Afrička svinjska kuga (ASK) je kontaktna virusna zarazna bolest domaćih i divljih svinja, koja zbog visokog broja oboljelih u zaraženom stadu i obveze njihovog usmrćivanja predstavlja jednu od najznačajnijih bolesti svinja. Bolest nije opasna za ljude ni za druge životinje, a po prvi puta je dijagnosticirana 1910. godine u Keniji. Na europskom se tlu pojavila 1957. godine u Portugalu.
U novije vrijeme potvrđena je 2014. godine na području Europske Unije (EU), u Litvi, te se širi na područje Latvije, Estonije, Poljske, a sekvenciranje virusa potvrdilo je da se radi o istom soju virusa koji cirkulira na području Rusije i Bjelorusije. ASK je potvrđena u divljih svinja u Češkoj, a zatim i u Rumunjskoj u 2 nekomercijalna uzgoja domaćih svinja neposredno uz granicu s Mađarskom. Od nedavno je utvrđena u divljih svinja na sjeveru Mađarske na granici sa Slovačkom.
Virus se iz inficirane svinje izlučuje putem sline, suza, nosnog sekreta, urina, fecesa i sekreta genitalnog trakta. U divljih svinja obično prolazi bez simptoma i razvija perzistentnu infekciju, a nasuprot tome u domaćih svinja razvija se u smrtonosni ishod. Bolest se prenosi i neizravnim putem preko kontaminiranih površina i ugrizom inficiranih krpelja (Ornithodorus moubata u Africi i O. erraticus u Europi.).
Uzročnik je virus iz porodice Asvavirusa, a do danas je poznato više tipova virusa koji se dijele na jake, umjerene i slabo virulentne sojeve. U vanjskoj je sredini vrlo postojan, ovisno o temperaturi i pH vrijednostima. U sasušenoj krvi infektivan je do 15 tjedana, fecesu 2-3 mjeseca i termički neobrađenim svinjskim proizvodima 400 dana. U svježem mesu infektivan ostaje 5 dana, a u smrznutom do 3 godine. U Subsaharskoj Africi, Sardiniji i dijelovima Kavkaza i istočne Europe, bolest ima endemski karakter. Virus ASK u prirodi perzistira i prenosi se u različitim ciklusima: silvatičnom ciklusu (divlje svinje i krpelji), ciklusom koji uključuje samo domaće svinje i mješovitom ciklusu.
Simptomi bolesti
Klinički oblik bolesti ovisi o virulenciji soja virusa, pa tako jako virulentni sojevi uzrokuju perakutni oblik bolesti s visokom temperaturom i naglo uginuće, te akutni oblik s visokom temperaturom, plitkim disanjem i gubitkom apetita uz pojavu opće slabosti i pospanosti. Akutni oblik bolesti vrlo je lako zamijeniti s nekim drugim zaraznim bolestima, prvenstveno s klasičnom svinjskom kugom, vrbancem i salmonelozom. Inficirane životinje razvit će neke od sljedećih kliničkih znakova bolesti: pojava plavo-ljubičastog područja i krvarenja po ušima, trbuhu i stražnjim nogama, iscjedak iz oka i nosa, crvenilo kože grudiju, trbuha, perineuma, repa i nogu, začep ili proljev, povraćanje, pobačaj gravidnih krmača, krvavi pjenušavi sadržaj iz usta i nosa te nekoordinirano kretanje koji se javlja dan do dva prije uginuća. Lešine uginulih svinja u akutnom obliku bolesti u dobroj su kondiciji, a vanjski patoanatomski znakovi su dobro uočljivi. Karakterističan je znak krvarenja po koži i sluznicama te gnojni sadržaj oko očnih spojnica. Umjereno virulentni sojevi uzrokuju subakutan tijek s kliničkom slikom koja je slična akutnom tijeku izuzev izraženih vaskularnih promjena (krvarenja i edemi). Zbog oštećenih zglobova, ispunjenih tekućinom i fibrinom svinje se teško i bolno kreću. Slabo virulentni sojevi izazivaju kroničan tijek bolesti koji se odlikuje nekrotičnim oštećenjima kože, upalom zglobova, respiratornim poremećajima, općom slabošću, pobačajem i niskim postotkom uginuća. Kod infekcije s jako virulentnim sojevima do uginuća dolazi nakon 6-9 dana, a ako se radi s umjereno virulentnim sojevima uginuće nastupa u roku od 15 dana. Mortalitet iznosi više od 90 posto, a kod svinja koje prežive infekciju ostaju doživotnim nositeljem i izlučivačem virusa.
ASK je bolest koja se ne liječi i obavezno se prijavljuje po zakonu. Obzirom na postojanje bolesti u EU i činjenice da ne postoji učinkovito cjepivo, najbolja strategija zaštite od unosa virusa ASK u zemlje koje su još uvijek slobodne od bolesti, uključujući i Hrvatsku, sastoji se o podizanju svijesti i spoznaje o bolesti te pojačanom provođenju određenih biosigurnosnih mjera.
Prema mrežnim stranicama Ministarstva poljoprivrede izviješteno je da veterinarska inspekcija provodi sustavne kontrole držanja svinja koje se moraju držati u zatvorenom i ograđenom prostoru kako ne bi došle u kontakt s divljim svinjama. Sve službe su u potpunoj pripravnosti i u slučaju sumnji na bolest spremne poduzeti propisane mjere za tu bolest. Pozivaju se svi uzgajivači svinja na strogo pridržavanje pravila o označavanju, premještanju i prometu životinja te obveznu dezinfekciju vozila kojima prevoze žive životinje. Posjednici svinja dužni su svako uginuće svinje i pojavu znakova bolesti odmah prijaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji.
