Samo jedan zvižduk bio je dovoljan da cijelo krdo svijetlo sivih goveda, zašiljenih i dugih rogova, predvođeno ženkom Širom, krene s pašnjaka prema staji, na pojilo.
-Naučio sam ih tako, to im je znak. Kad zazviždim one odmah kreću. Izuzetno su inteligentne životinje, kaže Hrvoje Glavačević, dok ponosno hoda uz svoje “šaroliko” društvo. Stado od 22 krave i jednog bika, krdo konja i nekoliko pasa pasmine hrvatski ovčar.
Premda je “na prvu” vidljivo kako je Hrvoje ljubitelj svih životinja, on je jedan od rijetkih uzgajivača podolca. Podolac je slavonsko-srijemska autohtona pasmina. Zaljubljenik u tu pasminu goveda postao je još u djetinjstvu, odrastajući u Strizivojni, nedaleko od Đakova. U to vrijeem se u tom kraju gotovo svakodnevno moglo vidjeti podolce.
– Moj djed je imao tu pasminu goveda nakon Drugog svjetskog rata, pa i svi u Slavoniji, čak i sjevernoj Hrvatskoj. Sve dok prije nekih 120 godina nije došao “simentalac”. Ta je pasmina bolje odgovarala seoskim obiteljima koje su imale po dvije, tri krave za vlastite potrebe, uglavnom mlijeka i mesa, objašnjava Hrvoje.
No, podolci su od davnina obitavali u hrvatskim slavonsko-srijemskih graničarskim krajevima. S početkom 20. stoljeća, bila je to najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda u Baranji, Srijemu i Slavoniji, te u Podravini do Virovitice. Na tom području nalazilo se 90 posto od ukupnog broja goveda.
-Zahvaljujući blizini granice s BiH podolsko govedo se najduže zadržalo u ovom kraju jer su često iz susjedne države dolazili kupovati volove za oranje. Naime, ta se pasmina uzgajala kao radno govedo I za teške poslove u poljoprivredi. Iako nije zanemariva ni svrha uzgoja kad je u pitanju proizvodnja mlijeka i mesa, priča Hrvoje.
Potpore su nedostatne, jedva pokrivaju troškove
A onda se dogodilo da je ta pasmina gotovo istisnuta s hrvatskog područja. Sve je to ponukalo Hrvoja na spašavanje i uzgoj podolca. Tako je je 2005. godine kupio svoje prvo stado. Kako je zadnje krdo iz Strizivojne otišlo u Vojvodinu, od tamo ga je želio vratiti nazad. U tome nije uspio jer nije bio dozvoljen uvoz zbog raznih bolesti, pa je stado ipak nabavio u Križevcima. A samo iz jednog jednostavnog razloga, ljubavi prema tim fascinantnim životinjama koje treba sačuvati od nestajanja.
–Često mi kažu kako se od ljubavi ne živi. Ja uzvraćam da se ni bez ljubavi ne živi, kaže sa smiješkom Hrvoje. Dodaje kako je činjenica da se ne može govoriti o profitu kad je u pitanju uzgoj podolca.
–Kad smo nabavili goveda, potpore su bile dobre, ali su se onda iz godine u godinu smanjivale. Sad se pomalo vraćaju, ali ne na onu razinu kakve su bile. Imamo samo tu jednu potporu po uvjetnom grlu i iznosi 430 eura godišnje, kroz Mjeru 10 ruralnog razvoja. Evo sad ima Mjera 14 za dobrobit životinja, ali su nam rekli da to ne možemo dobiti. Nakon naše reakcije, možda nam odobre, ako stvorimo uvjete. Bila je primjerice potpora za prvotelke, ali su nas opet “izostavili”. Te potpore jesu da nam pokriju troškove, ali one su nedostatne, a mi samo želimo sačuvati tu pasminu, kaže Hrvoje.
Sve veći interes za uzgojem podolca u Lici
Zbog toga je 2008. godine osnovao Udrugu uzgajivača slavonsko-srijemskog podolca sa sjedištem u Slavonskom Brodu, s nekih 15- ak članova iz cijele Hrvatske. Cilj je bio udruživanje uzgajivača radi provođenja uzgojnog programa i radi lakšeg uzgoja.
– Sad imamo oko 40-tak članova, tu i tamo se pojavi neki novi uzgajivač. Pomalo se širi interes u Liku, s obzirom da tamo imaju dosta pašnjaka, a uvjetovano im je da imaju određen broj grla, kaže Hrvoje. Dodaje kako su u suradnji s HAPIH-ovim stručnjacima izradili uzgojni program, a provođenje toga programa osnovna je zadaća udruge, s ciljem povećanja brojnog stanja i spašavanja pasmine od nestajanja.
Kako kažu u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, Slavonsko-srijemski podolac je hrvatska izvorna i ugrožena pasmina. Stoga je uključena u Nacionalni program očuvanja izvornih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj, čiji je nositelj Ministarstvo poljoprivrede. S obzirom na mali broj jedinki u populaciji ova pasmina prema stupnju ugroženosti (FAO, 2013) spada u skupinu kritično ugroženih pasmina. Dodaju kako je ukupna populacija podolca u Republici Hrvatskoj oko 500 jedinki, od čega je 15 bikova i 278 krava.
Pasmina je manjeg do srednjeg okvira, otporna i izdržljiva, trupa umjereno popunjenog mišićjem. Visina krava u grebenu je oko 130 cm, a bikova 140 cm. Skromnije je tjelesne mase u odnosu na npr. istarsko govedo. Boje je svijetle do tamnosive, uz napomenu da su bikovi nešto tamniji, a na glavi se ističu veliki lijepi rogovi.
Ova pasmina je zbog svoje otpornosti i prilagodljivosti osobito pogodna za pašne i ekološke sustave proizvodnje mesa. Meso ove pasmine nešto je tvrđe, nakon primarne obrade trupa poželjno je podvrgavanje mesa ‘’zrenju’’. Vrlo je aromatično i pogodno za pripremu delicija, posebice tradicijskih jela (kuhani specijaliteti i suhomesnati proizvodi). Uzgojem podolca u Republici Hrvatskoj trenutno se bavi 38 uzgajivača. HAPIH je od strane uzgojnog udruženja odabran za „treću stranu“ i provodi specifične aktivnosti iz uzgojnog programa. To su ažuriranje matične knjige, plansko vođenje uzgoja, ocjena vanjštine bikova itd.
Udruga uzgajivača slavonsko srijemskog podolca namjerava pokrenuti proces brendiranja mesa ove autohtone pasmine s ciljem bolje prepoznatljivosti mesa i mesnih proizvoda na tržištu autohtonih i izvornih proizvoda. Kao model može poslužiti uspješan projekt brendiranja autohtonih i izvornih pasmina na području Istre izrađen i provođen od strane Agencije za ruralni razvoj Istre, ističu iz HAPIH-a.
Izostalo brendiranje, ali i potpora institucija
Da uzgajivačima nedostaje brendiranje i prepoznatljivost proizvoda na tržištu, potvrđuje i Hrvoje, kao predsjednik udruženja uzgajivača podolaca. Međutim, smatra i kako im u tome nedostaje potpora institucija.
– Po nekim analizama u drugim državama, meso je kvalitetnije, prvenstveno zbog hranidbe sa pašnjaka. Svakako je razlika u mesu kad se životinje ne tove koncentratima i umjetnom hranom. No, ipak nismo uspjeli u brendiranju mesa i proizvoda i sve se uglavnom svodi na osobnu inicijativu uzgajivača.
–Mi bismo se trebali izbrendirati poput uzgajivača crne slavonske svinje. Iako primjerice imamo 5 županija, ni jedna nema ni slovo o slavonskom podolcu u svom programu. S druge strane Istarska je županija osnovala Agenciju za ruralni razvoj Istre, osigurali su klaonice, zrionice mesa, plasman, a Agencija otkupljuje bikove i dalje se bavi preradom. Jednom smo uputili dopis u Brodsko-posavsku županiju jer je tamo sjedište udruge, ali nam je odgovoreno kako nema novca i potom smo odustali, iskreno priznaje Hrvoje.
Prema podacima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu za 2019. godinu u Hrvatskoj je bilo 38 stada srijemsko-slavonskog podolca, s ukupno 264 krave i 14 bikova. Od toga je na području Osječko-baranjske županije bilo 5 stada s 55 krava i tri bika.
Iz Upravnog odjela za poljoprivredu Osječko-baranjske županije ističu kako već dugi niz godina pružaju potporu svojim proizvođačima u brendiranju njihovih proizvoda, kao i pronalaženju novih tržišta kroz sudjelovanje na različitim sajamskim i drugim manifestacija.
–Prema ranije važećem Programu potpora u poljoprivredi i ruralnom razvoju na području Osječko-baranjske županije za razdoblje 2016. – 2020.godine, poljoprivredni proizvođači i njihova udruženja kroz mjeru Potpora za sudjelovanje u programima kvalitete i stvaranja robne marke poljoprivrednih proizvoda, ostvarivali su potpore za pripremu i provedbu postupka utvrđivanje kvalitete i stvaranja robne marke pojedinog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda proizvedenog na području Osječko-baranjske županije.
– Prihvatljivi troškovi bili su troškovi istraživanja tržišta, provođenja analize i utvrđivanja postojeće razine kvalitete poljoprivrednih proizvoda, definiranja i izrade marketinških oznaka robne marke, izrade specifikacije proizvoda i njezinih sastavnih točaka, akreditacije proizvoda za dodjelu oznake robne marke (troškovi kontrole proizvodnog procesa), izrade web stranica, promidžbenog materijala i ostalih marketinških aktivnosti, ističe pročelnica županijskog Odjela Silva Wendling.
Također dodaje kako i u novom programskom razdoblju od 2021. do 2023. godine Osječko-baranjska županija u okviru novog Programa potpora u poljoprivredi i ruralnom razvoju za navedeno razdoblje ima istu mjeru: Potpora za sudjelovanje u programima kvalitete i stvaranja robne marke poljoprivrednih proizvoda. Ona će omogućiti poljoprivrednim proizvođačima ostvarivanje potpora za sudjelovanje u programima kvalitete i stvaranja robne marke pojedinog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda proizvedenog na području Osječko-baranjske županije (brendiranje).
Ranč za popularizaciju pasmine
No čini se kako će se obitelj Glavačević ipak okrenuti drugačijem načinu brendiranja. Njihova je želja prvenstveno sačuvati stado i spasiti pasminu. Tako se Hrvoju u uzgoju podolaca pridružio njegov 27- godišnji sin Luka Glavačević. On je prije pet godina otvorio svoj OPG i zajedno s ocem vodi brigu o govedima. Međutim, on svoj uzgoj planira pretvoriti u turističku atrakciju.
– Već sam prošao na natječaju iz Programa ruralnog razvoja, tipa operacije 6.2.1. Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti, na poljoprivrednim gospodarstvima. Tim sredstvima želimo izgraditi svojevrstan edukacijski ranč. Na njemu će posjetitelji dolaziti vidjeti stado podolaca, saznati više o toj pasmini, uživati u prirodi i našim tradicijskim delicijama. Puno je ljudi i iz Hrvatske kojima ta pasmina nije poznata. Na taj će se način popularizirati, a ujedno i sačuvati naše tradicijsko, narodno blago, kaže taj mladi stočar. Siguran je kako će oni koji dođu na farmu osjetiti duh starih vremena nekad bogatog slavonskoga kraja.
