Kunići nisu zečevi, iako ih često tako nazivamo. Na prvi pogled vrlo su slični, u nekim pasminama kunića gotovo isti, ali se međusobno jako razlikuju. Upravo zbog toga što su to dvije biološki potpuno različite vrste, pokušaji da se njihovim križanjem dobije potomstvo pokazali su se neuspješnim.

Građa tijela im je slična, a prilagođena je trčanju velikom brzinom, kod zeca i više od 70 km/h. Uz to mogu skočiti i do 6 metara u daljinu i naglo mijenjati smjer kretanja što im često omogućava uspješan bijeg pred napadačem i spašavanje života.

Kunić

Divlji kunić ima valjkasti oblik tijela, dužine 40 – 45 cm i visine do 18 cm. Rep mu je dugačak do 7, a uši do 8 cm. Uši su kraće od glave i imaju uske crne rubove. Odrasle jedinke teže od 1,5 do 2 kg. Dlaka na tijelu je sive boje, trbuh bijeli, a rep dvobojan (odozgo crne, a odozdo bijele boje). Stanište divljih kunića je brežuljkasto i pjeskovito tlo s klancima i niskim grmljem. Kopaju jame koje se sastoje od nekoliko dubljih komora i imaju više izlaza.

Žive u kolonijama koje se obično sastoje od desetak životinja. Jame kopaju u parovima. Svaki par se uvijek vraća u istu komoru i nikada ne skrene u tuđi hodnik iako se oni međusobno križaju. U takvim nastambama provode dane, dok već u prvi sumrak izlaze van u potrazi za hranom. Ljeti se hrane usjevima s njiva i različitom zelenom hranom, a zimi grančicama i korom drveća. Područje kretanja im je oko jednog kilometra. Svoj teritorij označavaju mirisnim žlijezdama i urinom. Kunići unutar iste grupe međusobno se prepoznaju po karakterističnom mirisu. U slučajevima moguće opasnosti ostale životinje iz svoje skupine upozoravaju tapkanjem stražnjih nogu što možemo čuti i kod naših pitomih kunića koje uzgajamo u kavezima.

Sezona parenja započinje u rano proljeće i traje sve do kasne jeseni. Za to vrijeme ženka može imati šest do sedam legla. Graviditet traje 30 – 32 dana, a u jednom leglu ženka okoti 4 do 12 (u prosjeku 8) mladih. Mladi se rađaju slijepi i goli, težine od 40 do 45 grama. U dobi od osam dana dobivaju krzno, a progledaju desetog dana. Majka se brine za njih i ostaje uz njih najduže do petog tjedna života. Nakon toga na svijet donosi nove mlade kojima je potrebna briga i pažnja. Spolnu zrelost dostižu između četvrtog i petog mjeseca života. Životni vijek iznosi 8 – 10 godina. Meso im je bijele boje i ima veliku biološku i nutritivnu vrijednost.

Zec

Zec je dugačak oko 75 cm, od čega na rep otpada 8 cm. Visok je do 15 cm. Uši su mu duže od glave s širokim crnim rubovima. Boje je sive do sivosmeđe s bijelim trbuhom i dvobojnim repom. Težak je od 3 do 6 kg. Staništa zečeva su polja i livade. Žive samostalno, a najaktivniji su noću i pred jutro. Hrane se biljem i podzemnim sočnim biljnim izdancima. Zečevi vole djetelinu, zelje, kelj, grašak, grah, mirišljavo povrće kao mrkvu, peršin, celer i ostalo kultivirano bilje što ih dovodi u blizinu naselja i vrtove. Uz ovo se hrane i korovima u slobodnoj prirodi što ih čini korisnim životinjama, ako je populacija na prihvatljivom broju. Područje kretanja im je vrlo veliko zahvaljujući brzini koja omogućava bijeg pred neprijateljima.

Parenje započinje početkom ožujka i godišnje ženka ima dva do tri legla (ponekad i četiri). U razdoblju parenja mužjaci su vrlo agresivni i između njih može doći do oštrih borbi. Graviditet traje 40 – 42 dana. Zanimljivo je da u prvom leglu zečica ima jednog do dva mala, u drugom tri do pet, trećem tri, a ako postoji i četvrto ponovo ima jednog do dva mala. Mladunci se rađaju s dlakom i odmah progledaju. Zečica ostaje s njima prvih pet do šest dana, a nakon toga ih napušta. Povremeno se vraća u gnijezdo da bi ih nahranila. Tri tjedna po okotu zečići su posve samostalni.

Kunić (lijevo) i zec (desno)
Razlike između kunića i zecaDivlji kunićZec
Način životakopa jame, žive u kolonijamaživi na površini, samostalno
Tjelesna težina1,5 – 2 kg3 – 6 kg
Ušikraće od glave, uski crni rubduže od glave, široki crni rub
Graviditet30 – 32 dana40 – 42 dana
Broj legla6 – 7 godišnje s 8 mladihdo 4 legla s 1 do 5 mladih
Mladislijepi i goligledaju i imaju krzno
Majčinski instinktbrine stalno o mladimapovremeno ih doji
Broj kromosoma4448
Kosturzatiljna kost nije sraštena s tjemenomzatiljna kost je sraštena s tjemenom
Mesobijelocrveno

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakŠkarpina – otrovna i ukusna
Sljedeći članakTisućljetna tradicija proizvodnje skyra
Kruno Lažec, dr. vet. med.
Rođen je u Zagrebu gdje završava svoje redovno školovanje i Veterinarski fakultet. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva, i povremeni predavač u pčelarskim udrugama. Rođen je 1967. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te Veterinarski fakultet. Pčelarstvom se, uz oca, bavi od ranog djetinjstva do početka Domovinskog rata. Odsustvo s pčelinjaka zbog ratnih zbivanja smanjuje broj košnica do simboličnog broja. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva i nešto manje iz kunićarstva koji su objavljivani u nekoliko časopisa i kao prilog dnevnim novinama. Stručni je recenzent jedne knjige i povremeni predavač u pčelarskim udrugama.