U članku „Kad zadruga nije perspektiva nego smetnja“ naš gost kolumnist mr. sc. Miroslav Kovač opisuje proces i sažima činjenice višegodišnjih zalaganja i odricanja skupine uzgajivača goveda iz Požeštine da ustroje model kojim bi se oduprli nadolazećoj i očitoj krizi, te negativnim trendovima u sektoru govedarstva u Hrvatskoj, u razdoblju od 2001. do 2019. godine.

Jedan od važnih pilot-projekata preobrazbe hrvatske poljoprivrede završio je 2019. neuspjehom. I to nedugo nakon što su ga stručnjaci Svjetske banke u studiji razvojnih mogućnosti slavonske poljoprivrede istakli kao jedan od dvaju pozitivnih primjera. Neuspjeh je bio tim veći što nije bila riječ o nekoj iznenadnoj i neistraženoj inicijativi već o projektu koji se pripremao i stvarao godinama. Tim je važniji i poučniji za pokušaje da se u Hrvatskoj ostvari uzgoj i poljoprivredna proizvodnja naslonjena na obiteljska gospodarstva i na integriranje procesa dodane vrijednosti u domaćem lancu govedarstva. Činjenice iznesene u članku rezultat su svjedočenja iz „prve ruke“ o jednom pokušaju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava da odgovore na opće stanje uzgoja goveda i proizvodnje mlijeka i mesa u RH, a posredno i poljoprivrede u cijelosti, te izostanak detaljnih strateških odrednica sustava.

Inicijativa prema austrijskom modelu organiziranja u govedarstvu

Primijetivši da mnoge obitelji odustaju od proizvodnje i domaćeg uzgoja zbog nefunkcionalnog okruženja odvažili smo se, na jednom manjem i izoliranom primjeru, ali s vrlo zdravim pretpostavkama, ukazati zajednici na mogućnost izlaska iz krize. Grupa uzgajivača goveda otpočela je aktivnosti 2001., prema austrijskom modelu organiziranja u govedarstvu,. Cilj je bio zaštiti i unaprijediti domaći uzgoj i proizvodnju, tako položaj njih samih i njihovih obitelji. Preuzimanjem odgovornosti i osobnom zauzetošću uključenih u inicijativu nastojali smo odozdo izgraditi sustav. U njemu su se u prirodnom okruženju potencijala i kapitala, trebale očuvati i razvijati sve dodane vrijednosti posla i života kojim se bavimo; posredno i zaštititi materijalnu i duhovnu baštinu prostora.

Nakon nešto više od dvije godine od prestanka funkcioniranja najvećeg dijela ove jedinstvene inicijative u Hrvatskoj, vrijedno je ukazati na slabosti, a u konačnici i razloge neuspjeha; prije svega nas samih aktera, ali i okruženja u kojem smo donijeli odluku suočiti se sa nepoznatim. Također i nenaklonjenošću istog u kojem smo, razvijajući se od gotovo „ničega“, nailazili na vrlo ozbiljne prepreke. S preprekana se inicijativa morala nositi i opstajati od prvih dana pa gotovo do svog prestanka. Danas je, naglašavam, više nego važno utvrditi razloge neuspjeha i iz njega izvući pouke za budućnost.

Udruga uzgajatelja simentalskog goveda Požeštine (UUSGP)2 osnovana je sa 60-ak članova još 2001. godine. Strategiju rada za pet godišnje razdoblje (2005 – 2010.) 3 udruga je prihvatila 2005. godine. U tom je dokumentu već naznačeno osnivanje zadruge s usmjerenošću ka jednom od dugoročnih ciljeva – zadružna mljekara. Godine 2008. 20-ak članova Udruge se odlučilo na osnivanje Zadruge – Uzgojno poslovni obrazovni centar Simentalac (ZUPOCS). Kao voditelj požeškog ureda državne Savjetodavne službe pomagao sam im savjetima. Tako sam prihvatio da u uvodnoj fazi kao volonter obnašam dužnost upravitelja. Zadrugari su pod mojim vodstvom više puta posjetili Austriju da vide kako napredne zadružne strukture djeluju u praksi. I sam sam se u tome dodatno obrazovao u Danskoj i Nizozemskoj.

 class=
Posjet članova zadruge aukcijskoj dvorani u Austriji 2013. godine

 Skupina Živo selo i Udruga OPGH „Život“

Početkom 2009. godine bio sam suautor članka u Hrvatskoj reviji 4. U njemu se kritizira način na koji je pet godina prije proveden – i nakon ulaganja od nekoliko milijardi kuna kolabirao – državni tzv. Operativni program razvoja govedarstva. Na temelju članka u Hrvatskoj reviji (Salaj i Kovač) inicirali smo neformalnu i nadstranačku skupinu Živo selo s još dva poznata agronoma. Tri godine poslije (2012.) skupina Živo selo javnosti je priložila na raspravu dokument Temelji nove politike govedarstva – prijedlog Platforme za stručnu raspravu, 6. Tada već smo bili svjesni da je; „slom hrvatskog stočarstva, a posebice govedarstva, jedna od najvećih i najsloženijih opasnosti koje prijete hrvatskom gospodarstvu“.

Značajan broj obiteljskih gospodarstava okupio se 2014. oko platforme skupine Živo selo u Udrugu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske – Život (OPGH Život). Njihov je program u velikoj mjeri pretočen u programe većeg broja stranaka na izborima 2016. i 2020.; ali je u bitnome ostao neproveden u državnoj strategiji i politici.

 class=
Članovi udruge OPGH Život na godišnjoj skupštini 2017.godine

Provedba razvojnog plana

Paralelno s netom opisanim zalaganjima pokušalo se i s praktičnom primjenom ideja o obnovi obiteljskih gospodarstava unutar spomenute zadruge ZUPOCS. Tri četvrtine zadrugara ZUPOCS-a postižu 2010. dogovor da aktiviraju Zadrugu mjesečnim dotacijama za financiranje hladnog pogona; nude mi dužnost profesionalnog upravitelja što sam i prihvatio odstupivši sa vrlo izvjesnog mjesta pročelnika državne savjetodavne službe za Požeško-slavonsku županiju.

 class=
Miroslav Kovač, 2017.g. bio je profesionalni upravitelj zadruge „Uzgojno poslovni obrazovni centar Simentalac“

Krenuli smo u provedbu razvojnog plana. On je uključivao izgradnju poslovne zgrade s prostorijama za veterinarsku ambulantu i izložbeno-aukcijske dvorane. Također i otvaranje suradnje s lokalnom mini mljekarom. Cilj nam je bio osnovati stočarski centar koji objedinjuje cijeli lanac dodavanja vrijednosti i poboljšanja kvalitete uzgoja. Dakle, ono što je bilo u samoj srži od državnih struktura javno predlagane preobrazbe i renesanse hrvatskog sela.

Grad Kutjevo je Zadruzi prodao zemljište u poslovnoj zoni pod povlaštenim uvjetima; no tada zadružna ideja nailazi na prvu prepreku u svom užem okruženju. Lokalni veterinarski inspektor daje u dva navrata negativna mišljenja za osnivanju ambulante prema Upravi za veterinarstvo – Ministarstva poljoprivrede (MP). Ta su mišljenja samo savjetodavna. U konačnici nisu pravno utjecala na odluku Uprave, ali su ukazala na probleme koji nastaju u praktičnoj primjeni inicijativa koje nisu službeno „pomazane“. Iduća je prepreka bio županijski Odjel za gospodarstvo i graditeljstvo; više mjeseci županijski Odjel je zavlačio s izdavanjem građevinske dozvole za gradnju zadružnog poslovnog doma; čak i nakon službenog mišljenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva da za to nema prepreka. Odgovorna osoba u županiji se naime čudila: „Što će Zadruzi veterinarska ambulanta kad ona već postoji u Kutjevu“.

I u krugu samih zadrugara bilo je prijedloga koji nisu bili u skladu sa zajedničkim interesom. Jedan je takav prijedlog bio da se npr. za izvođenje građevinskih radova odabere osoba iz obiteljskih redova. I to iako je nudila ca 15% višu cijenu od izabrane. Odluka da se koriste najpovoljnije ponude dovodi do određenih napetosti. Međutim, dovodi i do uštede od ca 15% u odnosu na odobreni građevinski kredit. Kada je 2012. zadružni dom dovršen i u njemu, uz poslovne prostorije Zadruge, proradila i veterinarska ambulanta. Ona se tijekom prve dvije godine morala boriti s konkurencijom koja je imala državne ovlasti za provođenje naređenih mjera; to čini 50-60% ukupnog prometa, a višestruko je unosnije od tekućih dnevnih zadaća veterinara.

Nakon što je veterinarska ambulanta 2014. napokon ipak dobila državne ovlasti suočava se s jednim od Zakonskih problema, ali i problema struke, naslijeđenih iz prošlog društvenog sustava; zahtjevom da ambulanta ima dva veterinara, oba ovlaštena sa više od dvije godine radnog staža, te jednog veterinarskog tehničara. Takav lokalni monopol naravno znatno poskupljuje sustav u odnosu na primjerice naprednu Austriju; tamo je diplomirani veterinar slobodan da sam obavlja sve poslove i prosuđuje kad mu je i kakva pomoć potrebna. Još gore, u specifično hrvatskim uvjetima sustav je sučeljen s velikom nestašicom veterinara, spremnih na terenski rad; tako je ambulanta oko uvjeta zaposlenja i tumačenja zahtjeva imala stalnih okapanja s veterinarskom inspekcijom. Osim toga, konkurentska veterinarska stanica koja je prethodno imala područni monopol počela je s nizom pravnih uznemiravanja sa ciljem povratka na staro stanje.

Tijekom izgradnje zadružnog poslovnog doma, i prije otvaranja ambulante, zadruga je ostvarila znatne uštede uslugama, kao što su skupna i vremenski povoljna kupnja repromaterijala, posredovanje u direktnom uvozu i odabiru kvalitetnih uzgojnih grla i sl. Marže koje su se pri tome ostvarivale bile su uglavnom dovoljne da pokriju plaću upravitelja i tekuće troškove održavanja; međutim, u poslovanju je dolazilo do problema koji su već tada ukazivali na rigidnost sustava financiranja. To je demotiviralo mnoge zadrugare i tako već na početku djelatnosti ozbiljno ugrozilo rad Zadruge. Zadruga je osim toga na samom početku svog djelovanja, zbog očite (nikad razjašnjene) pogrješke unajmljenog računovodstvenog servisa, zaradila i kaznu porezne inspekcije.

Iskustva s financiranjem – važna uloga Zadruge prema članovima

Da bi HBOR, koristeći usluge komercijalne banke, odobrio kredit Zadruzi za potreban repromaterijal za sjetvu njezinim članovima i klijentima, od 1,5 mil kn u dvije tranše, bilo je potrebno i jamstvo HAMAG-a. Pokazalo se da je uključivanje triju ustanova vremenski iznimno zahtjevan proces. Trajao je 3-4 mjeseca, nekada i više. Tijekom čekanja na odluku i za vrijeme trajanja kredita banka je tražila još i kvartalna izvješća.

Uz Zadrugu sam, kao njen upravitelj, iako tada nečlan i nekorisnik kredita, morao preuzeti i preuzimao osobnu odgovornost kao jamac platilac. U jednom trenutku je zbog nepoznatih nam propisa u Ministarstvu poljoprivrede, koji su usklađivani sa HAMAG-om i HBOR-om, Zadruzi zapriječeno daljnje financiranje putem kredita. Naime, komercijalna banka Zadruzi nije odobrila daljnje kreditiranje putem sredstava HBOR-a. Kako su nam odgovorili, zbog nemogućnosti pribavljanja određene potvrde iz MP, za koju se nije moglo naći rješenje u sustavu.

Komercijalna banka je obnovila kreditnu liniju od ca 150 tisuća kn. Međutim, uz uvjete koji su u velikoj mjeri bili vremenski neusklađeni s ključnim dijelom početnog djelovanja Zadruge, naime s posredovanjem u kupnji repromaterijala, što je izrazito sezonska djelatnost s velikim zahtjevima na likvidnost. Kako je pak u mnogim gospodarstvima platežna moć bila vezana uz primitke poticaja, ekonomija Zadruge se našla na brisanom prostoru između vremenske neusklađenosti kredita i nelikvidnosti nekih članova. Krediti su na kraju uredno vraćeni 2015.. Međutim, zbog krutosti kreditnih odnosa takav način financiranja tekuće djelatnosti iskazao se kao neučinkovit i nepraktičan; smanjio je interes za zadružno djelovanje i otvarao prostor za od ranije prisutno privatno lihvarenje i individualan pristup. U Zadruzi dolazi do prve velike krize koja je samo nešto ublažena istodobno poboljšanom ekonomijom veterinarske ambulante.

Zadruga – proizvođačka organizacija i zadružna mljekara

Izlaz se tražio u priznanju Zadruge kao proizvođačke organizacije (PO). Za njeno je pokretanje Europska komisija (EK) predviđala petogodišnju potporu od cca. 0,7 milijuna kuna godišnje tijekom pet godina. Zadruga je predložila da se u PO uključi i mljekara u vlasništvu jednog od zadrugara i da se tako objedini cijeli lanac dodane vrijednosti. Nakon višemjesečnih iscrpljujućih pregovora, i u isto to vrijeme nekoliko puta mijenjanog Pravilnika za priznavanje PO od strane Ministarstva poljoprivrede, ono je 2015. odobrilo Zahtjev za pokretanje PO kao jedne od prvih u Hrvatskoj. Nakon što je ministarstvo poljoprivrede odobrilo zahtjev za osnivanje proizvođačke organizacije, počinju dugi pregovori oko kredita potrebnih za kupnju mljekare; nju je pritiskao dug od gotovo 2 milijuna kn. Od toga je polovica bio kredit banke, a polovica dug prema isporučiteljima.

 class=
Promotivni plakat neuspjele zadružne mljekare BIZ

S obzirom na taj dug i tehnološku zastarjelost mljekare; preuzimanje se na kraju svelo na odobrenje kredita od 2 milijuna kn Zadruzi kao novom vlasniku mljekare.

(nastavlja se)

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje