze i počeo s proizvodnjom kozjeg mlijeka. Mlijeko
je prodavao na kućnom pragu. Svaka koza je dobila ime i radno mjesto u Marijevom
novo osmišljenom brendu Milk Bar ili mliječnom baru. Također, svaka je koza na
internetu dobila profil i funkciju. Ines, Nives, Šarena, Dijana, Dorica i
ostale koze, te jarac Izet i krava Mrvica čine ovu veselu ekipu. Mario je
barmen i promicatelj prodaje. I iako je jedini na farmi na sve službene upite
će odgovarati govoreći u množini jer smatra da su i njegove životinje njegove
kolegice i punopravni članovi ove proizvođačke jedinice.
Koze ovdje žive kao u malom raju. Jarići ostaju dugo s mamom. Neki jarići čak sišu dok Mario istovremeno muze kozu.
-Moje koze žive u blagostanju. Jasle su im
pune zobi, dobiju sijena i posija toliko da im se ne da ići vani na pašnjak
posijan samo zbog njih. Laktacija se ne prati, a kozlići sišu mlijeko do
klanja. 40% stada su stare koze, ali ih ne dam. Zato me najviše pogađa kad me neki
optužuju da nehumano držim koze, a ne žele doći vidjeti. Farma je otvorena za
posjetitelje 365 dana u godini i svi su dobrodošli“, rekao je Mario.
Najpopularniji od svih proizvoda je kefir
No, Mario se i dalje morao prilagođavati situaciji na tržištu. Najveća je potražnja za mlijekom bila zimi dok su koze bređe i ne smije musti, a najveći je višak mlijeka imao ljeti kad potražnja pada. Otvorio je mini siranu i počeo proizvoditi polutvrde kuhane sireve, obične i s koprivom. Za njih je vladao veliki interes. No, posao oko izrade i prodaje sira nije mogao sam obavljati pa se Mario usmjerio na proizvodnju jogurta i kefira s kozjim mlijekom te se tu pronašao. Sada u svojem asortimanu ima jogurte obične, jogurte s prirodnim voćnim namazima bez umjetnih aroma (višnja, mandarina, smokva), božićni jogurt s medom i cimetom, kefir od kravljeg mlijeka i vrhunski kefir od miješanog kozjeg i kravljeg mlijeka. Kefir mu je najpopularniji proizvod koji je brzo pronašao svoje kupce. Svi proizvodi pakirani su u staklenu ambalažu i označeni veselim etiketama s fotografijama obučenih krava i koza.
Kefir od miješanog mlijeka iz Milk Bara je osvježavajući, peckavi napitak
blagog okusa, kremaste strukture koji je dobiven tzv. dvostrukom fermentacijom.
Poslije blage pasterizacije u njega se dodaju kefirove gljivice. Uslijed
početne fermentacije i promjene konzistencije mlijeka gljivice se uklanjaju, a
kefir se u zatvorenoj posudi ostavlja još nekoliko dana na sobnoj temperaturi.
Mario ga ostavlja i do 2 tjedna u frižideru. Duplo fermentirani kefir je
kremastiji i manje kiseli, a sadrži više probiotika i više alkohola. Kalcij i
magnezij postaju dostupniji, a količina vitamina B kompleksa se povećava. Takav
kefir je i jače „gaziran“.
Puno ulaganja u marketing
Prodaja se odvija preko desetak delikatesnih trgovina u Zagrebu, putem interneta te na kućnom pragu. Mario je osmislio i samoposlužnu trgovinu u kojoj plaćate na povjerenje i dok vlasnika nema. Jako veliki trud ulaže i u marketing svojih proizvoda. Tako je farma prisutna na društvenim mrežama, a na Youtube kanalu postoje kratki filmovi o njoj. Na nekoliko internetskih stranica Mario je objasnio strukturu Milk Bara te nudi mogućnost online naručivanja proizvoda.
Kod uvođenja novih okusa, obavezno organizira besplatne degustacije u delikatesnim trgovinama. Naručio je dizajn logotipa iz Indije, izradu latex maski u obličju koze i krave iz Velike Britanije, a kostime iz Kine. Već je skladao i skladbe za reklame za nekoliko godina unaprijed. Na internet stranice postavljene su online bojanke za djecu i kad ih dijete oboja, šalje im se nagradni proizvod doma. Kontaktirao je i „foodblogere“ te u prosincu na Instagramu objavio natječaj. Svatko tko je kupio njegov proizvod i objavio filmić o istome, dobio je mjesečnu zalihu jogurta.
Farma je označena na lokalnim prometnicama, na njegovim vozilima i objektima
te je vidljiva s autoputa Zagreb – Krapina. Svi su dobrodošli upoznati Marija i
njegove kolegice, poigrati se s ovim veselim životinjama te isprobati njihove
proizvode.
Učenje na greškama i brza prilagodba nužni za uspjeh
Mario Krog je optimističan mladi proizvođač koji još traži svoj put. Iako ima podršku obitelji, sav posao od uzgoja preko marketinga i prodaje radi sam. U nekoliko zadnjih godina stekao je bogato poljoprivredno iskustvo te je pun novih ideja. Često uči na vlastitim pogreškama koje mnogo puta za posljedicu imaju još kvalitetniji proizvod.
-Kako sam na farmi sam, a isto tako i u proizvodnji i prodaji ima razdoblja kad ne stignem sve. Znao sam se mučiti i žuriti. Prije mi se znalo dogoditi da u 2 u noći idem pakirati jogurte u flašice da bi sve bilo spremno ujutro za prodaju. Dogodilo bi mi se da jogurt još nije gotov. Sada imam novu strategiju, nigdje ne žurim. Otišao bih spavati, a taj bi jogurt ili kefir ispali još bolji jer bih ga ostavio da duže fermentira, kaže Mario.
I Marijeve životinje su naučene na kasniji raspored mužnje i tome su se prilagodile. Ovdje se životinjama ne broje obroci i one žive u izobilju s vlasnikom koji ih smatra poslovnim partnerima. Uz pomoć obitelji, farma pronalazi rješenja za sve izazove. Cilj im je otvoriti mini mljekaru, otkupljivati lokalno proizvedeno mlijeko i proizvoditi samo fermentirane proizvode od miješanog mlijeka. Uz ovako visoku poslovnu fleksibilnost i brzo prilagođavanje na nove tržišne prilike ne sumnjamo da će i uspjeti u svojem naumu.
