Iako smo zadnjih dvadesetak godina najveće štete na netretiranom grožđu dominantnih vinskih sorti zabilježili od uzročnika pepelnice (Erysiphe necator), ipak će zadnje tri sezone po svojoj epidemiji i štetnosti u pamćenju ostati plamenjača ili peronospora (Plasmopara viticola).

Prvi dan mjeseca travnja o.g. obilježilo vrlo toplo vrijeme (>25°C), ali cijeli je mjesec bio neuobičajeno prohladan. Tako smo umjesto očekivane mjesečne temperature 10,3°C na području vinorodne općine Štrigova zabilježili samo 8,67°C. Ukupno je tijekom travnja palo 47,8 mm (gotovo prosječna količina oborina). Tek u zadnjoj dekadi travnja o.g. moguće je bilo provesti prve usmjerene zaštite vinograda u stadiju vunastog pupa i pojave prvih listića. Količina i raspored oborina uz pripadajuće temperature tijekom svibnja određuje koju ćemo bolest na cvjetnim organima ili grožđu naknadno tijekom lipnja ili srpnja najviše vidjeti.

Vinovu lozu napada više od 80-ak različitih uzročnika bolesti, među kojima su najčešće (pseudo)gljivičnog podrijetla. Osim dominantnih pepelnice (oidija) i plamenjače (peronospore), zadnjih su desetak godina znale već tijekom i nakon cvatnje vinograda iznenaditi svojom pojavom i neke ne tako česte patološke promjene. Npr. sušica cvata (Phoma), siva plijesan u cvatnji (Botritis) ili iznenađenje protekle dvije sezone 2019. i 2020. godine: crna trulež grožđa (Guignardia).

U proljetnim mjerama zaštite do početka cvatnje najčešće usmjereno suzbijano plamenjaču (Plasmopara), pepelnicu (Erysiphe) i crnu pjegavost (Phomopsis). Pritom koristimo dopuštene fungicide. od njih su neki istovremeno registrirani za suzbijanje crvenog paleža (Pseudopezicula) ili pokazuju dobru postranu učinkovitost na sivu plijesan.

Vrijeme slično ovom ovih dana uzrok je pojave sušice cvata

Tijekom prohladno-vlažnog kraja svibnja i početka lipnja 2013. u nekim smo vinorodnim područjima središnje i sjeverno-zapadne Hrvatske zabilježili sušicu cvata (Phoma). To je bolest koju rijetko vidimo. Epidemiologija sušice cvata je manje opisana, a registriranih fungicida za njeno suzbijanje u našoj zemlji nema. Prema iskustvima iz 2013. godine među osjetljive vinske sorte na sušicu cvata ubrajamo: muškat žuti i otonel, silvanac zeleni, pinot sivi, traminac, sauvignon i chardonnay.

Meteorološki uvjeti bitni za primarni i epidemiološki razvoj nekih uzročnika bolesti vinove loze

bolesti vinove loze

Cvatnju i oplodnju vinove loze ubrajamo među osjetljivija razdoblja vegetacije u godišnjem biološkom ciklusu. Tad se ne preporučuje obavljati nikakve radove. Ovisno o ekološkim uvjetima sredine i pojedine godine protječe i brzina ove faze, a prosječno traje 10-20 dana. U 2018. bilježili smo jednu od najranijih cvatnji kontinentalnih vinograda. Npr. chardonnay je započeo otvarati cvjetove već 19. svibnja. Godinu nakon toga, u 2019. (slično i protekle 2020.), cvatnja je započela vrlo kasno (npr. chardonnay započeo otvarati cvjetove tek 14. lipnja). Za njezin početak nužno je da najniža temperatura bude 15°C. Optimum je između 20° i 25°C, uz lijepo sunčano vrijeme s laganim povjetarcem.

Nepovoljnim se uvjetima u cvatnji smatraju jaki i suhi vjetrovi, kišovito vrijeme i slabije osvjetljenje. Slaba oplodnja uvjetuje pojavu “rehuljavih” grozdova. Tijekom cvatnje se mogu pojaviti biljne bolesti, npr. plamenjača (Plasmopara), pepelnica (Erysiphe/Uncinula), siva plijesan (Botrytis) i drugi štetni organizmi. Npr. “cvjetna” ili prezimljujuća generacija gusjenica grožđanih moljaca (Lobesia). Vrlo velike štete od biljnih bolesti nastaju kad početak vegetacije vinove loze započinje neuobičajeno rano. Zbog prohladno-vlažnog svibanjskog vremena početak cvatnje bude “neočekivano zakašnjelo”!

Tada ne valja “preskakati” mjere zaštite čekajući početak cvatnje. Već tijekom svibnja valja poduzeti mjere zaštite vinograda protiv skrivenih zaraza različitih uzročnika bolesti. Uz redovito suzbijanje plamenjače (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe) postrano dajemo bolju zaštitu protiv uzročnika crne pjegavosti (Phomopsis), crvenog paleža (Pseudopezicula) i crne truleži (Guignardia). Najveća je nepoznanica u prognozi i suzbijanju već prije cvatnje sušica cvata vinove loze (Phoma).

Sušica cvata – nepoznanica u prognozi

Sušica cvata (Phoma glomerata) manje je poznata bolest našim vinogradarima. Opisana je u nama susjednoj Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Italiji i drugim mediteranskim zemljama. U našoj je zemlji opisana tek 1959. godine (Šarić-Sabadoš i sur. 1960.), a dojavljena je pojava iz okolice Varaždina, Osijeka, Vukovara, Iloka, Volodera i s otoka Krka (Cvjetković, 2010.). Nije česta, ali u godinama povoljnim za razvoj bolesti bilo je evidentirano od 30-80 % zaraženih cvjetova.

Loza je na napad sušice cvata vrlo osjetljiva od stadija prije cvatnje do zametanja bobica. Svi dijelovi cvata su vrlo osjetljivi, pa mogu propasti cvjetovi, peteljkovina i tek zametnute bobice. Peteljkovina može biti naknadno napadnuta tijekom cijele sezone, a bobice samo dok ne dosegnu promjerom veličinu graška. Peteljkovina vene i smeđi. Suha peteljkovina s cvatom i osušenim bobicama dugo ostaje visjeti na trsu. Kad je napadnut cvat, cvjetovi poprimaju smeđu boju, osipaju se, a tek zametnute bobice pocrne i ostaju tvrde. Kod djelomične zaraze, cvat ostaje prorijeđen ili slabo napreduje.

Promjene na grozdu podsjećaju na simptom rane zaraze plamenjačom, dok kod sušice cvata nema “prljavo-bijele” sporulacije. Ali, kod sušice cvata nema nikakvih drugih promjena na lisnim organima ili drugim dijelovima vinove loze. To je inače tipično za plamenjaču ili peronosporu, fitoplazmatsku žuticu i apopleksiju.

Površinske ili kontaktne djelatne tvari koje pokazuju učinkovitost na različite uzročnike bolesti do početka cvatnje vinograda

bolesti vinove loze

Gljiva – uzročnik bolesti (Phoma glomerata) preživljava u posebnim plodištima (piknidi) na rozgvi (slično crnoj pjegavosti – Phomopsis). Razvija se pri širokom rasponu temperatura, od minimalnih vrijednosti 2-4°C, do najviših 37-39°C. Primarni ekološki uvjet za pojavu i razvoj ove bolesti je kiša. Proljetne mjere zaštite protiv crne pjegavosti, plamenjače i pepelnice suzbijaju i ovu bolest.

Vlastita opažanja unutar istog nasada i iste vinske sorte (muškat)

Primijećeno je da se sušica cvata češće javlja u vinogradima blizu šume. Jače su bili oštećeni cvjetni organi na mladicama koje rastu iz pupova smještenih na reznicima, za razliku od manje zaraženim cvjetnih organa koji se razvijaju na mladicama koje rastu iz pupova smještenih na lucnjevima.

Sušicu cvata smo zabilježili u vinogradima gdje su razmaci tretiranja krajem svibnja i početkom lipnja o.g. bili neopravdano dugi (čak 20-ak dana). točnije, gdje su vinogradari predugo “čekali” bez mjera zaštite početak i/ili završetak cvatnje. Početkom 1980-ih godina u Italiji je “in vitro” potvrđena osjetljivost gljive Phoma glomerata na neke organske fungicide iz skupine ditiokarbamata (ziram) i benzimidazola (karbendazim, kaptafol).

U uvjetima čestih proljetnih oborina preporučujemo skratiti razmake zaštite vinograda. Također, pri suzbijanju drugih bolesti je potrebno (Phomopsis, Plasmopara, Erysiphe) naizmjenično koristiti kombinirane fungicide koji sadrže djelatne tvari iz skupine ditiokarbamata (npr. mankozeb), ftalimida (npr. folpet) i strobilurina (npr. trifloksistrobin, azoksistrobin, piraklostrobin).

Rehuljavost grozda – osipanje cvjetova

Osipanje cvjetova se opisuje kao štetno smanjenje broja boba u grozdovima ili “rehuljavost” grozda, što za posljedicu ima manje urode. Najčešći uzrok toj pojavi je anomalija u građi cvjeta, slaba klijavost peluda, kišno razdoblje u doba cvatnje, niske temperature u vrijeme cvatnje, nedostatak ili neravnoteže između pojedinih hraniva (npr. mikro-hranivo bor). Kod nedostatka bora negativne promjene se vide i na mladicama (skraćivanje internodija). Često se osipanje cvjetova pojavljuje u vinogradima jače gnojenim dušikom. Gnojidba preko lista mikro-hranivima s naglašenim sadržajem bora prije cvatnje (već početkom i sredinom svibnja) može se poboljšati oplodnja i tako smanjiti osipanje.

Nakon što mladice vinskih sorata u Međimurskom vinogorju prelaze veličinu 20-ak cm (fotografija 1), uz dovoljno vlage i temperature započinje skriveni razvoj većeg broja uzročnika bolesti. Prema najveći broj usmjerenih zaštita zadnjih 20-ak godina provodimo protiv pepelnice grožđa (Erysiphe – fotografija 2), zadnje tri sezone dominantna bolest je bila plamenjača ili peronospora (Plasmopara – fotografija 3). Prvi puta tijekom ljeta 2019. i 2020. pronašli smo novo patološko “iznenađenje” na grožđu: crnu trulež (Guignardia – fotografija 4) (fotografija: M.Šubić)

Prethodni članakUčenici Agronomske škole stječu znanja o uzgoju, ali i prodaji!
Sljedeći članakPomozite biljkama u stresnim uvjetima pomoću MEGAFOL biostimulatora
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.