Osim autohtonih pasmina, u nekim zemljama s umjerenom klimom u sustavu držanja na otvorenom nalazimo i plemenite pasmine svinja, i to najčešće rasplodne kategorije. Tako se, na primjer, u Velikoj Britaniji danas više od 30 % od ukupnog broja krmača nalazi u sustavu držanja svinja na otvorenom. Zajedno s krmačama na otvorenom se uzgaja i sisajuća prasad, a vrlo rijetko se ovaj sustav držanja primjenjuje za tov svinja plemenitih pasmina.
Držanje svinja na otvorenom dobiva sve više na važnosti posljednjih desetljeća, a kao najvažniji razlozi popularnosti ovog sustava držanja navode se: znatno manji troškovi smještaja, manja potrošnja energije, očuvanje okoliša, te tako đer zahtjevi javnosti za manje intenzivnim sustavima u stočarskoj proizvodnji. U odnosu na konvencionalni sustav proizvodnje svinja u zatvorenim objektima, držanje svinja na otvorenom zahtjeva veći utrošak ljudskog rada, osobito za dostavu hrane i vode, osiguranje stelje, uređ ivanje površina, nadzor stanja ograda i električnih pastira.
U pogledu proizvodnih pokazatelja u sustavima držanja svinja na otvorenom, postižu se nešto slabiji prirasti, te veći utrošak hrane u odnosu na proizvodnju u zatvorenim objektima s optimalnim mikroklimatskim uvjetima. Navedeno je vezano i uz činjenicu da se na otvorenom drže uglavnom manje proizvodni genotipovi svinja koji su namijenjeni za preradu pri većim završnim tjelesnim masama.
Preduvjeti držanja svinja na otvorenom
Za držanje svinja na otvorenom nužan preduvjet je posjedovanje dovoljno velikih zemljišnih površina. Osim za držanje različitih kategorija svinja, dodatne površine treba osigurati kako bi se povremeno površine mogle obnoviti, ali također i da bi se osigurao odmor površina nakon određenog razdoblja korištenja u cilju prekidanja životnog ciklusa parazita. Ovisno o broju životinja na određenoj površini, ista će se prije ili kasnije potrošiti s obzirom na razinu vegetacije, te bi je neko vrijeme trebalo ostaviti da se obnovi i da se spriječi daljnja erozija terena.
Što se tiče naseljenosti površine ona bi u slučaju držanja krmača s prasadi trebala iznositi do 25 krmača s prasadi po hektaru. Nadalje, nisu sve vrste tala pogodne za držanje svinja na otvorenom. Uglavnom se preporučuje držanje svinja na laganim propusnim tlima, dok su najgora teška nepropusna tla, osobito ona s visokim podzemnim vodama.
U takvim uvjetima teško je osigurati boravak svinjama u ugodnom i čistom okolišu, osobito u mjesecima s mnogo oborina, čime se smanjuje i dobrobit životinja ukoliko svinje borave u blatu. Pri postavljanju sustava držanja svinja na otvorenom, iznimno je bitno odrediti pravilan razmještaj parcela na ukupnoj površini za držanje svinja. Poželjno je ukupnu površinu podijeliti na više površina pravokutnog oblika koje će služiti za držanje određene kategorije svinja, i koje će biti smisleno prostorno povezane kod prijelaza životinja iz jedne faze u drugu, odnosno iz jednog fiziološkog stanja u drugi. Osim toga, pravilan raspored parcela utječe i na smanjenje troškova u manipulaciji hranom, životinjama i opremom. Površinama za držanje treba posvećivati nužnu pažnju vezano za uređivanje i održavanje pašnjaka, te za prinos krme koja djelomično služi i za podmirenje hranidbenih potreba životinja. Veliki dio vremena kojeg provedu na otvorenom svinje koriste za istraživanje terena i rovanje po tlu. Radi sprječavanja rovanja tla i održavanja vegetacije na površini, svinjama se stavljaju nosni prsteni. Navedena tehnika je dosta pod povećalom udruga za dobrobit životinja koje smatraju da se problem održavanja vegetacije na površinama na kojima se drže svinje može riješiti češćom izmjenom površina i povremenim ostavljanjem površina bez životinja radi obnove biljnog pokrova.
Slobodno kretanje za dobrobit životinja
Upravo dovoljno velike površine za držanje svinja na otvorenom, predstavljaju i ključnu razliku u odnosu na intenzivni sustav proizvodnje u kojem najčešće svinje držimo u ograničenom prostoru. Slobodno kretanje na pašnjaku sigurno predstavlja veliki doprinos dobrobiti životinja, ali i u takvim uvjetima držanja treba koristiti određena skloništa za zaštitu od pretjeranog sunčevog zračenja ljeti, odnosno za zaštitu od hladnoće u zimskim mjesecima. Osobitu pozornost treba posvetiti uzgoju prasadi koja je dosta osjetljiva na niže temperature, te u izrazito hladnim zimama može doći do većih uginuća, što izravno utječe i na ukupnu učinkovitost proizvodnje na farmi.
Farma svinja držanih na otvorenom mora se ograditi. Ovisno o području na kojem se drže svinje koriste se različiti materijali za ograde. U krajevima bogatim šumama koriste se drvene ograde, same ili u kombinaciji sa žicom, a tamo gdje nema prirodnog materijala moguće je površinu za držanje svinja ograditi u cijelosti žičanom ogradom uz primjenu metalnih stupova koji se ukopaju u zemlju. Izbor materijala, odnosno dimenzija ograde ovisi takođ er i o potencijalnoj opasnosti od predatora, te o mogućnosti kontakta s divljim svinjama na terenu u svrhu sprječavanja širenja zaraznih bolesti (bruceloza, klasična svinjska kuga).
Što se tiče ostalih bolesti svinja koje se javljaju u sustavu držanja na otvorenom, puno je manje problema sa crijevnim i respiratornim bolestima koje se uglavnom javljaju u objektima s velikim brojem životinja. S druge strane, u svinja koje se drže na otvorenom puno se češće javljaju parazitarne bolesti, te je u cilju sprječavanja istih nužno provoditi stalan nadzor i određenu preventivu. U tu svrhu, pored čvrste ograde koja fizički onemogućava kontakt domaćih i divljih svinj,a često se koriste električni pastiri koji se postavljaju s unutarnje strane čvrste ograde i time čine takozvanu dvostruku ogradu. Nadalje, električni pastir se vrlo često koristi za razdvajanje različitih kategorija svinja unutar proizvodne jedinice. Prednost primjene električnog pastira je da se nakon primjene na određenom području, ista može premjestiti na sljedeću površinu za držanje životinja. Najčešće se za odrasle svinje koristi električni pastir s dvije do tri žice, dok se za prasad koristi u donjem dijelu gušća mreža radi sprječavanja provlačenja ispod donje žice, pogotovo na terenu s mekšim tlom.
Oprema kod otvorenog sustava držanja svinja
Sustav držanja svinja na otvorenom zahtjeva primjenu specifične opreme. Najvažniji elementi opreme su svakako objekti za smještaj različitih kategorija, te oprema za hranidbu i napajanje svinja.
Iako se ovisno o području za izgradnju objekata za smještaj i zaštitu koriste različiti prirodni i umjetni materijali, u posljednje vrijeme, osobito u zemljama koje drže svinje na otvorenom u intenzivnim sustavima proizvodnje, koriste se kućice izra đene od pocinčanog lima. Takve kućice koje imaju dulji vijek trajanja, te mogućnost preseljenja s jedne površine na drugu. Ovisno o kategoriji svinja, odnosno fiziološkom stanju krmača izra đuju se kućice za svaku kategoriju.
Hranilice i pojilice koje se koriste u sustavu držanja svinja na otvorenom, razlikuju se od opreme koju susrećemo u zatvorenim objektima. Oprema za hranidbu i napajanje svinja na otvorenom mora zadovoljavati standarde koji će omogućavati njezinu dugotrajnu primjenu u uvjetima na otvorenom. Tako se hranilice i pojilice izrađuju od materijala otpornog na hrđu, moraju biti odgovarajućeg kapaciteta, čime se olakšava manipulacija hranom, te moraju tehnološki imati rješenja za osiguranje održanja čistoće hrane i vode, te zaštitu od štetočinja koje susrećemo u prirodi. Hranidba svinja na otvorenom najviše ovisi o području i tehnologiji. Na primjer u tovu svinja lokalnih pasmina jedan dio hranjivih tvari osigurava se i specifičnim krmivima koja nalazimo na površini za držanje svinja (žir, kesten, paša) uz dodatak koncentriranih krmiva (kukuruz, ječam). Specifičnost izvora hranjivih tvari na pojedinom području uvjetuje i specifična svojstva kakvoće svinjskog mesa. U tovu komercijalnih genotipova za preradu, često se koriste i gotove krmne smjese primjerene genotipu i cilju proizvodnje. Sustav držanja svinja na otvorenom smatra se prirodnijim načinom držanja svinja i uglavnom se koristi u ekološkoj proizvodnji svinja. U našim uvjetima za sada ovaj način držanja svinja koristimo za autohtone pasmine svinja (crna slavonska i turopoljska svinja), te za svinje namijenjene za preradu u suhomesnate proizvode, najčešće križanci između landrasa, velikog jorkšira i duroka. No, i za sve druge pasmine vrijede pravila ovakvih sustava držanja, i poželjno je da ih se pridržava. O daljnjoj primjeni navedenog sustava držanja veliku ulogu imat će i potrošači čiji se stav o kakvoći proizvoda, svinjskog mesa, izravno veže i uz način držanja svinja.