U intenzivnoj proizvodnji mlijeka, visokoproduktivne krave su vrlo podložne raznim oboljenjima. Najveće gubitke u proizvodnji uzrokuju upala mliječne žlijezde i problemi s papcima. Šepavost je jedan od glavnih razloga za izlučenje krava iz uzgoja.

Preventivna mjera šepavosti podrazumijeva korekciju papaka barem dva puta godišnje. Održavanje i njega papaka goveda je vrlo bitna jer krave mogu proizvoditi 30 % manje mlijeka uslijed šepavosti. Papkari posjeduju po dva papka na svakoj nozi koji odgovaraju trećem i četvrtom prstu ljudske ruke. Građeni su tako da se na papčanu kost vežu ligamenti i vezivno tkivo koje zajedno prekriva rožnata izraslina, odnosno papak u užem smislu (prema građi istovjetan s noktom u ljudi). Kao i nokti kod ljudi, rožina papka neprekidno raste, kod goveda oko 5-7 mm mjesečno, odnosno 8-10 cm godišnje. Zamislite bol koju trpite kad imate zanokticu ili upalu oko samo jednog nokta i usporedite s govedom koje ima oko 600 kg koje stoji na svojim papcima! Stražnje noge goveda nose oko 2/3 njihove cjelokupne težine.

 class=
Taban papka

Najčešće upalni proces i šepavost zahvaćaju stražnje noge. Uslijed bola jedinka odiže bolesnu nogu i teret prenosi na zdrave noge. Kako se danas krave malo kreću ili se ne kreću (ako su držane na vezu), rožina se ne troši dovoljno. Tako nastaju prerasli ili stajski papci. Bez obzira na sustave držanja muznih goveda, orezivanje ili korekciju papaka mora provoditi stručna osoba. Loši higijenski uvjeti na farmama pogoduju omekšanju rožine i razvoju bolesti papaka.

Oboljeli papci izvor infekcija drugih sustava

Mehaničke povrede (traumatski čir, nagaz na strano tijelo, ubod, bolest bijele linije, lom papčane kosti, itd.) i drugi procesi na papcima dovode najčešće do bakterijske upale papka (samog papka, međupapčanog prostora, tabana, krune papka, dubljih dijelova, kosti i tetiva). Upala se može proširiti pa su oboljeli papci vrlo često izvor infekcije vimena, zglobova, tetiva. Također i spolnih organa uzrokujući neplodnost ili slabiju plodnost. Osim mehaničkih i mikrobioloških čimbenika, šepavost u stadima krava može nastati uslijed poremećaja mijene tvari ili tzv. metaboličkih poremećaja. Najčešća metabolička bolest koja nastaje kao posljedica zakiseljavanja buraga je supklinička acidoza buraga.

Acidoza buraga nastaje zbog neizbalansiranog obroka bogatog ugljikohidratima (žitarice i prekrupa od žitarica). Nastanku acidoze pridonosi prekisela silaža i sjenaža. Uslijed dugotrajnog zakiseljavanja buraga mijenja se i pH krvi prema blago kiselom te nastaje acidoza krvi i čitavog organizma. Acidoza buraga je uz brojne čimbenike preduvjet nastanka laminitisa, iako još uvijek nije točno određen uzrok nastajanja i patogeneza.

Laminitis je akutna (iznenadna) ili kronična (dugotrajna), difuzna, aseptična (bez prisustva mikroorganizama) upala nokatnog i postranog papčanog korijuma. Osim kod goveda, pravilna njega i korekcija papaka sastavni je dio menadžmenta na farmama ovaca i koza. Mali preživači također imaju problema s papcima.

 class=
Važno je poznavati različite dijelove papka, posebno tijekom korekcije (Presjek papka goveda: 1. prednji zid rožine; 2. taban; 3. bijela linija; 4. papčana kost; 5. laminarni korijum; 6. korium tabana; 7. koronarni jastučić; 8. duboka fleksorna tetiva; 9. petni jastučić

Ovce i koze mogu oboljeti i od specifične zarazne bolesti papaka. Ona se može prenositi s jedinke na jedinku u stadu, ali i među stadima. Ova bolest se naziva zarazna šepavost ovaca. Uzročnici su bakterije koje uzrokuju trulenje tkiva Dichelobacter (ili stari naziv Bacteroides) nodosus zajedno s uzročnikom Fusobacterium necrophorum. Bolest se očituje upalom kože međupapčanog područja i drugih mekanih dijelova papka, odvajanjem rožine i šepavošću.

Zaraziti se mogu ovce i koze iz različitih stada koje se napasaju na istim pašnjacima. Preventiva se sastoji od odvajanja zaraženih i zdravih jedinki. Zatim od dezinfekcije pribora, dezinfekcije nogu i papaka, uvođenja karantene za novonabavljenje životinje i cijepljenja učinkovitim cjepivima. Liječenje zarazne šepavosti ovaca se provodi lokalno i parenteralno antibioticima te kirurški, tj. korekcijom papaka. Pribor za korekciju papaka ovaca i koza (škare za orezivanje i kopitni nož) mogu biti sredstva kojima se može proširiti bolest pa ih je potrebno redovito dezinficirati. Samo pravovremeno liječenje i korekcija papaka u preživača su isplativi, uspješni i u skladu s dobrobiti, dok je zakašnjela reakcija manje uspješna i negativno utječe na dobrobit.