Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 60 % površina pod vinovom lozom čini ukupne površine pod voćem u Hrvatskoj te oko 81 % se odnosi na proizvodnju grožđa u odnosu na ukupnu proizvodnju voća u Hrvatskoj. Prirod grožđa je oko 5,8 t/ha. Površine pod grožđem padaju od 2015. do 2019.g. (s 25.587 ha na 19.824 ha) te u 2020.g. bilježe rast i iznose oko 21.213 ha. Sličan trend prati i proizvodnja grožđa. Proizvodnja grožđa pada s početnih 154.227 tona u 2015. g. na 108.296 tona u 2019.g. Proizvodnja u 2020. raste na 123.554 tone, dok u 2021. g. proizvodnja grožđa bilježi pad i iznosi 116 tisuća tona.

U Hrvatskoj prema podacima iz 2020.g. broj gospodarstava koje uzgaja vinovu lozu je više od 33 tisuće. 45 % gospodarstava pripada u područje Jadranske Hrvatske, 42 % u područje Sjeverne Hrvatske. Manji udio pripada području Grada Zagreba (1,35 %) i Panonskoj Hrvatskoj (11,61 %).

Graf 1. Proizvodnja grožđa u Hrvatskoj (t)

Tih 33 tisuće gospodarstava obrađuje više od 17,5 tisuća hektara pod vinovom lozom. Vodeća je Jadranska Hrvatska s 50,51 % površina pod vinovom lozom. Panonska Hrvatska u kojoj je tek 3.875 poljoprivrednih gospodarstava, obrađuje 34,55 % površina pod vinovom lozom u RH. Sjeverna Hrvatska obrađuje oko 14,50 %. Najmanje pod vinovom lozom je na području Grada Zagreba (0,45 %).

Graf 2. Broj gospodarstava pod vinovom lozom s obzirom na prostorne jedinice
Graf 3. Površine pod vinovom lozom

Konvencionalna proizvodnja uzgoja grožđa još je uvijek zastupljenij od ekološke. Površina pod vinogradima koje su u ekološkoj proizvodnji je tek 1.102 ha u 2021. Od toga, 84 % u završenom prijelaznom razdoblju, a preostalih 16 % u prijelaznom razdoblju s konvencionalne na ekološku. Ekološka proizvodnja voća u 2021.g. iznosi tek 4.242 tone, dok se na vinograde odnosi 87 % ekološke proizvodnje.

Proizvodnja vina se kroz godine mijenjala. U promatranoj 2015.g. proizvodnja vina iznosila je 992 tisuće hl. Pad proizvodnje vina u Hrvatskoj je kroz godine zabilježen te 2021.g. iznosi 765 tisuća hl. Kontinentalna Hrvatska proizvodi više vina od Jadranske Hrvatske te u 2021.g. Jadranska i Kontinentalna Hrvatska imaju skoro pa istu proizvodnju vina.

Graf 4. Usporedni prikaz proizvodnje vina u RH, Jadranskoj i Kontinentalnoj Hrvatskoj

Podloga za usporedbu konvencionalne i ekološke proizvodnje vina u Kontinentalnoj i Jadranskoj Hrvatskoj su javno dostupne kalkulacije Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe i Ministarstava poljoprivrede. Prema podacima iz kalkulacija, u konvencionalnoj proizvodnji ostvaruje se prinos od 11 tona u Kontinentalnoj i 12 tona u Jadranskoj Hrvatskoj. Otkupna cijena grožđa za vino u Jadranskoj Hrvatskoj je nešto viša u usporedbi s vinskim grožđem u Kontinentalnoj Hrvatskoj. Prinosi u ekološkoj proizvodnji u Kontinentalnoj Hrvatskoj su nešto viši, oko 8 tona, dok su u Jadranskoj Hrvatskoj oko 6 tona. U Kontinentalnoj Hrvatskoj ostvaren je veći prihod u ekološkoj proizvodnji, dok u Jadranskoj Hrvatskoj veći prihod ide u korist konvencionalne proizvodnje.

Varijabilni troškovi u proizvodnji vinskog grožđa su raznoliki. Najveći udio varijabilnog troška u ekološkoj proizvodnji u Kontinentalnoj Hrvatskoj odnosi se na sredstva za zaštitu bilja i zelenu rezidbu. Najmanji udio varijabilnog troška u ekološkoj proizvodnji se odnosi na komercijalna organska gnojiva i popravak armature i vezanje. Zelena rezidba predstavlja nešto veći trošak u konvencionalnoj u usporedbi s ekološkom proizvodnjom. Trošak rezidbe i berbe je podjednaki te u konvencionalnoj čini od 16 % do 18 % te 12 % u ekološkoj proizvodnji.

Graf 5. Usporedba varijabilnih troškova konvencionalne i ekološke proizvodnje u Kontinentalnoj Hrvatskoj

Na području Jadranske Hrvatske najveći trošak u konvencionalnoj proizvodnji grožđa za vino je sredstvo za zaštitu bilja, berba i rezidba. Najniži trošak se odnosi na trošak popravak armature i vezanje. U ekološkoj proizvodnji također, sredstvo za zaštitu bilja predstavlja najveći udio u ukupnim varijabilnim troškovima (22 %), te zeleni rez (17 %) i rezidba (14%). Najmanji trošak u ekološkoj proizvodnji odnosi se na popravak armature i vezanje (4 %), te stajski gnoj (4 %).

Graf 6. Usporedba varijabilnih troškova konvencionalne i ekološke proizvodnje u Jadranskoj Hrvatskoj

Konačne kalkulacije na jednom hektaru pokazuju kako su i konvencionalna i ekološka proizvodnja grožđa za vino isplative. Najveće pokriće varijabilnog troška vidljivo je u Jadranskoj Hrvatskoj u konvencionalnoj proizvodnji, dok je najniže pokriće varijabilnog troška također u konvencionalnoj proizvodnji, ali u Kontinentalnoj Hrvatskoj. U ekološkoj proizvodnji grožđa za vino pokriće varijabilnog troška je veće od najnižeg pokrića varijabilnog troška u konvencionalnoj proizvodnji (Kontinentalna Hrvatska). Valja naglasiti da se u kalkulacijama pokrića varijabilnog troška uzimaju u obzir samo varijabilni troškovi te se za kvalitetniju ocjenu isplativosti ekološke i konvencionalne proizvodnje gospodarstva moraju uvrstiti i fiksni troškovi karakteristični za pojedino gospodarstvo.

Razvoj agroturističkih gospodarstava

Prema Grgić i sur. razlozi slabe zastupljenosti ekološke proizvodnje su slabo razvijena tržišna infrastruktura, nedovoljna organiziranost tržišta eko proizvoda kao i manjak znanja i vještina eko proizvođača. Ali, Franić i Grgić kao način za bolji plasman ekoloških proizvoda navode razvoj agroturističkih gospodarstava te ponudu i prodaju eko proizvoda kroz iste. Prednost ekološke proizvodnje je i ostvarenje otkupne cijene vinskog grožđa veće za čak 30-40 % na području Kontinentalne Hrvatske, dok je ta razlika nešto manja na području Jadranske Hrvatske.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakJutro na Agronomiji
Sljedeći članakPodravskim povrćarima ova godina jedna je od najtežih
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.