Doprinosi li japanski cvrčak bržem propadanju vinograda?

Cvrčci ili cikade (Cicadina) su kukci koje, zajedno s lisnim buhama (Psyllina), štitastim moljcima (“bijele mušice“)(Aleyrodina), lisnim ušima (Aphidina) i štitastim ušima (Coccina), ubrajamo u jednakokrilace (Homoptera). Hrane se sisanjem biljnih sokova.

Cvrčci su vrlo pokretljivi jer odrasli oblici aktivno lete, a njihove ličinke izvrsno skaču (bolje od skakavaca). Odrasle cikade su različite veličine, ima ih vrlo velikih, ali i malenih. Neke se vrste glasaju cvrčanjem. Pri tome je najpoznatiji jasenov cvrčak (Cicada orni), proširen u našem obalnom području (zvuk proizvode organima na prvom segmentu zatka). U biljnom zdravstvu na području naše zemlje gotovo da nismo upozoravali na potrebu praćenja cikada i njihova mogućeg usmjerenog suzbijanja sve do pojave američkog cvrčka (Scaphoideus titanus).

Cvrčci ili cikade prave veće posredne ili indirektne štete na osjetljivim biljkama zbog širenje uzročnika bolest. Među njima je trenutno najopasnija bolest vinove loze u Europi zlatna žutica (Grapevine flavescence doreé MLO = Candidatus Phytoplasma vitis). Europski istraživači koji se bave korelacijom brojnosti cvrčaka ili cikada i raširenosti fitoplazmatskih žutica počinju od 2004. do 2011. godine sve više upozoravati na novu vrstu cvrčka Orientus ishidae (japanski cvrčak) (najprije u Švicarskoj, Italiji i Sloveniji).

Kakav je mozaični ili japanski cvrčak?

Japanski ili mozaični cvrčak u stručnoj literaturi se spominje davne 1919. godine. Tad je sadnim materijalom prenesen iz zemlje postojbine (Japan) u područje New Jerseya (Sjedinjene Američke Države). Japanski cvrčak je polifagna cikada za koju je poznato da obitava na nekim šumskom vrstama (npr. Acer, Betula, Carpinus, Fagus, Populus, Salix, Tilia i dr.), nekim zeljastim biljkama (npr. Urtica), ali i opće raširenim hortikulturnim vrstama (npr. breskva, vinova loza, jabuka). Japanski cvrčak svojom ishranom na spomenutim hraniteljicama ne pričinjava značajne štete. U svjetskim razmjerima ne smatra se ekonomski važnom fitofagnom vrstom.

Pažnju istraživača počinje privlačiti 1970-ih godina kad je u SAD-u opisana njegova mogućnost širenja X-bolesti breskve (Candidatus Phytoplasma pruni). Japanski cvrčak se posljednjih 20-ak godina proširio u većini europskih država. EPPO podatci navode njegovu sljedeću lokalnu prisutnost: Italija (1998.), Švicarska (2000.), Njemačka (2002.), Slovenija (2002.); Češka (2004.), Austrija (2007.), Francuska (2009.), Mađarska (2010.), Velika Britanija (2011.) i drugdje.

Novija europska istraživanja upućuju na mogući značaj japanskog cvrčka kao širitelja fitoplazmatskih biljnih bolesti: zlatne žutice vinove loze (Grapevine flavescence doreé MLO = Candidatus Phytoplasma vitis) (Švicarska, Slovenija, Italija) i proliferacije jabuke (Candidatus Phytoplasma mali) (Italija).

Japanski cvrčak (Orientus ishidae) je mali kukac, odrasli oblici su veličine svega 4,5-6,5 mm. Insekti između očiju imaju tipičnu narančastu traku, a na prsištu i krilima “šareni uzorak”. Istraživanja u Italiji pokazuju da ova vrsta razvija jednu generaciju godišnje, prezimi kao zimsko jaje. Ličinke se pojavljuju od sredine svibnja do kraja lipnja. Odrasli oblici japanskog cvrčka aktivno lete od srpnja do listopada, uz vrhunac populacije je krajem srpnja i početkom kolovoza.

Je li japanski cvrčak brojniji od američkog?

Nakon što se bolest zlatna žutica (FD = Grapevine flavescence dorée) proširila u svim katastarskim općinama na području Međimurskog vinogorja (2013.-2018.), narednih pet godina na sedam (7) lokaliteta (Banfi, Sv. Urban-Stanetinec, Sv. Urban, Sv. Urban-Leskovec, Grkaveščak-Trnovčak, Železna Gora-Orehovčak i Vučetinec) žutim ljepljivim pločama (25 x 20 cm) od početka mjeseca srpnja do sredine ili kraja mjeseca rujna pratimo brojnost odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus titanus). Isto smo nastavili provoditi i tijekom 2024. sezone.

Već prve godine sustavnog monitoringa cikada (2019.) na lokalitetu Železna Gora-Orehovčak primijetili smo novu vrstu: japanskog cvrčka (Orientus ishidae) (na dan 15.7.). 2023. godine smo usporedili brojnost američkog (Scaphoideus) i japanskog cvrčka (Orientus) u Međimurskom vinogorju. Možemo zaključiti da je populacija odraslih oblika japanskog cvrčka u najsjevernijem hrvatskom vinorodnom području značajno veća od američkog cvrčka. Naime, od početka srpnja do kraja rujna 2023. g. na sedam praćenih lokaliteta u Međimurskom vinogorju ukupno je uhvaćeno 360 odraslih oblika japanskog cvrčka (Orientus ishidae) i “samo” 96 odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus titanus). Brojnost japanskog cvrčka je bila 3,75 puta veća u odnosu na američkog cvrčka.

Najveća brojnost japanskog cvrčka na žutim ljepljivim pločama zabilježena je krajem srpnja i tijekom prve polovice kolovoza 2023. godine.

Vjerujemo da širi krug biljaka domaćina omogućuje bolje i brže množenje japanskog cvrčka u odnosu na američkog. Stoga smo 2024. godine istom metodom (ulovom kukaca na žute ljepljive ploče 25 x 20 cm) pratili i usporedili brojnost odraslih oblika japanskog cvrčka u Gornjem Međimurju (na sedam navedenih lokaliteta, u vinskim sortama chardonnay, moslavac bijeli ili šipon, muškat žuti i rajnski rizling) (u tim se vinogradima nakon cvatnje provode mjere usmjerene primjene insekticida radi suzbijanja američkog cvrčka) i Središnjem Međimurju (svega 3 km od središta Čakovca u mješovitim voćnim nasadima uz okućnice gdje se uzgajaju jabuke, kruške, breskve, nektarine, šljive, trešnje, višnje, orasi i lijeska) (u tim se nasadima tijekom ljeta ne provode nikakve mjere primjene insekticida).

Histogram 1. Dinamika pojave i brojnost odraslih oblika japanskog cvrčaka (Orientus ishidae) u Gornjem i Središnjem dijelu Međimurja tijekom 2024. godine.

Prosječno je na sedam lokaliteta u Međimurskom vinogorju od početka srpnja do kraja rujna 2024. uhvaćeno ukupno 27,6 odraslih oblika japanskog cvrčka. Ukupni ulov u istom razdoblju na području središnjeg dijela Županije iznosio čak 318.

Smatramo da je primjena insekticida nakon cvatnje vinograda radi suzbijanja američkog cvrčka (Scaphoideis) značajno umanjila brojnost japanskog cvrčka (Orientus) u odnosu na lokalitetu u središnjem dijelu Međimurja gdje se u isto vrijeme nisu provodila nikakva tretiranja insekticidima.

Brojnost japanskog cvrčka je tijekom ljeta 2024. bila 11,5 puta veća u središnjem dijelu Međimurja u odnosu na Međimursko vinogorje. Njihova najveća brojnost je zabilježena u drugoj dekadi srpnja. Tada su najviše temperature zraka svakodnevno bile u rasponu 31,5 °-36,4 °C. Budući da je tijekom razdoblja 2010.-2015. godine više europskih istraživača u odraslim jedinkama japanskog cvrčka, uhvaćenih u zaraženim vinogradima, detektirala prisutnost mikroorganizma Flavescence dorée – uzročnika zlatne žutice vinove loze (npr. Slovenija, Italija, Švicarska), tek bi naredna istraživanja morala potvrditi stvarne mogućnosti i kapacitete japanskog cvrčka u širenju ove karantenske bolesti.

Nakon prvih spoznaje o pojavi i brojnosti ovog cvrčka u zaraženim vinogradima, uz pozitivne rezultate njegova testiranja na prisutnost mikroorganizma Grapevine flavescence dorée MLO, ostaje opravdano pitanje i bojazan: kakav je značaj nove vrste cvrčka u širenju zlatne žutice vinove loze i “donosi” li Orientus ishidae brže propadanje zaraženih vinograda? Optimizam daju rezultati praćenja cikada u 2024. sezoni. Oni nedvojbeno pokazuju da sustav zaštite vinograda od američkog cvrčka (Scaphoideus) značajno smanjuje i brojnost japanskog cvrčka (Orientus) u Međimurskom vinogorju.

Osim američkog cvrčka Scaphoideus titanus (slika 1 – Foto: K. Kittelberger; auth1.dpr.ncparks.gov) zadnjih sezona u Međimurju na žutim ljepljivim pločama pronalazimo novu vrstu cikade Orientus ishidae (japanski ili “mozaični ili šareni” cvrčak) (slika 2 – Foto: Gernot Kunz; truehopperswp.com ).

Nova vrsta cvrčka je kroz nekoliko sezona postala u međimurskim vinogradima daleko brojnija od američkog cvrčka. Ona se dodatno umnožava u voćnim nasadima (npr. lijeska, jabuka, breskva), nekim šumskim vrstama (Acer, Betula, Carpinus, Fagus i dr.) i koprivama (Urtica). U više europskih država u odraslim jedinkama cvrčka Orientus ishidae pronađen je mikroorganizam Flavescence doree – uzročnik zlatne žutice vinove loze. Praćenje u 2024. godini je pokazalo da je japanski cvrčak daleko brojniji u manjim i mješovitim voćnjacima uz okućnice u središnjem dijelu Međimurja blizu Čakovca, gdje se tijekom ljeta ne provode nikakve mjere primjene insekticida.