Tuču kao prirodnu elementarnu nepogodu spriječimo jedino postavljanjem posebnih mreža, a nositelj obrane protiv tuče u našoj je zemlji Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) (temelji se na radarskom praćenju tučonosnih oblaka, te primjenom otopine srebrnog jodida putem generatora ili ispaljivanjem raketa ili korištenju aviona).

Tuča uništava vinogradarov trud

Nasade vinove loze je moguće osigurati od tuče. No vinogradaru naknadno nitko neće vratiti stvarne troškove proizvodnje. Još manje zadržati mjesto na tržištu ako izgubi veći dio uroda. Za vinogradare je neprihvatljivo samo osiguranje grožđa koje u cijeni vina koje postižu na tržištu predstavlja samo 10-ak posto.

Možda se na nekim područjima može vinogradarima sugerirati da odaberu položaje gdje tuča ne pada često. Iskustva pokazuju da smjer redova, bujnost sorte, razmaci sadnje i «poslovi u zeleno» mogu djelomično ublažiti štete od slabije tuče. No, tuča vrlo jakog intenziteta s olujnim vjetrom može u svega nekoliko minuta uništiti vinogradarski trud. Stoga prije nego započnemo sanacijom štete uvijek valja imati na umu sljedeće spoznaje i iskustva dobivene tijekom katastrofalnih tuča. One su zabilježe 2008. i 2009. godine:

• Tuča osim izravnih šteta na grožđu smanjuje i aktivnu lisnu površinu, te oštećuje mladice. Ako su jače oštećene još zelene mladice tada se djelomično zaustavi ili potpuno prekine normalno kolanje vode s hranjivima. Pri procjeni štete od tuče > 50 % zaustavlja se rast i razvoj preostalog grožđa u trajanju 20 i više dana. Pri tuči slabijeg intenziteta taj je razvoj poremećen do 14 dana. Osim količine na taj je način narušena i očekivana kvaliteta preostalog uroda!
• Nakon tuče oštećeno trsje nastoji iz “spavajućih” pupova i zaperaka obnoviti lisnu površinu. Ta “obnova” ima prednost pred razvojem grožđa. Stoga je zadaća vinogradara nakon tuče pospješiti rast nove asimilacione površina kako bi zaostajanje preostalog uroda bilo što manje.
• Tuča poskupljuje ukupne godišnje troškove zaštite od uzročnika bolesti. Zato jer su zaperci i mlado lišće jako osjetljivi na plamenjaču (Plasmopara), a oštećeno grožđe na plijesan (Botrytis)!
• Iskustva su dokazala da je nakon tuče vinogradima dobro pomoći “dopuštenim dopingom”, odnosno folijarno stimulirati rast i razvoj nove zelene površine primjenom pripravaka s naglašenim sadržajem amino- i huminskih kiselina (osobito ako je tuča zabilježena već krajem svibnja ili tijekom mjeseca lipnja)!

""

Prva pozitivna iskustva dobivena postavljanjem bočnih mreža u nasade protiv tuče su dobivena još 2008. i 2009. godine u Međimurju (slika lijevo). Ali, pritom su praćenja pokazala da takav urod jače napada siva plijesan (Botrytis cinerea). Zato jer dvostrana bočna mreža umanjuje učinak mjera kemijske zaštite.

Zaštita nakon tuče

Nakon ovih općenito prikazanih saznanja, u praksi su česti upiti vinogradara kada i čime prskati i zaštititi vinograde nakon tuče?! Staro je vjerovanje da odmah nakon tuče (do 48 sati nakon zabilježenih šteta) treba primijeniti bakarne fungicide. No novija iskustva izbjegavaju ovu praksu. Bakarni su fungicidi u integriranom vinogradarstvu posljednjih dvadesetak godina doživjeli značajnu reviziju (ograničenje). Zato je njihova ukupna godišnja primjena u vinogradima dopuštena samo na potrošnju 3-4 kg čiste djelatne tvari/ha.

Bakar je teški metal. Stoga je zbog mogućih štetnih ostataka u moštu i ometanja vrenja njegova karenca u vinogradarstvu s 21 povećana na 35 dana!

Jače doze bakarnih fungicida “šokantno” djeluju na vinovu lozu. Bakarne fungicide u pravilu ne miješamo s folijarnim “energetskim” pripravcima koji na vrlo brzi način nadomještaju potrebnu hranu.

U sorata zbijenih grozdova osjetljivih na nedostatak magnezija i osjetljivih na kiselu trulež, poželjno je već nakon cvatnje započeti folijarnu tretiranje. I to hranivima s naglašenim sadržajem kalcija i magnezija! Moguće ih je istovremeno koristiti s kvalitetnijim fungicidima za suzbijanje bolesti vinove loze.

Poželjno je nekoliko dana nakon tuče vinovoj lozi prskanjem dodati tzv. biljnih stimulatora s naglašenim sadržajem aminokiselina, huminskih kiselina i vitamina koji se na hrvatskom tržištu mogu kupiti u pripravcima. Npr. Amalgerol (0,25 %), Bioplex (0,05 %) Folifertil Ultra (0,5 %), Drin (0,05-0,075 %), Megafol (0,2 %), PolyAmin (0,15 %), Trainer (0,25 %) i slično. Primjenjuju se barem 2 puta s razmacima 10-15 dana. Jedan od bitnih čimbenika pri izboru fungicida za tretiranje vinograda nakon tuče je razvojni stadij vinove loze i broj dana koji je prošao od posljednje zaštite nasada od najopasnijih bolesti. To su plamenjače (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe).

Ako je od posljednje redovne zaštite proteklo 10 ili više dana, a nasad je oštetila tuča tada pri izboru fungicida protiv plamenjače od kraja svibnja do sredine srpnja biramo kombinirane pripravke koji sadrže jednu djelatnu tvar koju biljka usvaja preko preostalih zelenih organa. Npr. dimetomorf, cimoksanil, M-metalaksil, benalaksil, mandipropamid, iprovalikarb i sl.. Te površinsku djelatnu tvar folpet rad što boljeg zacjeljivanja rana. To su primjerice pripravci Forum Star DF (0,2 %), Curzate-F SC (0,25 %), Ridomil Gold Combi 45 WG (0,2 %), Galben- F WP (0,25 %), Mikal Premium F (0,3 %), Pergado-F WG (0,25 %) i sl. Ako je od zadnje redovite zaštite protiv plamenjače ili peronospore proteklo 7 ili manje dana, tada je nakon tuče za zacjeljivanje rana moguće koristiti neke površinske ili kontaktne pripravke. Npr. prije cvatnje je moguće koristiti Delan 700 WDG (0,05 %). Nakon cvatnje folpet (npr. Folpan 80 WDG, Futura 50 WP).

Protiv pepelnice je površinskim ili kontaktnim fungicidima potrebno dodati jedan od sumpornih fungicida (npr. Chromosul, Cosavet, Kalinosul, Thiovit Jet, Kumulus i sl.) (0,2 %). Ako je od zadnje zaštite proteklo 10-tak ili više dana tada ranije navedenim kombiniranim pripravcima protiv plamenjače treba dodati jedan od kombiniranih polu-sistemničnih pripravaka protiv pepelnice. Npr. Collis SC (0,04 %), Dynali EC (0,065 %), Falcon EC (0,04 %), Luna Experience SC (0,04 %), Nativo WG (0,02 %) ili Postalon SC (0,1 %)! Većina navedenih fungicida protiv plamenjače i pepelnice imaju propisanu relativno dugu karencu za vinske sorte loze (od 35 do 42 dana). Zato je njihova primjena do sredine srpnja opravdana bez značajnih ograničenja!

Rezom je moguće odstraniti jače oštećene (prelomljene) mladice. Nakon zaštite i primjene energetski bogatih pripravaka najbolje je “maknuti se iz oštećenih nasada” 10-tak dana!

Kad tretirati bakarnim fungicidima?

Tek krajem srpnja i početkom kolovoza o.g. (ili u četvrtoj redovnoj zaštiti od plamenjače nakon cvatnje) preporučujemo u vinskim sortama kasnije epohe dozrijevanja koristiti kombinirane bakarne fungicide. Npr. Curzate-B WG (0,25 %) ili Ridomil Gold Plus WP (0,4 %) ili Galben- C WP (0,45 %) ili Amaline Flow (0,25 %) ili Winner Flow SC (0,25 %). Uz dodavanje sumpornih fungicida protiv pepelnice i specifičnog botriticida u vrijeme početka promjene boje bobica. Npr. Cantus DF, Teldor SC, Switch WG, Luna Privilege KS i sl.. Pri štetama od tuče katastrofalnih razmjera s procjenom šteta većih od 80 % upitna je sama opstojnost nasada.

Sve preostalo grožđe se na takvom trsju preporučuje odstraniti, kako bi nasad preostalu energiju usmjerio na preživljavanje, odnosno kako bi preostale mladice zarasle rane i pravovremeno dozorile. Samo toplo i dovoljno sunčano razdoblje krajem ljeta i početkom jeseni, uz blagu zimu s najnižim temp. koje ne padaju ispod vrijednosti -15oC jamči tako oštećenim nasadima uspješno prezimljenje. U slučaju vlažnog razdoblja takve je nasade potrebno i duže štititi od peronospore (još tijekom rujna). Tučom oštećene mlade nasade treba pregledati stručna osoba i po jačem oštećenje odrezati jako oštećene mladice. Kako bi loza iz pričuvnih pupova što prije potjerala nove izdanke.

Ako pak tuča ošteti vinograde tijekom 8. ili početkom 9.mj. tada pri sanaciji rana biramo isključivo fungicide koji svojim ostacima na grožđu ne ometaju vrenje. Ako određeni postotak grožđa nakon tuče ostaje na trsju.

U tom slučaju to su uglavnom specifični botriticidi protiv truleži grožđa, koji imaju propisanu karencu za vinske sorte 21 ili 28 dana. Protiv kasne pojave plamenjače tada preporučujemo isključivo ciazofamid (Mildicut SC)(0,25-0,3 %). Karenca za vinske sorte grožđa samo 21 dan.

Prethodni članakNewsletter 11/2015
Sljedeći članakZaštita rajčice od bolesti
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.