Cvrčci ili cikade (Cicadina) su kukci koje, zajedno s lisnim buhama (Psyllina), štitastim moljcima (bijele mušice)(Aleyrodina), lisnim ušima (Aphidina) i štitastim ušima (Coccina), ubrajamo u jednakokrilace (Homoptera). Hrane se sisanjem biljnih sokova.

Cvrčci su vrlo pokretljivi jer odrasli oblici aktivno lete, a njihove ličinke izvrsno skaču (bolje od skakavaca). Odrasle cikade su različite veličine, ima ih vrlo velikih, ali i malenih. Neke se vrste glasaju cvrčanjem. Pri tome je najpoznatiji jasenov cvrčak (Cicada orni), proširen u našem obalnom području (zvuk proizvode organima na prvom segmentu zatka). U biljnom zdravstvu na području naše zemlje gotovo da nismo upozoravali na potrebu praćenja cikada i njihova mogućeg usmjerenog suzbijanja sve do pojave američkog cvrčka (Scaphoideus titanus).

Cvrčci ili cikade prave veće posredne ili indirektne štete na osjetljivim biljkama zbog širenje uzročnika bolest. Među njima je trenutno najopasnija bolest vinove loze u Europi zlatna žutica (Grapevine flavescence doreé MLO = Candidatus Phytoplasma vitis). Europski istraživači koji se bave korelacijom brojnosti cvrčaka ili cikada i raširenosti fitoplazmatskih žutica počinju od 2004. do 2011. godine sve više upozoravati na novu vrstu cvrčka Orientus ishidae (japanski cvrčak) (najprije u Švicarskoj, Italiji i Sloveniji).

Kakav je mozaični ili japanski cvrčak?

Japanski ili mozaični cvrčak u stručnoj literaturi se spominje davne 1919. godine. Tad je sadnim materijalom prenesen iz zemlje postojbine (Japan) u područje New Jerseya (Sjedinjene Američke Države). Japanski cvrčak je polifagna cikada za koju je poznato da obitava na nekim šumskom vrstama (npr. Acer, Betula, Carpinus, Fagus, Populus, Salix, Tilia i dr.), nekim zeljastim biljkama (npr. Urtica), ali i opće raširenim hortikulturnim vrstama (npr. breskva, vinova loza, jabuka). Japanski cvrčak svojom ishranom na spomenutim hraniteljicama ne pričinjava značajne štete. U svjetskim razmjerima ne smatra se ekonomski važnom fitofagnom vrstom.

Pažnju istraživača počinje privlačiti 1970-ih godina kad je u SAD-u opisana njegova mogućnost širenja X-bolesti breskve (Candidatus Phytoplasma pruni). Japanski cvrčak se posljednjih 20-ak godina proširio u većini europskih država. EPPO podatci navode njegovu sljedeću lokalnu prisutnost: Italija (1998.), Švicarska (2000.), Njemačka (2002.), Slovenija (2002.); Češka (2004.), Austrija (2007.), Francuska (2009.), Mađarska (2010.), Velika Britanija (2011.) i drugdje.

Novija europska istraživanja upućuju na mogući značaj japanskog cvrčka kao širitelja fitoplazmatskih biljnih bolesti: zlatne žutice vinove loze (Grapevine flavescence doreé MLO = Candidatus Phytoplasma vitis) (Švicarska, Slovenija, Italija) i proliferacije jabuke (Candidatus Phytoplasma mali) (Italija).

Japanski cvrčak (Orientus ishidae) je mali kukac, odrasli oblici su veličine svega 4,5-6,5 mm. Insekti između očiju imaju tipičnu narančastu traku, a na prsištu i krilima “šareni uzorak”. Istraživanja u Italiji pokazuju da ova vrsta razvija jednu generaciju godišnje, prezimi kao zimsko jaje. Ličinke se pojavljuju od sredine svibnja do kraja lipnja. Odrasli oblici japanskog cvrčka aktivno lete od srpnja do listopada, uz vrhunac populacije je krajem srpnja i početkom kolovoza.

Je li japanski cvrčak brojniji od američkog?

Nakon što se bolest zlatna žutica (FD = Grapevine flavescence dorée) proširila u svim katastarskim općinama na području Međimurskog vinogorja (2013.-2018.), narednih pet godina na sedam (7) lokaliteta (Banfi, Sv. Urban-Stanetinec, Sv. Urban, Sv. Urban-Leskovec, Grkaveščak-Trnovčak, Železna Gora-Orehovčak i Vučetinec) žutim ljepljivim pločama (25 x 20 cm) od početka mjeseca srpnja do sredine ili kraja mjeseca rujna pratimo brojnost odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus titanus). Isto smo nastavili provoditi i tijekom 2024. sezone.

Već prve godine sustavnog monitoringa cikada (2019.) na lokalitetu Železna Gora-Orehovčak primijetili smo novu vrstu: japanskog cvrčka (Orientus ishidae) (na dan 15.7.). 2023. godine smo usporedili brojnost američkog (Scaphoideus) i japanskog cvrčka (Orientus) u Međimurskom vinogorju. Možemo zaključiti da je populacija odraslih oblika japanskog cvrčka u najsjevernijem hrvatskom vinorodnom području značajno veća od američkog cvrčka. Naime, od početka srpnja do kraja rujna 2023. g. na sedam praćenih lokaliteta u Međimurskom vinogorju ukupno je uhvaćeno 360 odraslih oblika japanskog cvrčka (Orientus ishidae) i “samo” 96 odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus titanus). Brojnost japanskog cvrčka je bila 3,75 puta veća u odnosu na američkog cvrčka.

Najveća brojnost japanskog cvrčka na žutim ljepljivim pločama zabilježena je krajem srpnja i tijekom prve polovice kolovoza 2023. godine.

Vjerujemo da širi krug biljaka domaćina omogućuje bolje i brže množenje japanskog cvrčka u odnosu na američkog. Stoga smo 2024. godine istom metodom (ulovom kukaca na žute ljepljive ploče 25 x 20 cm) pratili i usporedili brojnost odraslih oblika japanskog cvrčka u Gornjem Međimurju (na sedam navedenih lokaliteta, u vinskim sortama chardonnay, moslavac bijeli ili šipon, muškat žuti i rajnski rizling) (u tim se vinogradima nakon cvatnje provode mjere usmjerene primjene insekticida radi suzbijanja američkog cvrčka) i Središnjem Međimurju (svega 3 km od središta Čakovca u mješovitim voćnim nasadima uz okućnice gdje se uzgajaju jabuke, kruške, breskve, nektarine, šljive, trešnje, višnje, orasi i lijeska) (u tim se nasadima tijekom ljeta ne provode nikakve mjere primjene insekticida).

Histogram 1. Dinamika pojave i brojnost odraslih oblika japanskog cvrčaka (Orientus ishidae) u Gornjem i Središnjem dijelu Međimurja tijekom 2024. godine.

Prosječno je na sedam lokaliteta u Međimurskom vinogorju od početka srpnja do kraja rujna 2024. uhvaćeno ukupno 27,6 odraslih oblika japanskog cvrčka. Ukupni ulov u istom razdoblju na području središnjeg dijela Županije iznosio čak 318.

Smatramo da je primjena insekticida nakon cvatnje vinograda radi suzbijanja američkog cvrčka (Scaphoideis) značajno umanjila brojnost japanskog cvrčka (Orientus) u odnosu na lokalitetu u središnjem dijelu Međimurja gdje se u isto vrijeme nisu provodila nikakva tretiranja insekticidima.

Brojnost japanskog cvrčka je tijekom ljeta 2024. bila 11,5 puta veća u središnjem dijelu Međimurja u odnosu na Međimursko vinogorje. Njihova najveća brojnost je zabilježena u drugoj dekadi srpnja. Tada su najviše temperature zraka svakodnevno bile u rasponu 31,5 °-36,4 °C. Budući da je tijekom razdoblja 2010.-2015. godine više europskih istraživača u odraslim jedinkama japanskog cvrčka, uhvaćenih u zaraženim vinogradima, detektirala prisutnost mikroorganizma Flavescence dorée – uzročnika zlatne žutice vinove loze (npr. Slovenija, Italija, Švicarska), tek bi naredna istraživanja morala potvrditi stvarne mogućnosti i kapacitete japanskog cvrčka u širenju ove karantenske bolesti.

Nakon prvih spoznaje o pojavi i brojnosti ovog cvrčka u zaraženim vinogradima, uz pozitivne rezultate njegova testiranja na prisutnost mikroorganizma Grapevine flavescence dorée MLO, ostaje opravdano pitanje i bojazan: kakav je značaj nove vrste cvrčka u širenju zlatne žutice vinove loze i “donosi” li Orientus ishidae brže propadanje zaraženih vinograda? Optimizam daju rezultati praćenja cikada u 2024. sezoni. Oni nedvojbeno pokazuju da sustav zaštite vinograda od američkog cvrčka (Scaphoideus) značajno smanjuje i brojnost japanskog cvrčka (Orientus) u Međimurskom vinogorju.

Osim američkog cvrčka Scaphoideus titanus (slika 1 – Foto: K. Kittelberger; auth1.dpr.ncparks.gov) zadnjih sezona u Međimurju na žutim ljepljivim pločama pronalazimo novu vrstu cikade Orientus ishidae (japanski ili “mozaični ili šareni” cvrčak) (slika 2 – Foto: Gernot Kunz; truehopperswp.com ).

Nova vrsta cvrčka je kroz nekoliko sezona postala u međimurskim vinogradima daleko brojnija od američkog cvrčka. Ona se dodatno umnožava u voćnim nasadima (npr. lijeska, jabuka, breskva), nekim šumskim vrstama (Acer, Betula, Carpinus, Fagus i dr.) i koprivama (Urtica). U više europskih država u odraslim jedinkama cvrčka Orientus ishidae pronađen je mikroorganizam Flavescence doree – uzročnik zlatne žutice vinove loze. Praćenje u 2024. godini je pokazalo da je japanski cvrčak daleko brojniji u manjim i mješovitim voćnjacima uz okućnice u središnjem dijelu Međimurja blizu Čakovca, gdje se tijekom ljeta ne provode nikakve mjere primjene insekticida.

Prethodni članakPrihvaćen amandman zastupnice Petir za rješavanje stambenog pitanja mladih obitelji na selu
Sljedeći članakIzgradnja spremišta bez dozvole na OPG-u
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.