Uzročnici su različiti fitopatogeni mikroorganizmi. Simptomi bolesti balkonskog i sobnog cvijeća koje oni izazivaju često se, zbog velike sličnosti, mogu zamijeniti sa simptomima nekih drugih problema na biljkama. Kao što su nedostatci mikro i makro hranjiva (dušika, željeza, kalija, fosfora, magnezija, bora i dr.). Oni se nazivaju fiziološkim poremećajima ili fiziopatijama, zatim sa simptomima biljnog stresa, te sa simptomima raznih fitotoksičnosti i dr.
Kad govorimo o simptomima bolesti, onda ističemo samo one uzrokovane biljnim patogenima iz sljedećih skupina mikroorganizama: bakterije, gljive i gljivama slični organizmi, virusi i subviralni patogeni, viroidi i fitoplazme. Najvažnije i najčešće bolesti na sobnom i balkonskom ukrasnom cvijeću uzrokovane su fitopatogenim gljivama (mikozama). Zatim bakterijama (bakterioze) i virusima (viroze). Njihove simptome možemo podijeliti u više skupina, na temelju izgleda na biljnim organima, a najčešće se javljaju u obliku:
– Truleži korijenova sustava i stabljike
– Pjegavosti lišća i nekroza
– Hrđa
– Pepeljastih prevlaka na lišću ili pepelnica
– Sive plijesni ili truleži na lišću i cvijetovima
– Antraknoza lišća i stabljike
– Žućenja ili kloroza
– Kržljavosti i različitih deformacija
Važno je napomenuti da kod nas za sada još nemamo registriranih fungicida kojima bismo suzbijali većinu bolesti na ovim vrstama. Navesti ćemo fungicide koji se koriste u drugim zemljama, prije svega u EU.
Truleži korijenova sustava i stabljike
Simptome bolesti sobnog i balkonskog cvijeća vrlo lako prepoznajemo po karakterističnoj truleži ili gnjiloći. Ona se obično javlja na dijelu korijenova vrata ili na samom prijelazu iz podzemnog u nadzemni dio stabljike, zbog čega biljka vene, a poslije se I suši i propada. Najčešće ih uzrokuju patogene gljive i gljivama slični organizmi (tzv. pseudogljive) iz rodova kao: Pythium, Phytophthora, Rhizoctonia, Thielaviopsis, Fusarium i Verticillium, Armillaria, Rosellinia i Sclerotinia i dr. Patogene gljive i pseudogljive iz ovih rodova tipični su stanovnici tla i supstrata u kojem uzgajamo biljke, pa su vrlo opasne. Lako se nasele u biljne supstrate, a vrlo se teško suzbijaju. Tada je obično već kasno da bi se biljke djelotvorno zaštitile i potpuno ozdravile. Zato se moraju osigurati preventivne zaštitne mjere, kako se ove patogene gljive ne bi javljale jačim intezitetom i uzrokovale propadanje biljaka.
