Tradicijska hranidba mlade peradi nezamisliva je bez koprive i stolisnika. U starim knjigama o ljekovitom bilju stolisnik se spominje kao drevni lijek koji se koristi u obliku čajeva ili svježega soka za jačanje probavnog trakta i poticanje teka, za zaustavljanje unutarnjih i vanjskih krvarenja (hemostatična i antiseptična svojstva), protiv malarije, crijevnih parazita, bolesti žuči, jetre i bubrega, te drugih tegoba. Usto stolisnik spada u najzdravija stočna krmiva.

Stolisnik se u veterinarskoj medicini koristi s dobrim uspjehom, u obliku čajnog oparka, kod kolika i grčeva u stoke. Stolisnik ili hajdučka trava (Achillea millefolium) pripada skupini najrasprostranjenijih biljaka na travnjacima, livadama, nasipima, uz putove, u šikarama i svijetlim šumama, od nizine do pretplaninskog područja. Karakterističan je za suha i ocjedita tla, izvrsno podnosi sušu i otporan je na gaženje. To je zeljasta trajnica s vrlo razvijenim i razgranatim podzemnim dijelovima. Visoka 30 do 80 cm, aromatičnog mirisa zbog sadržaja eteričnih ulja. Stabljika je uspravna i dlakava, obrasla s mnoštvom duguljastih dvostruko do trostruko perasto razdijeljenih listova.

Sitne glavice bijelih ili ružičastobijelih cvjetova skupljene su u guste nakupine na vrhu stabljike. Biljka cvjeta od lipnja do listopada. Sadrži gorku tvar ahilein, flobotanin, eterično ulje s mono- i seskviterpenima, inulin, tanine, različite smole, asparagin, kaučuk, flavonoide, te kavenu i salicilnu kiselinu. Bogat je različitim mineralima (kalcij, željezo, natrij, fosfor i sumpor), osobito kalijem, zatim vitaminom C. Klorofil sadrži određenu tvar, koja sliči vitaminu A. Stolisnik posjeduje antibakterijsko i protuupalno djelovanje. Znatna količina kalija (u korelaciji s drugim ljekovitim tvarima) potiče uredan rad bubrega. Usto sadrži i glikoproteine još nepoznate kemijske građe koji također snažno djeluju na upale.

U tradicijskom uzgoju pomlatka peradi stolisnik je uz koprivu često korištena biljka. Peradi nasjeckajte mlade i nježne listiće, koji se sabiru već od konca veljače sve do lipnja, te ponovo u rujnu i listopadu. Tako ćete ojačati njihov organizam, povećati otpornost, te znatno smanjiti sklonost prema raznim bolestima. Nasjeckane listiće treba pomiješati s navlaženom kukuruznom prekupom. Biljka starenjem (nakon cvatnje) postaje pregorka. Redovitom košnjom travnjaka osigurat ćete obilje mladih i svježih listova za hranidbu peradi.

""

Čuva zdravlje dišnih puteva

Stolisnik se također može koristiti kao dodatak u hranidbi peradi i tijekom zime. Biljku treba odrezati oštrim nožem na dužini otprilike 25cm. Zatim vezati u male snopiće koji se vješaju na sjenovitom i prozračnom mjestu kako bi se što prije osušili, te sačuvali prirodnu boju. Kod sušenja treba biti oprezan obzirom da se lišće jako drobi i gubi, te ostaju tvrde stabljike. U pravilu se režu samo vršni, mladi dijelovi stabljike s ograncima, listovima i cvjetovima. Osušene cvjetove i listove treba usitniti, te umiješati u meku hranu. Ponuđen u takvom obliku stolisnik pomaže u očuvanju zdravlja dišnog sustava peradi.

Napravljene su i znanstvene studije kako bi se istražili učinci ljekovitog bilja na probavni trakt peradi u intenzivnom uzgoju na farmama. Rezultati ovih istraživanja pokazali su da je primjena stolisnika u količini od samo 3 % može smanjiti razinu lipida u serumu i potaknuti imunološki odgovor u tovnih pilića. Predloženo je da se stolisnik može koristiti kao alternativa antibioticima s dokazanim antimikrobnim i protugljivičnim djelovanjem. Primjena ljekovitog bilja rezultirala je stimulacijom imunološkog sustava, primjerice kroz povećanje aktivnosti vitamina C.

Prema rezultatima drugih studija utvrđeno je da su ekstrakti stolisnika i timijana učinkoviti protiv virusa newcastelske bolesti. Na jednom češkom sveučilištu utvrdili su pozitivno djelovanje stolisnika kao dodatka u hranidbi brojlera obzirom na oksidacijske procese masti tijekom hlađenja mesa. Također se došlo do spoznaje da dodavanje stolisnika u hranidbi peradi ne utječe na okus mesa.

Prethodni članakMoramo li plaćati osiguranje?
Sljedeći članakEkološka poljoprivreda u porastu
Darko Petanjek
Rođen je 1962. godine u Zagrebu. Praktično i teoretski bavi se avikulturom, ornitologijom i problematikom održivog razvoja. Na tu temu je od 1987. godine do danas objavio više od 300 članaka i nekoliko stotina fotografija u raznim časopisima i dnevnom tisku. U Gospodarskom listu piše od 1999. godine. Autor je dvije knjige o papigama, koautor Zelene knjige izvornih pasmina Hrvatske i publikacije Posavska guska/Posavina goose. Godine 1984. postao je suradnikom Zavoda za ornitologiju HAZU a 1996. dobiva međunarodni certifikat za dizajn bioloških cjelina. Uredio je tri knjige iz područja bioagrikulture.