Osnovni preduvjet za ekstenzivan uzgoj goveda i ostale stoke su velike površine pašnjaka za ispašu. Područja gdje je to moguće organizirati su napuštena područja Hrvatske iz kojih se iselio veliki dio stanovništva. Upravo takav, nezagađeni prostor omogućuje bez puno napora organizaciju uzgoja i proizvodnje po ekološkim principima. Područje Krbavskog polja je idealna lokacija za to.

Ključni problem stočarstva na ovim područjima je taj što odgovorni nisu na vrijeme prepoznali potencijal takvih područja. S neselektivnim mjerama (davanje poticaja bez jasnih kriterija) omogućilo se da mnogi kojima nije mjesto u sektoru iskoriste, zakonski pružene prilike i tako u negativnom svjetlu prikažu sve one koji se ovim poslom bave na ispravan način i s potpuno različitim ciljevima. Njih ima, ali su uglavnom skriveni od javnosti i nalaze se u drugom planu. Sve ostalo (stručno) bi bilo puno lakše rješavati kada bi taj dio bio reguliran na jasan i transparentan način. Od dodjele poljoprivrednog zemljišta, kao ključnog preduvjeta, pa nadalje, sve do konačnog stavljanja robe na tržište gdje bi se točno znalo tko što kupuje i za koliko novaca.

Što se tiče govedarske proizvodnje, na oko 100 – 150 tisuća hektara pašnjačkih površina, uz pripadajuće površine livada i oranica za proizvodnju krme za hranidbu stoke, na godišnjoj razini moglo bi se proizvesti oko 35-40.000 komada teladi za daljnji tov. To zadovoljava oko 1/3 potreba koliko se godišnje u RH stavlja junadi u tov, napominje vlasnik tvrtke Natura Beef iz Udbine, Mladen Kušeković.

Mladen Kušeković u staji sa svojim kravama

Regionalizacija poljoprivredne proizvodnje

Osnovni uzrok svih problema je to što nikada nije napravljena regionalizacija poljoprivredne proizvodnje u RH. Onda se brkaju kruške i jabuke, što zbog neznanja i još više zbog nezainteresiranosti. Da je napravljena regionalizacija poljoprivredne proizvodnje u RH, onda bi lako došli do zaključka što bi se i za koga na pojedinim područjima trebalo uzgajati, odnosno proizvoditi. Podatak da se samo na području Like, sedamdesetih godina prošlog stoljeća proizvodilo oko 80.000 tona sjemenskog krumpira upućuje da mogućnosti razvoja proizvodnje postoje.

Danas Hrvatska ima problem s nabavkom svih vrsta sjemena. Tako i sjemenskog krumpira čiji je najveći (skoro i jedini) proizvođač na području Like Agrovelebit iz Lovinca s ukupnom proizvodnjom do 250 tona. Slična je situacija i sa svim ostalim proizvodima. Stočarstvo nije komplicirana djelatnost, ako se zanemari potreba za radnom snagom te uz dobru organizaciju rada. Puna su nam usta silnih, često i nerazumljivih izraza o digitalizacijama, tranzicijama i slično. Činjenica jest da zbog sve manjeg broja ljudi moramo koristiti sve više mehanizacije kako bi to nadomjestili. Problem suše je iz godine u godinu sve vidljiviji. Mi nažalost ogromne količine vode jednostavno ne znamo ili ne želimo usmjeriti tamo gdje treba, a to je navodnjavanje, govori Kušeković.

Potpore u stočarstvu

Budući da je visina potpora za ekološku proizvodnju i u ostalim razvijenim zemljama EU otprilike na istoj razini, država bi trebala zadržati iznose potpora, posebno u proizvodima iz ekološke proizvodnje. Postoje druge, daleko učinkovitije metode za obračunavanje s onima koji zloupotrebljavaju sustav potpora. Ne smiju se zbog njih svima linearno smanjivati potpore te vrste i tako zapravo destimulirati eko proizvodnja. Potrebno je pronaći dodatna sredstva da se dodatno potiču i životinje uzgojene na ekološki način, a ne da se potpore isplaćuju samo po površini zemljišta. Proizvodnja ne bi trebala biti jedini kriterij koji treba ispuniti za ostvarivanje prava na potpore unutar ZPP, odnosno unutar EU. To bi se moglo promijeniti zbog događanja u Ukrajini i posljedica nedostatka hrane, prvenstveno žitarica.

Imali smo tragikomičnu epizodu brisanja površina iz Arkoda bez pravne osnove, a da bi se sada navrat nanos tražila rješenja i načini kako to isto zemljište vratiti natrag u Arkod sustav. Zbog ograničenog vremena sva takva rješenja su u stvari protuzakonita. Tako je nemoguće očekivati da će se netko u lancu pridržavati zakona kad je država koja te iste zakone donosi prva koja ih i krši. Tema i problemi vezani za poljoprivredne površine na krškim područjima. To je otprilike 50 posto teritorija RH je toliko opširna da bi se o tome moglo mnogo pisati, napominje Kušeković.

Tu su i štete od divljih zvijeri, a odšteta od 1500 kuna za tele je uvredljiva.

Da državu nije briga za pronalaženje rješenja problema potvrđuje i činjenica da na prvom natječaju iz mjere 4.4.1. (za zaštitu od vukova), koji je završen prije otprilike godinu dana, niti jedno poljoprivredno gospodarstvo s područja gdje obitavaju divlje zvijeri, zbog sustava bodovanja nije prošao, niti su mu odobrena bespovratna sredstva za izgradnju skloništa za stoku od napada divljih zvijeri. Javlja se i problem dampinških cijena i uvoza mesa zbog pražnjenja skladišta robnih zaliha pojedinih zemalja. Pojava brojnih oznaka na mesu, dodatno je unijela „zbrku“ kod potrošača.

S druge strane, inspekcijske službe treniraju strogoću na malim proizvođačima tako da je moguće da u ozbiljnim stranim trgovačkim lancima pronađete primjerice juneće meso pakirano u PVC posude na kojima je istaknuta naša šahovnica, a zemlja podrijetla Španjolska. Nebrojeno puta smo u Ministarstvu pokazivali takve primjere, no nikakvih posljedica nije bilo, navodi ovaj proizvođač eko mesa. On će u idućih 2 do 3 godine udvostručiti proizvodnju te otvoriti još jedan do dva vlastita prodajna mjesta.

Tvrtka Natura Beef, koja se u Udbini, na Krbavskom polju te na vlastitoj farmi bavi ekološkim stočarstvom i proizvodnjom eko mesa planira, ovisno o mogućnostima vezanim za dovoljne površine zemljišta za proizvodnju stočne hrane udvostručiti proizvodnju eko mesa i otvoriti još jednu mesnicu u Zagrebu, dok bi drugo prodajno mjesto bilo negdje na jadranskoj obali.

Goveda tvrtke Natura beef na Krbavskom polju

Zaokružen ciklus od polja do stola

Tvrtka Natura Beef uspjela je nakon 15 godina upornog rada, ulaganja i primjene novih tehnologija te znanja u stočarstvu i proizvodnji mesa postići svoju zamisao proizvodnje mesa iz ekološkog uzgoja, po principu „Od polja do stola“. Prema dostupnim informacijama Natura Beef je jedini hrvatski ekološki proizvođač mesa koji ima zatvoren kompletan ciklus, od početka do kraja – od reprodukcije do vlastitog tova, klaonice, prijevoza, hladnjače i maloprodaje u Zagrebu i Ljubljani.

Trenutno proizvedemo oko 50 tona mesa godišnje. Od toga se jedna polovina odnosi na teleće i jedna polovina na juneće meso. Meso prodajemo preko vlastite maloprodaje u Zagrebu. Surađujemo s dvije trgovine domaće hrane u Zagrebu, Mrkvica i Grga čvarak te s pet dućana Mercatora u Ljubljani i Kranju. Tjedne količine mesa koje plasiramo u Zagrebu su otprilike 400 – 450 kg junećega i oko 300 kg telećega mesa. U Sloveniju izvozimo 250 – 300 kg teletine, izjavio je Kušeković.

Istaknuo je kako je za ostvarenje vlastitih poslovnih ciljeva bilo potrebno puno upornosti i inata. Često treba plivati ‘uzvodno’, suprotno od smjera koji nameće sustav.

U ovaj posao ušao sam motiviran željom za dokazivanjem, da se kod nas može proizvesti visokokvalitetan proizvod te da se od toga može pristojno živjeti. Najznačajnija godina za razvoj tvrtke je 2013. kad smo ušli u sustav ekološkog uzgoja i proizvodnje, napomenuo je Kušeković.

Proizvodnja, odnosno uzgoj goveda Nature Beef odvija se na farmi u Udbini. Klanje i prerada vrše se u vlastitoj klaonici u Gospiću koju je tvrtka za tu namjenu uzela u najam prije godinu dana.

Najzastupljenije francuske pasmine

Trenutno na farmi Natura Beef ima ukupno oko 580 goveda svih kategorija. Od rasplodnih grla, teladi, junadi za tov te podmlatka za daljnji rasplod. Oko 70 posto stada odnosi se na francusku mesnu pasminu aubrac. Ostatak od oko 20 posto odnosi se na križane mesne pasmine. Najmanji  broj goveda, oko 10 posto, pasmine je blonde d´aquitaine, također francuske mesne pasmine. S njom se na farmi provode određene probe o mogućnostima uzgoja u hrvatskom podneblju.

Pasmina aubrac odabrana je iz razloga što se uzgaja u Francuskoj duže od 100 godina. Daje najbolje moguće rezultate na područjima s brojnim prirodnim ograničenjima, kakva su upravo na području na kojem se nalazi naša farma. Ne odskače niti po jednom parametru kao najbolja, ali je po svim parametrima jako dobra pasmina, kaže Kušeković.

Natura Beef zapošljava ukupno 9 djelatnika od kojih je 5 angažirano na poslovima oko farme. Ostali rade na poslovima u klaonici, prijevozu i prodaji mesa.

Ne postoji sektor u kojem danas ne postoji problem pronalaska radne snage. Posebno je to izraženo u poslovima kojim se mi bavimo. Kvalitetnog mesara, koji je educiran za taj posao je gotovo nemoguće naći. Srećom, mi ne dijelimo u tolikoj mjeri taj problem s ostalim kolegama tako da imamo kvalitetne,  educirane i za taj posao dobro nagrađene djelatnike. Podatak da su neki od njih zaposlenici poduzeća gotovo 11 godina govori tomu u prilog, kaže vlasnik Nature Beef.

Što se tiče proizvodnje prema ekološkim standardima, Kušeković ističe kako ne vidi nikakve probleme u samoj proizvodnji, osim što se sve proizvodi u manjim količinama i u duljem vremenskom periodu u odnosu na konvencionalnu proizvodnju.

Ne ostvarujemo značajnije benefite kroz povećanu cijenu mesa. Zato su potpore po hektaru površine zemljišta više nego što je to u konvencionalnoj proizvodnji. Tako da je financijski rezultat otprilike na istoj razini. Ostaje onaj dio zadovoljstva koji se ne mjeri novcem, a to je činjenica da proizvodimo kvalitetniju hranu za naše kupce, ističe Kušeković.

Poticaji za eko uzgoj dali „vjetar u leđa“

Poticaji koje Natura Beef dobiva za ekološku proizvodnju, a posebice nakon 2015. godine su bili presudni da su mogli investirati ogromna sredstva u uzgoj i proizvodnju. Naime, sva sredstva koja primaju po toj osnovi ulažu u nove investicije i daljnji razvoj. Što se tiče sredstava iz Fonda ruralnog razvoja tu je situacija nešto lošija. Uspjeli su do sada iskoristiti sredstva po osnovi dva natječaja iz 2016. godine u ukupnom iznosu od oko 2 milijuna kuna.

Krenuli smo 2008. godine s nešto vlastitog kapitala i prvim kreditom banke u iznosu oko 2 milijuna kuna. Tijekom svih ovih godina uloženo je ukupno dodatnih oko 3 do 3,5 milijuna eura, odnosno oko 25 milijuna kuna u objekte, opremu, rasplodna grla, strojeve te poljoprivrednu mehanizaciju pa sve do uređenja prostora za prodaju i distribuciju mesa, objasnio je Kušeković.

Dodaje kako pored navedenog tvrtka još uvijek otplaćuje investicijski kredit iz 2015. godine u iznosu od 730.000 eura. Značajan dio poljoprivredne mehanizacije i opreme se financira putem leasinga. Natura Beef raspolaže trenutno s oko 1.100 ha zemljišta. Od toga se oko 800 ha odnosi na pašnjake, 150 ha na oranice te oko 150 ha livada.

Nedostatak oraničnih površina

Da bi proizveli dovoljne količine hrane za našu proizvodnju, nedostaje nam još oko 150-200 ha oraničnih površina. Tako jedan dio hrane kupujemo od drugih proizvođača što nam predstavlja problem koliko zbog cijene, a još više zbog relativno malog broja ekoloških proizvođača krmnog bilja koji su spremni za nabavljenu robu izdati račun. Vlastitog zemljišta imamo oko 100 ha dok se ostali dio odnosi uglavnom na zemljište u vlasništvu RH koje imamo u zakupu po raznim osnovama i na različite rokove trajanja zakupa, izjavio je vlasnik tvrtke.

Vlasnik Natura Beef objašnjava kako na području Krbavskog polja i Like ima još slobodnog zemljišta koje se ne obrađuje. Veliki je problem što su ogromne površine zemljišta na području općine Udbina dane u zakup brojnim OPG-ovima koji na njima ne obavljaju te niti ne planiraju obavljati bilo koju vrstu poljoprivredne proizvodnje, već im površine služe isključivo za ostvarivanje prava na isplatu poticaja.

Pasmina aubrac je najzastupljenija na farmi Natura beef

Troškovi nabavke žitarica za stočnu ishranu su odavno prešle prag rentabilnosti proizvodnje tako da pokušavamo pronaći alternativna rješenja na način da sijemo krmno proteinske usjeve poput stočnog graška, žitarica i grahorice kako bi nadomjestili žitarice koje vjerojatno od ove sezone više nećemo moći kupovati, ako ne dođe do normalizacije cijena. To je dodatni razlog zašto nam nedostaje još oraničnih površina na kojima bi mogli proizvesti dovoljne količine hrane za ishranu naših goveda, objasnio je Kušeković.

Naše su cijene otprilike dvostruko više u odnosu na uvozno meso. Povećali smo ih za otprilike 10 posto sredinom siječnja, nevezano za krizu u Ukrajini i jedni smo od rijetkih koji smo od 1. travnja snizili cijenu za postotak smanjenja PDV-a, pa su nam sada cijene otprilike na istoj razini kao i u lipnju 2020. kad smo otvorili vlastitu maloprodaju. Planiramo ipak povećati cijene za još 10 posto kako bismo koliko-toliko mogli pratiti rast svih ostalih troškova koji su u zadnjih godinu dana narasli za najmanje 30 posto, kaže Kušeković.

Naši kupci znaju što je kvalitetan proizvod, pa su spremni i izdvojiti nešto više novca. Uglavnom su to osobe mlađe i srednje životne dobi, koje se i putem društvenih mreža dosta informiraju i ciljano kupuju. Cijene su vrlo korektne za kvalitetu koju nudimo, pa nismo imali prigovore na istu, zaključio je Kušeković.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPomelo – agrum slatkastog okusa
Sljedeći članakZone ograničenja zbog pojave visokopatogene influence ptica kod peradi
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.