Poznato je da se vađenje luka mora obaviti za suhog vremena i umjerene prosušenosti tla. Odnosno u danima kada meteorolozi najavljuju barem nekoliko dana suhog vremena, kako bi se glavice u polju dobro prosušile. Kašnjenjem u vađenju smanjuje se kvaliteta glavica, teže se čuvaju i raste opasnost od razvoja uzročnika truleži.
U vlažnim i kišnim godinama su zabilježene štete luka veće od 80% zbog razvoja uzročnika truleži lukovica u polju ili tijekom skladištenja, odnosno mnogi proizvođači su u našoj zemlji odustali od proizvodnje luka zbog razvoja truleži glavica. Etiologija truleži luka je kompleksnog porijekla, jer su uzročnici različite gljive i bakterije (najčešće se spominju vrste: Botrytis alli).
Uzročnici truleži luka se mogu pojaviti u bilo kojem razvojnom stadiju luka u polju ili skladištenju. Od klijanja i nicanja, formiranja i rasta glavica, u tehnološkoj zriobi!
Povećana vlažnost zemljišta pogoduje njihovom razvoju. Posljednjih su godina uočene veće ekonomske štete od bazalne suhe truleži glavica luka uzrokovane Fusarium vrstama.
Na pojedinim je poljima propalo više od 40% očekivanog uroda luka pri uzgoju proljetnom sadnjom lučica. Dok posljednjih smo sezona zabilježili i potpuno propadanje usjeva (nepoštivanje plodoreda i zaražene lučice). Rana pojava štetnih Fusarium vrsta uzrokuje propadanje klijanaca i mladih biljčica. Napadnute biljke u polju se prepoznaju po početnom netipičnom venuću i sušenju vršnog dijela lišća. Odnosno potpunim propadanjem nadzemnog dijela biljke. Na glavicama luka se razvija suha trulež koja napada korijen i mesnate ljuske od osnove (=suha Fusarium trulež na luk se širi iz zemljišta). Na napadnutim organima se razvija bijela prevlaka sporonosnih organa uzročnika bolesti.
Najčešći štetnik je lukova muha
Razvoju suhe truleži luka naročito pogoduje napad određenih štetnih organizama životinjskog porijekla, među kojima su najčešći lukova muha (Delia antiqua) i miner poriluka (Napomyza gymnostoma). Njihove su ličinke bijele boje (bez nogu i vidljive glave), ubušuju se u list i glavice. Također na lukovičastim vrstama uzrokuju dobro poznatu “crvljivost” (a posredno pogoduju razvoju uzročnika truleži luka). Nema izravnih mjera kemijskog suzbijanja suhe truleži fungicidima u polju.
Gubici od Fusarium truleži luka se mogu umanjiti pridržavanjem plodoreda (luk na istu površinu tek svake četvrte ili pete godine), za sadnju odabrati najplodnija zemljišta, dobre prozračnosti, strukture i mikrobiološke aktivnosti i koristiti nezaražene lučice.
Čuvanjem luka u spremištima s aktivnom ventilacijom na temperaturi 4 °C se smanjuju gubici prilikom skladištenja.
Trulež vrata luka uzrokuju Botrytis vrste
Poluvlažna trulež se razvija od vrata lučice (vršnog dijela), te se širi u unutrašnjost mesnatog dijela. Sivi micelij se može razviti između mesnatih listova glavice luka. Kao uzročnici plijesni lukovica opisuju se vrste Botrytis cinerea, Botrytis allii sin. Botrytis aclada i Botrytis byssoidea. U plastenicima smo na zimskom luku tijekom ranijih godina uočili i vrstu Botrytis squamosa (uzročnik paleži lišća luka), a proteklih godina (npr. 2006., te tijekom vrlo blage zime 2006./07. na zimskom luku) ova se bolest pojavila u jačoj mjeri na usjevima luka iz sjemena! Često se vrsta Botrytis allii u polju razvija u latentnom obliku (bez vidljivih posljedica), a trulež se jače razvija u skladištima nakon mjesec dana čuvanja luka.
Moguća je direktna infekcija lišća u polju. No vidljiva pojava bolesti nastupa tek na mrtvom lisnom tkivu (ili glavicama luka) uz povišenu vlažnost zraka. Jače su napadnuti mehanički oštećeni usjevi (tuča, oštećenje vrata luka prilikom natapanja kišenjem uz korištenje “vodenih topova”, “šok” od primjene herbicida, npr. oksifluorfen, linuron i dr.).
