Prilično velika potreba za prostorom, osobito glede zatravljenog ispusta, zasigurno je jedan od razloga što susrećemo tako malo uzgajatelja purana. Oni koji raspolažu s dovoljno dvorišnog prostora i posebno se zanimaju za purane trebali bi se posvetiti ovoj grani uzgoja peradi. Osim u Hrvatskom zagorju i Prigorju, purani također dobro uspijevaju u većem dijelu kontinentalne Hrvatske, te u Ravnim kotarima i Zagori.
Nesigurni uzgoj purana
U prošlosti se uzgoj purana prikazivalo kao problematično. To se manje odnosi na rasplod zahvaljujući posebnom prirodnom intenzitetu oplodnje ženki. Ako odmah netom izvaljene puriće odstranite, možete očekivati da će purica još jednom snesti jaja. Ipak, napravljena je jedna pogreška, nažalost, i danas se ona ponekad radi, a to je da se purica prije nesenja jaja sili na sjedenje na njima. Uglavnom je riječ o podmetanju kokošjih jaja. Ona bi tada snijela jaja mnogo kasnije, sjedila bi na njima mnogo dulje (razmjerno kasno u godini) pa su se purići morali predugo nositi s veoma malom količinom dnevnog svjetla. Zbog lošeg dijela godine trebalo im je očito dulje vrijeme da porastu za razliku od ostalih purića koji su se znatno ranije izvalili.
Umjetno valenje purećih jaja danas ne predstavlja nikakav problem, ako je kvaliteta snesenog jajeta dobra. Valivost je, ovisno o uvjetima inkubiranja, otprilike ista kao i kod prirodnog načina i postižu se odlični rezultati. Uzgoj malih purića danas za razliku od onog nekoć također protječe bez većih teškoća ako im ponudimo dobre uvjete.
Dakako, treba obratiti pozornost na zahtjeve specifične za dotičnu vrstu. Što se tiče opskrbe toplinom, lako je ako koristite puricu za prirodni uzgoj. Ona poučava od samog početka svoj pomladak uzimanju hrane i vode. U umjetnom uzgoju ponekad je to nekim purićima pravi problem, jer im nedostaje ‘uzor’ majke. Ranije se mislilo da je to zbog toga što su purice glupe životinje. Može li se to tako opisati? Neki smatraju da bi purići odmah kad se izvale u inkubatoru trebali znati gdje jedu, a gdje piju, iako im je priroda namijenila da ih tome poduči majka. Zato su već više od stotinjak godina stručnjaci preporučivali da jaja purica stavite uz kokošja jaja. Nakon što je pura sedam dana sjedila na jajima, doda joj se još jedno kokošje jaje kako bi pilići koji znadu odmah jesti i piti poslužili kao uzor purićima.
Hranidba purića
I ranije se događalo da mlade životinje usprkos punim hranilicama potpuno izgladne, odnosno uginu od pothranjenosti. U to se vrijeme još nije znalo da purićima treba znatno više bjelančevina i vitamina nego pilićima i da su stoga često loše uhranjeni, pa su veoma osjetljivi na bolesti. Danas postoji posebna gotova hrana za uzgoj purana, čijom se uporabom mogu izbjeći takvi nedostaci u hranidbi. S obzirom na bolesti treba još jednom napomenuti, da treba pravovremeno upotrijebiti sredstvo protiv endoparazita. Nekoć je bilo opasno i to što su kokoši nosile te uzročnike u sebi, a da pritom nisu same oboljele, nego su ih prenijele puranima. Zato su tada često strogo odvajali
purane od kokoši, te stare od mladih pura. Ali danas se sve to rješava s preventivnom uporabom lijekova.
Preporučujemo da u slučaju čestog obolijevanja životinja odmah konzultirate veterinara. Inače, odrasli purani su iznenađujuće otporni na nepovoljne vremenske uvjete. Takvo držanje peradi potpomaže oštru prirodnu selekciju. Premještanje jaja je tipična odlika purica. One grade gnijezda na skrivenim mjestima. Pritom mudro zaključuju da se trebaju sakriti od ljudskih promatrača. Nije rijetkost da je neki uzgajatelj s odgovarajućim dvorišnim prostorom već pomislio kako je njegovu puricu vjerojatno pojela neka lisica, ali bi se ona jednog dana samo pojavila sa svojim pomlatkom. Naravno da nijednom uzgajatelju nije drago da gubi jaja zbog kuna, štakora ili ježeva jer mu je svako jaje dragocjeno.
Stoga je bolje puranima koje uzgajamo dati jednostavan ali siguran peradnjak. Mora biti dovoljno velik, odnosno prilagođen veličini životinje. U njega treba montirati gnijezda za nesenje jaja, hranilice i prečke za sjedenje. Potrebno je i osvjetljenje da bi se zimi olakšala skrb. Osvjetljenje je potrebno između ostalog i za to da bi se početkom godine kada se dani produljuju postigao raniji početak nesenja jaja, što za uzgajatelja može biti povoljna okolnost glede planiranja uzgoja. Hranidba izvan i tijekom razdoblja uzgoja može se ostvariti s posebnom hranom za uzgoj purana, koja jamči punovrijednu hranidbu.
