Stranice u tiskanom izdanju: 71 – 72

Proizvodnja i potrošnja mesa kunića na prostorima bivše države u odnosu na druga mesa nikada nije bila značajnija. Na kunićarstvo se gledalo prvenstveno kao na hobby proizvodnju, a potrošnja je bila prigodničarska ili se preporučala osobama s određenim oboljenjima ili poremećajima. Razlozi su mnogobrojni pri čemu su ograničenja najčešće na strani potrošača. Kod mnogih potrošača postoje predrasude i podsjećanja od toga da su kunići nekima kućni ljubimci, druge asociraju na mačke, trećih je strah „mogućnosti njihovog parenja s glodavcima“ pa do toga „da se teže pripremaju za objed u odnosu na druga mesa“. Najrjeđe se kao ograničavajući faktor veće kupnje i potrošnje spominje cijena mesa. Takva situacija je i u Republici Sloveniji.

Meso kunića je vrlo kvalitetno te je jedno od pogodnijih za prehranu ljudi s kardiovaskularnim bolestima. U odnosu na meso peradi i svinja, meso kunića je lakše probavljivo i blago sočno te se svrstava u jedno od najboljih vrsta mesa. U usporedbi s drugim vrstama mesa, ono sadrži više proteina i manje vezivnog tkiva, mekše je i bogatije mineralima i esencijalnim aminokiselinama. Neki stručnjaci kažu da 100 grama mesa kunića ima vitamina B12 koje višestruko premašuju potrebe odrasle osobe. Meso sadrži prosječno malo masnoća i zasićenih masnih kiselina, kolesterola i purinskih tvari. Ono sadrži i manje stearinske i oleinske kiseline od ostalih masti i ima veći omjer esencijalnih polinezasićenih masnih kiselina, uglavnom linolne (omega 6) i linoleinske (omega 3). Meso starijih kunića sadrži manje natrija i stoga se lakše probavi u odnosu na mesa zečeva.

Proizvodnja mesa kunića u EU

Primjer ekstenzivnog uzgoja kunića

Novozelandski crveni kunić, Hycole rabbit, Križanac

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 5/2019

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakOrganizatori Dana masline 2019. pozivaju maslinare – Dostavite uzorke za Dane masline
Sljedeći članakGrašak – zašto ga proizvoditi?
prof.dr.sc. Ivo Grgić
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: nepoljoprivredne djelatnosti, ruralni razvoj, zaposlenost, cijene poljoprivrednih proizvoda. Prof. dr. sc. Ivo Grgić je rođen 16. kolovoza 1960. godine u Potočanima, gdje pohađa osnovnu a srednju elektrotehničku školu završava u Odžaku. Na Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (sadašnji Agronomski fakultet) upisuje se 1979. godine i to na agroekonomski smjer. Diplomirao je godine 1983. godine, a 1984. upisuje postdiplomski studij iz Ekonomike poljoprivrede na istom fakultetu. Od godine 1984. uposlen je u Institutu za ekonomiku poljoprivrede Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Magistarski rad naslova "Radna snaga i zaposlenost na seljačkim gospodarstvima SR Hrvatske", obranio je 29. studenog 1989. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Promjenjivost proizvođačkih cijena glavnih poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj" brani 19. rujna 2000. godine. Od 14. 07. 2011. profesor je na Agronomskom fakultetu u Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj. Član je uređivačkog odbora časopisa Agronomski glasnik (od 2010.), Agroeconomica croatica (od 2012.), Economics of Agriculture (od 2012.), International Journal of Sociology and Anthropology (od 2012.), Sustainable Agriculture Research (od 2012.), E3 Journal of Agricultural Research and Development (od 2013) i Agroekonomika (od 2014). Voditelj je i suradnik na mnogim znanstvenim, stručnim, razvojnim i drugim projektima, a objavio je mnoštvo znanstvenih i stručnih radova više od 120 znanstvenih i stručnih radova/publikacija od toga 8 radova iz skupine a1. Autor je priručnika pod naslovom „Agroekonomski modeli u ekološkoj hortikulturnoj proizvodnji : priručnik za profesore srednjih poljoprivrednih škola“ Također je koautor knjige – monografije „Jalžabet između prošlosti i budućnosti – stotinu četrdeset godina u životu jednog sela“. Koautor je i sveučilišne knjige „Poljoprivreda Hrvatske do 1990. godine“. Koordinator je modula Osnove agroekonomike, Uvod u makroekonomiku i Agroturizam na preddiplomskom studiju Agronomskog fakulteta te Ekonomika agroekompleksa na Doktorskom studiju Ekonomika poljoprivrede. Suradnik je na modulima Ruralni turizam i Poljoprivreda, gospodarski rast i razvitak (diplomski studij) te Suvremeni transportni sustavi i robni tijekovi u poljoprivredi (doktorski studij Poljoprivredne znanosti). Znanstveni interes je zaposlenost na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, cijene i cjenovna politika u poljoprivredi, razvitak ruralnih područja uključivši agroturizam. Predsjednik je i jedan od utemeljitelja Hrvatskog agroekonomskog društva te član Europskog društva agrarnih ekonomista. Oženjen i otac kćeri.