Prošla vinogradarska godina je klimatski gledano bila specifična. Izrazita suša i visoke temperature u razdoblju dozrijevanja, uzrokovali su određeni „fiziološki stres“ u grožđu. Sve je to rezultiralo nakupljanjem izrazito visokih koncentracija šećera i sagorijevanjem organskih kiselina i aroma u grožđu. Za crne sorte to je bila odlična godina.

Međutim, kod bijelih sorata mnogi vinari su naišli na teškoće u kvaliteti grožđa. Visoke koncentracije šećera predstavljaju teškoće u vrenju mošta, pogotovo ako se radi o spontanom vrenju bez dodatka selekcioniranih kvasaca i hrane za kvasac.

Vina podložna naknadnom vrenju

U vrućim i sušnim godinama teškoća je i s lako dostupnim dušikom u grožđu koji kvasac koristi za svoje razmnožavanje tijekom alkoholnog vrenja. S obzirom na navedeno, mnogima su vina ostala polusuha ili čak poluslatka (s ostatkom neprovrelog šećera). Takva vina su jako velika nevolja u podrumu, a posebno u boci jer su podložna re-fermentaciji ili naknadnom vrenju. Kako bi to spriječili, potrebno je održavati više koncentracije slobodnog sumpornog dioksida (oko 50 mg/l).

Sorbinska kiselina čuva vino

Međutim, postoji i konzervans koji se koristi u tu svrhu i u kombinaciji sa sumpornim dioksidom čuva vino od naknadnog vrenja, a to je sorbinska kiselina. Sorbat, kao sorbinska kiselina ili njene soli (s kalcijem, natrijem ili kalijem) odavno se koriste u prehrambenoj industriji i vinarstvu kao konzervans i antimikrobno sredstvo. Sorbat se dodaje najčešće u vino s ostatkom šećera kako bi spriječio naknadno vrenje u boci. Koristimo ga i kada nemamo mogućnost sterilno filtrirati vino. Sorbat sprječava razvoj većine kvasaca (Saccharomyces), ali ne i drugih mikroorganizama u vinu, pa neke bakterije i druge vrste kvasaca ostaju aktivni.

Važno je napomenuti da sorbat ne gubi svoja fungistatična svojstva tijekom vremena, pa se može dodati vinu u bilo koje vrijeme prije punjenja u boce. Pri pH vrijednosti u vinu, efikasnost djelovanja sorbata je blizu optimumu. Alkohol (etanol) i sumporni dioksid pomažu djelovanje sorbata. Kao što je već spomenuto, sorbat ne djeluje na sve mikroorganizme u vinu. Djelotvoran je na većinu kvasaca, ali nije na mliječno kisele bakterije. To može predstavljati problem jer neke mliječno kisele bakterije mogu pretvarati sorbat u spoj koji ima vrlo neugodan miris u vinu. Taj miris se opisuje kao geranium miris. On se osjeća već pri vrlo niskim koncentracijama i uzrokuje manu u vinu.

Koliko sorbata i u kojem obliku ga dodati u vino?

U prodaji ga možemo naći u obliku čiste sorbinske kiseline, zatim u obliku soli kao kalijev sorbat ili kao kalijev sorbat u smjesi s kalijevim metabisulfitom i askorbinskom kiselinom. Sorbinska kiselina je bijeli, kristalni prah. Najveći problem je njezina vrlo slaba topljivost u vinu. Zbog toga se preporučuje uporaba kalijevog sorbata. Kalijev sorbat je bijeli, kristalni prah. Ima vrlo dobru topljivost u vinu. Dodaje se uz prethodno otapanje u manjoj količini vina. U kombinaciji sa slobodnim sumpornim dioksidom u primjerenim koncentracijama štiti vino od re-fermentacije. U normalnim uvjetima, potrebna doza sorbinske kiseline koja zaustavlja rad kvasaca je od 100-200 mg/l. Stoga, maksimalna doza koja se može dodati je 27 g/hl vina što oslobađa 200 mg/l sorbinske kiseline. Na tržištu postoji i kompleksno sredstvo za kemijsku i biološku stabilizaciju, trgovačkog naziva Sorbosol K. Ono se sastoji od kalijevog sorbata 67,5%, kalijevog metabisulfita 22,5% i askorbinske kiseline (vitamin C) 10%.

Sorbosol K dodajemo neposredno prije punjenja u boce izravno u vino. Djeluje antifermentacijski i antibakteriološki. Dozira se u 20-40 g/hl vina (40 g/hl daje vinu maksimalno dozvoljenu dozu kalijevog sorbata).
Prethodni članakHranidba kokoši i kakvoća jaja
Sljedeći članakNabujak od poriluka i šunke
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.