Najnoviji podaci o kretanju u dvije proizvodnje – proizvodnji mlijeka i mesa u 2019. godini, govore da do promjene negativnog trenda nije došlo. Otkup svježeg sirovog mlijeka u 2019. godini pao je za 7 posto u odnosu na 2018., te iznosio svega 380.014 tona, a istovremeno je Hrvatska potrošila mliječnih proizvoda u ukupnom ekvivalentu od 590.000 tona mlijeka. Uvoz svih grupa mliječnih proizvoda bio je veći za 5 posto u 2019., u odnosu na 2018. godinu, dok je istovremeno došlo do pada izvoza svih grupa mliječnih proizvoda za ukupno 4 posto. Po prvi puta pao je izvoz svih fermenata od čak 12 posto te svih vrsta sireva za 13 posto.
Rezultat ovih kretanja pad je samodostatnosti u sektoru mlijeka na samo 48 posto potreba, pokazala je najnovija analiza konzultantske tvrtke SMARTER.
I u tovnom govedarstvu, odnosno sektoru proizvodnje mesa, trendovi su slični. U Hrvatskoj je došlo do povećanja proizvodnje utovljenih goveda, no nažalost, na osnovi povećanja uvoza teladi, odnosno junadi, težine veće od 300 kg, namijenjene tovu. Tako je uvoz teladi rastao po stopi od 9 posto i dostigao brojku od 132.000 komada, a uvoz junadi za tov narastao je na 13.000 komada, što je povećanje od čak 36 posto, u odnosu na 2018. godinu.
Ukupan uvoz goveđeg i telećeg mesa u istom je razdoblju povećan za 10 posto. Sve ove brojke imale su kao rezultat pad ukupne pokrivenosti uvoza izvozom na razinu od 42 posto. Problem je još izraženiji ako se promatra vremenski niz od 2012. godine na ovamo, gdje je vidljivo da uvoz raste daleko brže od izvoza, te tako do pozitivne promjene u njihovom odnosu ne dolazi. Naprotiv, sve je veća ovisnost Hrvatske o uvozu telećeg i goveđeg mesa, te mlijeka, zaključak je stručnjaka SMARTERA.
Situacija u proizvodnji mesa i mlijeka, dvije grane poljoprivrede koje su već dugo vremena u dubokoj krizi, pokazuje kontinuirani pad proizvodnje, te trajni, masovni izlazak iz proizvodnje velikog dijela poljoprivrednih proizvođača. Najteža posljedica ovoga trenda je činjenica da zbog velikog multiplikacijskog efekta koji stočarska proizvodnja ima na ukupno gospodarsko stanje u ruralnim prostorima, dolazi do pražnjenja ruralnih krajeva i njihove trajne devastacije, što za posljedicu ima demografsku katastrofu.
„Postojeća zdravstvena kriza, koja se već prelijeva u ekonomsku krizu, pokazala je da prevelika ovisnost o uvozu hrane, u okolnostima krize, može dovesti do destabilizacije snabdijevanja stanovništva, odnosno do krajnje sigurnosne ugroze, što je paradoksalno za zemlju kao što je Hrvatska, koja ima sve prirodne potencijale za proizvodnju, kako mesa, tako i mlijeka. Danas smo svjedoci da se na dnevnoj razini raspravlja i objavljuju zahtjevi za povećanjem domaće poljoprivredne proizvodnje, jer je, izgleda, hrvatskoj javnosti, kako općoj, tako i političkoj, trebala korona-kriza kako bi osvijestili činjenicu da je Hrvatska u podmirenju potreba vlastitog stanovništva za hranom, u velikoj mjeri ovisna o uvozu, jer je njena proizvodnja hrane nedostatna. To je ujedno i glavni naglasak iz analize ova dva sektora.“
Hitna strategija zaokreta – provedive mjere
SMARTER je već u nekoliko navrata javno predlagao da Ministarstvo poljoprivrede izradi novu Strategiju poljoprivrede, koja će biti strategija zaokreta u poljoprivrednoj proizvodnji i čiji će ciljevi biti vezani prvenstveno uz podizanje samodostatnosti hrvatske poljoprivredne proizvodnje. Ovo je poglavito važno za Sektore proizvodnje mesa i mlijeka, budući da se radi o sektorima s najvećom dodanom vrijednosti u poljoprivredi.
Ministarstvo poljoprivrede u više je navrata javno iskazivalo da je cilj podizanje dodane vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji, što je sukladno cilju koji u poljoprivrednoj politici ističe i EU. Prema mišljenju stručnjaka SMARTERA, za ostvarenje toga cilja, nema boljeg načina od unapređenja stočarske proizvodnje. A da bi se on ostvario, potrebno ga je prethodno kvalitativno i kvantitativno definirati, te oko toga postići opći društveni konsenzus.
U Strategiji koju su izradili stručnjaci SMARTERA, predlaže se da se kao cilj u proizvodnji mlijeka postavi samodostatnost od 80 posto. Iz ovog ambicioznog cilja, proizašla je i prva dugoročna mjera, a koja zahtijeva povećanje broja krava, ali i podizanje proizvodnosti u proizvodnji mlijeka, po kravi.
U tovnom govedarstvu, kao potencijalno jednom od najjačih izvoznih proizvoda hrvatske poljoprivrede, potrebno je odgovarajućim mjerama proizvođače usmjeriti prema tovu domaće teladi i junadi, jer tov junadi, koji se bazira isključivo na uvozu junadi, cijeli sektor čini volatilnim, cjenovno osjetljivim, a samim time i ukupnu proizvodnju nestabilnom. S druge strane, u cijelom lancu vrijednosti ne ostvaruje se maksimalno moguća dodana vrijednost, već se dio nje gubi uvozom sirovine.
Stručnjaci SMARTERA smatraju kako je za ostvarenje ciljeva u govedarstvu, potrebno podići broj krava, kako u mliječnom, tako i u sustavu krava rodilja/dojilja, što znači da odgovarajućim mjerama treba stimulirati odgoj vlastitog podmlatka, kao i ostanak junadi u proizvodnji, bilo za tov, bilo za rasplodne junice za proizvodnju mlijeka. Predlažemo i unapređenje genetike domaćeg simentalca, jer je on pokazao najbolje odlike u našem podneblju, i našoj tradiciji proizvodnje mliječnih goveda.
S druge strane, međusobnim križanjem simentalca s određenim mesnim pasminama, moguće je kontinuirano poboljšavati njegove mesne odlike, što bi stimuliralo farmere da muški pomladak ostavljaju u tovu, a ženski pomladak bi bio temelj za rasplod. Ovo je moguće realizirati tako da se proizvodno-vezane potpore usmjere na proizvodnju steonih junica, odgovarajuće pasmine, odnosno odgoj krava rodilja odgovarajuće pasmine.
Posebno naglašavaju da je u sektoru govedarstva potrebno izraditi novi izračun cijene koštanja za svaki segment u lancu govedarske proizvodnje; od stočne hrane, preko uzgoja teladi, proizvodnje i tova junadi, odnosno steonih junica; zatim u odnosu na realne tržišne odnose, vidjeti u kojem dijelu lanca su glavni problemi u konkurentnosti, a onda proizvodne potpore usmjeriti upravo u taj segment. Taj izračun bio bi temelj za određivanje visine potpore u svakom dijelu lanca, a time bi ona postigla svoju svrhu, te ne bi predstavljala bacanje novca bez efekta.
Nadalje, potrebno je povećati proizvodno-vezane potpore za proizvedeno tele, do 2. mjeseca starosti, koju treba vezati samo na onaj broj krava koji je u prethodnoj godini otelio pomladak. Potpora za odgoj teleta do jedne godine starosti, mora minimalno ostati na razini od 3.500 kuna.
SMARTEROVI stručnjaci predlažu također da se istom visinom potpore podupire i uzgoj teleta kod mliječnih krava, jer bi to bio način da se farmere – mljekare stimulira da sami odgajaju i proizvode vlastite rasplodne junice. Ova mjera dala bi mogućnost da se bolje utječe na genetiku stada, a kroz proizvodnju teladi, pomogla bi proizvođačima mlijeka da nadoknade stalnu razliku između cijene koštanja litre mlijeka i otkupne cijene, a što se navodi kao glavni razlog izlaska mljekara iz proizvodnje.
Kako bi se smanjilo klanje teladi za meso, smatraju da je potrebno razmisliti o uvođenju trošarine na potrošnju telećeg mesa, odnosno, stimulirati proizvodnju teletine kvalitete i vrste koju uvozimo kao teleće meso (križanac Holsteina i mesnih pasmina). S obzirom na to da u istočnom dijelu Hrvatske velike mliječne farme uglavnom imaju Holstein goveda, određenim stimulativnim mjerama mogla bi se organizirati proizvodnja teletine po istom modelu kao što to trenutno radi Nizozemska, iz koje najviše uvozimo teleće meso. SMARTER predlaže da se i isplata izravne potpore za uzgoj krmnog bilja veže uz odgovarajući broj uvjetnih grla na farmi. Također, predlažemo da se potpore za košnju livada vežu uz stočarsku proizvodnju.
Smatramo kako je potrebno predvidjeti da svaki farmer koji aplicira za potpore za proizvodnju krmnog bilja, mora predočiti dokaze da je proizvedenu stočnu hranu prodao uzgajivačima stoke, ili da ju je koristio za vlastite potrebe. Na taj način stimulirao bi se rast stočarske proizvodnje, a kroz to dodane vrijednosti u vertikalnom lancu govedarstva, jer bi stočna hrana završavala u ishrani stoke.
U ovoj krizi, pokrenute su i ideje o mjerama korištenja robnih rezervi u rješavanju izazova u poljoprivredi, kao i mogućnost intervencija države u slučaju većih poremećaja na tržištu. Stoga predlažu da država, kroz financiranje robnih rezervi, stimulira ulazak farmera u stočarsku proizvodnju. Ova mjera je potrebna zbog izrazito dugog ciklusa proizvodnje u stočarstvu, kao i zbog loših iskustava farmera u prošlosti, s izrazito nepovoljnim kreditima, zbog čega se jedan dio njih teško odlučuje za povratak u govedarstvo, upravo zbog mogućeg financijskog rizika i nedostatka kapitala, procjena je stručnjaka SMARTERA.
Predlažu i da se kod naznake bilo kakvih poremećaja na tržištu, ili potreba za promjenama, u većoj mjeri koristi iskustvo i mišljenje različitih udruga proizvođača, kako bi se što bolje artikulirali njihovi stvarni problemi i predložila rješenja koja su moguća i optimalna.
Kroz ove naglaske iz SMARTEROVE „STRATEGIJE RAZVOJA POLJOPRIVREDE HRVATSKE“ za sljedeće desetljeće stručnjaci SMARTERA su pokušali pokazati dionicima politike da je situacija u hrvatskoj poljoprivredi toliko teška i kompleksna, da samo konsenzusom svih dionika, te ZAOKRETOM u dugoročnoj Strategiji razvoja poljoprivrede, koji će pratiti zaokružen i cjelovit sustav mjera za ostvarenje strateških ciljeva, možemo podići hrvatsku proizvodnju hrane na onu razinu koju to domaći potencijali proizvodnje, ali i hrvatski građani zaslužuju, zaključak je analize sektora proizvodnje mlijeka i mesa.
