Naslovnica Rubrike Stočarstvo Što životinje vole pasti?

Što životinje vole pasti?

Objavio

14. travnja 2023.

941

Divlji biljojedi (kao i preci današnjih domaćih životinja) imaju mogućnost odabira između brojnih biljnih vrsta koje rastu na travnjacima. Pri tom konzumiraju najbolji mogući obrok za održanje, rast, razvoj i proizvodnju mlijeka za pomladak. Pašom izbjegavaju unos štetnih doza fitotoksina sadržanih u pojedinim vrstama biljaka.

Biljojedi su u većoj ili manjoj mjeri selektivni pri izboru hrane. Tako traže i biraju obrok od palatabilnijih (ješnijih) vrsta ili dijelova biljaka koji podmiruje njihove trenutne hranidbene potrebe i nisu štetni za zdravlje. Životinje selektivno pasu na osnovu: mirisa, dodira, okusa i iskustva. Na palatabilnost utječu: tekstura, lisnatost, gnojidba, balega ili mokraća životinje, sadržaj vlage, napad bolesti ili štetnika, odnosno komponente koje uzrokuju okus (slatko, gorko, slano).

Zbog složenog mehanizma odabira i raznovrsnih svojstava biljaka koja izravno utječu na odabir pri paši, još uvijek nisu u potpunosti razjašnjena preferiranja jednih nauštrb drugih biljnih vrsta pašnjaka. Danas se smatra da životinje uče povezivati senzorno-osjetilna svojstva hrane s metaboličkim posljedicama konzumiranja takve hrane. Kad preživači imaju na raspolaganju dovoljne količine raznovrsne krme, one odabiru krmu veće probavljivosti i većeg sadržaja bjelančevina, pa je konzumiraju u većim količinama. Tako npr. ovce mogu popasti 80 % biljne vrste koja je zastupljena u masi travnjaka samo 1 %.

Usporedne studije hranidbenog ponašanja različitih vrsta biljojeda na istoj paši pokazuju značajnu različitost u odabiru obroka. Goveda pasu obuhvaćajući svežanj biljne mase jezikom i trganjem ga unose u usta. Ovce zbog izdužene gubice odgrizaju biljnu masu korištenjem donjih sjekutića i gornjeg nepca. Zbog toga imaju veću sposobnost odabira od goveda, a manju od koza. Koze više brste nego pasu.

Goveda i ovce preferiraju visinu tratine do 30 cm, a koze vole brstiti i grmlje i drveće do 2 m visine. Konji imaju i gornje i donje zube pa pri paši gubicom privuku biljnu masu i zubima odgrizaju tratinu niže od krava. Obroci goveda i konja nisu potpuno konzistentni, ali se u relativno velikoj mjeri preklapaju. Obje vrste preferiraju trave, ali goveda u većoj mjeri od konja konzumiraju grmolike vrste, dok konji vole niske trave. Konji preferiraju obroke s visokim udjelom vlakana, niske do srednje probavljivosti.

Bolje im odgovaraju travnjaci s obiljem različitih biljnih vrsta, nego travnjaci s monokulturama, čak i najkvalitetnijih trava, kao što je npr. engleski ljulj. Različita je i preferabilnost prema različitim vrstama biljaka u tratini obzirom na kemijski satav. Sitni preživači, ovce i koze, vole krmu koncentriraniju hranjivima. Biraju biljke i dijelove biljaka koje daju obrok bogat bjelančevinama i topljivim ugljikohidratima, a siromašan vlaknima. Mali preživači troše više energije po kilogramu mase pa im je potreban probavljiviji obrok s višom koncentracijom hranjivih tvari, a manjim sadržajem celuloze od npr. goveda i konja, čiji je obrok bogatiji celulozom.

Goveda obuhvaćaju svježanj biljne mase jezikom

Što sve uzrokuje ješnost biljnih vrsta pašnjaka?

To su genetski određena svojstva vrste i sorte kao što su: sadržaj i probavljivost hranjiva, biljni otrovi (fitotoksini), dinamika rasta i razvoja, habitus rasta (uspravan, pluuspravan, položen), lisnatost, tvrdoća lista uslijed voštanih i dr. prevlaka, pokrivenost dlačicama itd. Sve to može, u većoj ili manjoj mjeri, biti modificirano tlom, klimom, agrotehnikom, kao i vrstom domaće životinje, pasminom, životnom dobi, proizvodnim statusom itd. Što je god pašnjak bogatiji biljnim vrstama, veća je i selektivnost pri paši. Općenito govoreći, ovce preferiraju mahunarke više nego trave, jer se brže razgrađuju u buragu i probavljivije su od trava koje su bogatije vlaknima.

Goveda će uvijek izabrati obrok koji je probavljiviji od prosjeka probavljivosti pašnjaka na kojem pasu. Dakle, ipak biraju mlađe biljke. Biljojedi najčešće biraju vrste u lisnatom stadiju (bez stabljike) jer je lišće mahunarki i trava značajno hranjivije od stabljika. Npr. najstariji dio stabljike lucerne sadrži ispod 10 % sirovih bjelančevina (SB), dok lišće sadrži oko 24 % SB. Stabljika mačjeg repka sadrži oko 6 % SB, a list 18 % SB. Obrnuta je situacija sa sadržajem slabo probavljivih neutralnih kiselih vlakana (NDV). Stabljika lucerne ih sadržava 53-68 % (ovisno o dijelu stabljike, donji više, gornji manje), a list 26-28 %.

Stabljika mačjeg repka sadrži 72,5 % NDV, a list 49 %. Slično je i kod ostalih trava i mahunarki s izuzetkom bijele djeteline. Mahunarke su općenito kvalitetnije od trava, prvenstveno zbog manjeg sadržaja vlakana i veće količine koju životinja može pojesti u donosu na trave. Trave imaju i veće sadržaje neutralnih detergent vlakana (celuloza, hemiceluloza, lignin, netopljivi pepeo) u usporedbi s mahunarkama, što, uz sporiju probavljivost vlakana, rezultira manjom konzumacijom. Brža probava mahunarki omogućuje životinji veću konzumaciju (i više hranjivih tvari).

Obrok na paši, a i općenito, uvijek treba biti kombinacija trava, mahunarki i zeljanica uravnotežen u sadržaju proteina i energije.

Krma mahunarki obično ima visoki sadržaj sirovih proteina i nisku koncentraciju vodotopivih šećera. Veća koncentracije vodotopivih šećera u travama povećava iskoristivost dušika u buragu i probavljivost obroka. Smjese trava s visokim koncentracijama vodotopivih šećera i mahunarki s niskim koncentracijama sirovih proteina smanjuju rizik od pretjeranog izlučivanja dušika na pašnjacima kroz urin i izmet.

Koje vrste trava i mahunarki odabrati za pašu različitih vrsta životinja?

Za pašu se obično odabiru niske trave i mahunarke, te one visoke vrste koje podnose određeni režim napasivanja. Od niskih trava najvrijednije su engleski ljulj, livadna vlasnjača i nacrvena vlasulja. Od visokih trava koje podnose napasivanje najznačajnije su: klupčasta oštrica i livadna vlasulja. Najvažnija mahunarka za napasivanje je bijela djetelina, a može se koristiti i roškasta smiljkita, koju naročito obožavaju konji.