Konji su biljojedi koji se zbog specifičnosti probavnog sustava mogu prilagoditi različitim tipovima hranidbe. Za ispravnu hranidbu važno je poznavati osnove njihovog probavnog sustava od načina uzimanja hrane, anatomskog izgleda i položaja u trbušnoj šupljini do funkcionalnosti u iskorištavanju što omogućava pravilno sastavljanje obroka i vrijeme hranjenja u odnosu na smještaj i namjenu životinja kako bi se izbjegli probavni i metabolički problemi. Hranidba sportskih konja zahtijeva posebnu pažnju kako bi postigli vrhunske rezultate.
Iskoristivost hrane kod konja manja je nego kod preživača. Mikrobiološka razgradnja celuloze odvija se tek u debelom crijevu, a uz to je i volumen probavnog trakta za trećinu manji nego kod preživača.
Kakav je probavni trakt konja?
Hranjenje, a s time i probava započinje unošenjem zalogaja u usta. Posebna pokretljivost gornje usne i položaj sjekutića omogućava vrlo nisko odgrizanje bilja kada se nalaze na pašnjaku kao i vrlo precizno uzimanje sijena u jaslama. Gotovo kružni pokreti vilice osiguravaju relativno sitno mljevenje hrane kutnjacima. Uz ovo mehaničko usitnjavanje u usnoj šupljini započinje i kemijska razgradnja pomoću enzima ptijalina koji izlučuju tri slinske žlijezde. Odavde hrana jednjakom kreće u želudac. Valja napomenuti kako je jednjak izrazito čvrst i mišićav, posebno u donjem dijelu, zbog čega konji gotovo nikada ne povraćaju. Želudac je relativno mali u odnosu na veličinu konja i njihovu potrebu za hranidbenim tvarima.
Zato se tijekom obroka dio hrane odmah propušta u tanko crijevo, a dio ostaje u želucu gdje se izlaže probavnim sokovima. Ovdje se lužnati zalogaj iz usta zakiseljava i prekida enzimska razgradnja. Ovo je važno jer neka hrana poput zobi ili posija potiče izlučivanje probavnih sokova dok ih sijeno usporava. Iz želuca se obrađena hrana protiskuje u tanko crijevo gdje se opet kiselost neutralizira sekretima jetre i gušterače. Tanko crijevo je prilično dugačko i zauzima gotovo trećinu cijelog probavnog trakta konja.
Jetra je najveća žlijezda u organizmu, a kod konja nema žučnog mjehura u koji bi se sadržaj skladištio i ispuštao ovisno o potrebama u probavi. Zato su konji osjetljivi na povećanu količinu masti u hrani koja može uzrokovati probavne poremećaje. Jetreni sekreti su važni jer pospješuju resorpciju vitamina A, D, E i K koji su topivi u mastima. Iz tankog crijeva hrana odlazi u debelo koje zauzima više od polovice cijelog probavnog trakta što je znatno u odnosu na preživače.
Slijepo crijevo je dio debelog crijeva koje je kod konja vrlo veliko i preuzelo je mikrobiološku obradu hrane poput predželudaca kod preživača. U njemu se razgrađuju hranjive tvari poput celuloze, ali i sintetiziraju nove kao vitamini K i B-kompleksa. Ipak, pošto se ono nalazi skoro na kraju probavnog trakta, oko četvrtine hrane koju konji pojedu ostaje neiskorišteno. Neprobavljeni sadržaj odlazi dalje u debelo crijevo gdje se završno resorbiraju probavljene tvari i voda te oblikuje feces.
Poseban nutritionistički pristup za vrhunske rezultate
Prethodni opis probavnog trakta ukazuje na potrebnu pažnju u sastavljanju obroka za konje. Posebno za one koji imaju posebne zahtjeve poput radnih ili sportskih. Svaka disciplina konjičkog sporta zahtijeva drugačiji nutricionistički pristup hranidbi konja za vrhunske rezultate. Probavljivost hrane ovisi o mnogo faktora, njenoj starosti, kvaliteti i načinu pripreme, pojedenoj količini i starosti konja. Zato svakom konju moramo kreirati inidividualan obrok, a posebno u fazi pojačanog fizičkog napora u odnosu na razdoblje mirovanja.
Osnovu obroka čine voluminozna krmiva poput sijena i korjenjača uz krepke komponente. One moraju sadržavati 12 do 14 % bjelančevina, dovoljnu razinu energije uz balans minerala i vitamina. Omjer voluminozne i krepke komponente mijenja se prema intenzitetu napora kojemu su izloženi od 1:1 do 1:2. Stručna literatura navodi da sportski konji u treningu trebaju u jednom obroku dobiti oko 1 % tjelesne težine sijena i do 1,7 % krepke hrane. Smanjeni unos iz obroka kratkoročno aktivira vlastite tjelesne rezerve koje se po prestanku napora nadoknade. Dugotrajniji disbalans dovodi do stresa i odražava se na kondiciju i mršavljenje. S druge strane preobilni hranjivi obroci uzrokuju debljanje s posljedičnim metaboličkim smetnjama. Da bi se dobio uvid u kvalitetu hranidbe preporuča se periodično vaganje za praćenje kondicije.
Konji energiju troše aerobno i anaerobno. Pri prvom se glukoza u mišićima “sagorijeva” uz prisutnost kisika. Pri drugom bez uz stvaranje mliječne kiseline koja uzrokuje umor i iscrpljivanje. Zato se hranidba prilagođava jačini i trajanju napora kojima će biti izloženi. Za veći napor kroz kraće vrijeme treba u mišićima osigurati dovoljne zalihe energije. Za duže trajanje i niži napor treba osigurati dovoljno vode i elektrolita pa se daje kvalitetna voluminozna hrana koja u probavnom traktu veže veću količinu vode i u njoj otopljenih elektrolita. Zadnji obrok prije napora treba napuniti glikogenske zalihe u jetri i mišićima. Nakon nekoliko sati jahanja gubi se znatna količina vode, natrija i kalija pa se moraju nadomjestiti.
Mlađi sportski konji se tijekom obuke relativno rano izlažu pojačanoj fizičkoj aktivnosti. To je zbog posebnosti probavnog trakta potrebno pratiti hranidbenom vrijednosti obroka u odnosu na količinu i kvalitetu koju mogu odjednom pojesti. Neizbalansiran obrok može ozbiljno narušiti biomehaniku i metabolizam.
Za sastavljanje kvalitetnog obroka moraju se poznavati energetski izvori, probavljivost i sadržaj minerala i vitamina u krmivima. Tako su primjerice mladim konjima potrebne veće količine kalcija i fosfora. Posebno kada većinu prehrane čini pašnjak. Tako im je potrebno dodavati mineralne komponente, poput kalcija i magnezija. Postoje posebni dodaci hrani ovisno o starosti konja, njihovoj upotrebi i uzgojnim potrebama. Oni su izbalansirani u mineralnim i vitaminskim omjerima uz dodatak mikroelemenata. Pri upotrebi se vodimo uputama proizvođača o primjeni i doziranju.
