Mnoga hrvatska vinogorja bilježe u 2023. sezoni značajna meteorološka odstupanja od mnogogodišnjih prosjeka. To od vinogradara zahtjeva dodano znanje i iskustva pri očuvanju željenog zdravstvenog stanja grožđa.

Od početka travnja do sredine mjeseca srpnja 2023. na području najsjevernije hrvatske vinorodne općine Štrigova zabilježeno je čak 563,8 mm uz prosječnu temperaturu spomenutog razdoblja 17,1°C. To je 301,0 mm više oborina od očekivanog prosjeka, a pritom je razdoblje toplije 0,9°C od očekivanja. U uvjetima iznadprosječno vlažnog i toplog vremena u biljnom zdravstvu očekujemo pojačanu pojavu različitih skupina biljnih bolesti.

 Dvije najznačajnije bolesti

Premda je na vinovoj lozi poznato osamdesetak različitih uzročnika bolesti, pri godišnjem programu zaštite najviše pažnje posvećujemo suzbijanju dvije ekonomski najznačajnije: plamenjače (Plasmopara viticola) i pepelnice (Erysiphe necator).

Tablica 1. Prva pojava i dosadašnji značaj uzročnika bolesti vinove loze u poljskom makro- i mikro-pokusu (Sveti Urban, Vučetinec) na netretiranom trsju sorte Chardonnay, Kerner i Moslavac bijeli (Šipon) tijekom 2023. godine (do 10.7. 2023.)

Uzročnik bolestiDatum prve pojaveZaraženi organiŠtetnost
Siva plijesan (Botrytis)15.5. 2023.samo lišćeNe
Siva plijesan (Botrytis)18.5. 2023.cvjetni organi?
Plamenjača (Plasmopara)22.5. 2023.samo lišćeNe
Plamenjača (Plasmopara)21.6. 2023.grožđe*65 %
Crna trulež (Guignardia)15.6. 2023.samo lišćeNe
Crna trulež (Guignardia)10.7. 2023.grožđe*1-5 %
Crna pjegavost (Phomopsis)16.6. 2023.donje lišće?
Pepelnica (Erysiphe)03.7. 2023.grožđe*35 %
*ocjena zaraze grožđa na dan 17.7. 2023.

U godinama 2018., 2019. i 2020. plamenjača ili peronospora (Plasmopara) je uništila do sredine srpnja većinu nezaštićenog grožđa (u pokusnoj sorti Moslavac bijeli ili Šipon), a jednako je dominantna u drugoj polovici srpnja i tijekom kolovoza bila pepelnica (Erysiphe).

Prvi puta u povijesti međimurskog vinogradarstva sredinom ljeta 2023. (15.7.) na nezaštićenom grožđu bilježimo epifitociju tri različite biljne bolesti grožđa: plamenjače (Plasmopara, pepelnice (Erysiphe) i crne truleži (Guignardia).

Tablica 2. Utjecaj važnijih meteoroloških uvjeta na patogenezu crne truleži (Guignardia) u Međimurskom vinogorju od početka travnja do sredine srpnja 2023. godine

RazdobljeTemperaturaOborineVlažnost zrakaVlaženje*Zaraza Guignardia
travanj10,16°C138,6 mm64 %12.210 min
svibanj15,43°C252,2 mm68 %11.970 min6
lipanj20,43°C81,8 mm63 %7.210 min4
srpanj22,64°C91,2 mm64 %3.665 min2
*mjerni uređaj iMetos na području vinorodne općine Štrigova (vinska sorta Rajnski rizling u Železnoj Gori): prognozni model za Guignardia bidwelii (optimalni broj dana u mjesecu za blagu infekciju)!**izmjereno do 18.7. 2023. (6.00 sati)

Ekonomski značaj i raširenost crne truleži vinove loze

U nekim područjima Europe, Južne Amerike i sjeverno-istočnog dijela Sjedinjenih Država crnu trulež ubrajamo u ekonomski značajnije bolesti vinove loze. Poznata je još davne 1804. godine na području Sjedinjenih Država (Kentucky), a već 1886. su zabilježene štete u rasponu 5-80 %, što ovisi o vremenskim uvjetima, osjetljivosti sorata i izvoru zaraze. Smatra se da je u Europu unesena 1885. godine, kada naknadno u nekim područjima Francuske uzrokuje ozbiljne štete, dok u primorskom dijelu naše zemlje najviše strada stara sorta Jarbola.

Neželjene promjene grožđa smo 2019. i 2020. pronalazili na regionalnoj sorti Moslavac bijeli, a 2021. i vrlo jaku pojavu na vinskoj sorti Graševina, uglavnom u nasadima gdje do početka i nakon cvatnje vlasnici ne provode redovite preventivne mjere zaštite.

Simptomi crne truleži u vinogradima

Skriveno razdoblje razvoja ove bolesti (inkubacija) nakon primarnih zaraza traje relativno dugo (do 20-ak dana). Tako smo prve neželjene promjene u obliku truleži bobica primijetili već početkom druge dekade srpnja (vidi Tablicu 1.) Simptomi crne truleži (Guignardia) i plamenjače (Plasmopara) na grožđu u prvoj polovici mjeseca srpnja naizgled su slični (vidi Slike 1 i 3). Znakovi bolesti na lišću se pritom jako razlikuju.

Na lišću loze od crne truleži nastaju nepravilne pjega veličine 1-5 mm u promjeru. Može ih po jednoj plojci biti više desetaka. Od takvog se napada može osušiti cijeli list. Lisne pjege su svjetlo-smeđe boje, obrubljene tamnim rubom, a unutar pjega se razvijaju crne kuglice (piknidiplodišta uzročnika bolesti). Ipak, ova bolest je najštetnija na bobama (vidi Sliku 3). U početku zaraze obično su napadnute samo pojedine bobe na grozdu, ali se u povoljnim uvjetima zaraza proširi na cijeli grozd. Kod ranog napada bobe smežuraju i poprime smeđu boju. Kod zaraze starijih boba prvo nastaju žućkasto-smeđe fleke koje podsjećaju na palež od sunca i visokih temperatura. Bobe se naknadno osuše, smežuraju i dobivaju tamno-plavu ili tamno-ljubičastu boju.

Tablica 3. Meteorološki uvjeti bitni za primarni i epidemiološki razvoj crne truleži bobica u usporedbi sa dvije najčešće bolesti vinove loze (plamenjačom i pepelnicom

Uzročnik bolestiUvjeti razvoja
Crna trulež (Guignardia)Proljetne ne previše obilne kiše (>0,3-3 mm) i temperature 10-32°C. Uz optimalne vrijednosti 18,5-26,4°C zadržavanje vlage na osjetljivom tkivu barem 6-8 sati. Inkubacija nakon primarnih zaraza 16-20 dana.
Plamenjača (Plasmopara)Vlažnost tla, zraka i biljke (kiša), zadržavanje vlage na biljkama barem 6 sati, toplije noći (>13°C) uz povišenu vlažnost zraka (95-100 %), dnevno barem 10 mm proljetnih kiša, optimalna temperatura 18-22°C (10-30°C), jutarnje ljetne rose pri 20°C u trajanju barem 3-4 sata!
Pepelnica (Erysiphe)Toplina i sparina (optimalne temperature 20-27°C uz vlažnost zraka 60-100 %), lagani vjetar i difuzno svjetlo. Pepelnici ne pogoduju učestale i obilne oborine.

Epidemiološki razvoj crne truleži

Uzročnik bolesti se održava tijekom zime u mumificiranim bobama na površini tla ili trulim grozdovima na trsju. Zimske spore (askospore) se oslobađaju rano u proljeće za kišnih dana (>0,3 mm) tijekom 4-5 tjedana. Zaraze su moguće u širokom rasponu temperatura 10-32°C, uz zadržavanje vlage na biljkama u trajanju 6-24 sata. Skriveno razdoblje (inkubacija) nakon prvih (primarnih zaraza) traje 16-20 dana. Obično se prvi simptomi pojave na najdonjim listovima. Ubrzo se u pjegama razviju plodišta (crne točkice – piknidi), koja su odgovorna za sekundarne ili naknadne infekcije tijekom vegetacije. Za sekundarne zaraze dnevno treba >3 mm kiše, uz optimalne temperature 15-20°C.

Crna trulež u proljeće ranije započinje svojim razvojem u usporedbi sa plamenjačom i ne zahtijeva obilnije dnevne oborine.

Pritom traži duže zadržavanje vlage na osjetljivom lisnom tkivu, pri čemu se bitno razlikuje od epidemioloških uvjeta prikladnih razvoju pepelnice (Erysiphe) (vidi Tablicu 3.).

Sekundarne zaraze nastaju nakon pojave prvih simptoma bolesti, pa do kraja kolovoza mogu nastati značajno velike štete na nezaštićenom grožđu!

Mjere zaštite

Prilikom zimske rezidbe potrebno je ukloniti zaostalo trulo grožđe na trsju iz prethodne sezone, jer predstavlja osnovni izvor zaraze. Na osjetljivim sortama vinove loze najučinkovitije mjere zaštite dobivene su preventivnom primjenom fungicida. Već u vrijeme pojava prvih listića (stadij E) započinjemo aplikacijom učinkovitih pripravaka, ako očekujemo vremenske uvjete optimalne za primarne zaraze (vidi Tablicu 3.).

U našoj su zemlji za suzbijanje crne truleži bobica registrirani neki bakarni fungicidi (npr. Airone SC, Bordoška juha Caffaro WP, Champion, Cuprablau-Z, Neoram), zatim neki površinski organski pripravci iz skupine ditiokarbamata i ftalimida (metiram, kaptan)(npr. u pripravcima Polyram, Captan WP 50, Kastor), te neki triazoli (npr. difenkonazol) (npr. u pripravcima Dynali i Difkor EC). U novije su vrijeme iz skupine strobilurina radi suzbijanja crne truleži boba u našoj zemlji registrirani neki pripravci na osnovi krezoksim-metila (npr. Sugoby i Quimera) (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/).

Ukupno je registrirano 13 fungicida za suzbijanje crne truleži grožđa, ali broj pripravaka koje možemo u tu svrhu koristiti je značajno veći.

Premda nisu registrirani za suzbijanje crne truleži bobica u našoj zemlji, dobru zaštitu daju i brojni kombinirani fungicidi dopušteni protiv pepelnice i plamenjače vinove loze, a koji sadrže prethodno navedene djelatne tvari ili spomenute skupine fungicida.

Već tijekom 2023., a zbog klimatskih promjena naročito u narednim sezonama, tijekom zaštite vinograda od primarnih zaraza prije cvatnje treba izbjegavati korištenje mješavine (“tank-mix”) pripravaka koji su djelotvorni protiv plamenjače ili peronospore (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe), a istovremeno su njihove djelatne tvari u poljskim pokusima pokazale nedovoljnu djelotvornost na crnu trulež grožđa (Guignardia).

Prosječan izgled nezaštićenog grožđa vinske sorte Kerner krajem prve dekade srpnja 2023. godine, pri čemu u istom nasadu dominiraju tri različite bolesti: plamenjača (Plasmopara) (slika 1), pepelnica (Erysiphe (slika 2), crna trulež (slika 3) i izgled zaštićenog (tretiranog) grožđa (slika 4) – zaštićeno 6x od početka treće dekade mjeseca travnja do kraja mjeseca lipnja 2023., uz prosječan razmak aplikacija 14,2 dana između kojih je padalo prosječno 74,3 mm oborina. Snimio M.Šubić na dan 10.7. 2023.

Prethodni članakKoji su uzroci “crvljivosti plodova” jabučastog voća?
Sljedeći članakKako se riješiti neželjenih ptica?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.