Uspješnost vinogradarske proizvodnje jako ovisi o dobro odabranoj loznoj podlozi. Osobito ako se vinograd podiže na nepovoljnim tlima i klimatski zahtjevnim terenima. Neodgovarajuća lozna podloga nepovoljno utječe na urode i kakvoću grožđa te na trajnost vinograda. Posljedice lošeg odabira lozne podloge najviše se očituju u većim troškovima održavanja i kraćem životnom vijeku vinograda.
U europskom vinogradarstvu lozne podloge su se masovno počele koristiti tek od kraja 19. odnosno početka 20. stoljeća, nakon što je filoksera- (trsov ušenac, žiložder), donesena iz Sjeverne Amerike, izazvala katastrofalno propadanje većine vinograda.
Otpornost na filokseru
Vrlo brzo su počela istraživanja o djelotvornosti pojedinih insekticida. Odnosno o načinima uzgoja vinove loze kako bi se štetnika uništilo ili spriječilo. Kemijske mjere zaštite nisu se pokazale zadovoljavajućim jer su najefikasniji pesticidi istodobno bili jako opasni za ljude i okoliš. S druge strane, razne agrotehničke mjere dale su različite rezultate, najčešće nezadovoljavajuće i pretjerano skupe. Vinogradarski stručnjaci su utvrdili da je većina divljih loza iz Sjeverne Amerike otporna na filokseru, pa su mnogi francuski, talijanski, njemački i drugi znanstvenici (Couderc, Richter, Ruggeri, Paulsen, Kober, i dr.), pokušali stvoriti križance između dom-aće pitome loze i tih divljih američkih loza.
Stvoreno mnoštvo križanaca
Glavni ciljevi su im bili križanjem dobiti nove vrste koje će biti otporne na filokseru. Istodobno davati grožđe kao domaća pitoma loza ili stvoriti kvalitetne lozne podloge na koje će se moći uspješno cijepiti plemenita domaća loza. Neki od njih su posvetili gotovo čitav život u traženju najboljeg rješenja pa se tako u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća stvorilo mnoštvo križanaca (hibrida) između pitome i američkih loza te između različitih američkih loza. Međutim, veliki broj novostvorenih vrsta, posebno križanaca između pojedinih američkih vrsta ušao je u vinogradarsku proizvodnju kao lozna podloga. Kako se kemijske i druge mjere zaštite od filoksere nisu mogle primijeniti u široj vinogradarskoj praksi, uzgoj vinove loze na način da se pitoma loza cijepi na loznu podlogu postao je praktički jedino racionalno rješenje. Danas je vrlo malo terena gdje se vinova loza može uspješno uzgajati na vlastitom korijenu pa je cijepljenje pitome loze na loznu podlogu osnovni preduvjet uspješne vinogradarske proizvodnje.
Vrste loznih podloga
U početnoj obnovi vinograda, nakon katastrofe koju je izazvala filoksera, zbog nepoznavanja osobina novih vrsta koje su poslužile kao lozne podloge, bilo je mnogo lutanja. Koristio se vrlo veliki broj različitih loznih podloga, od čistih američkih vrsta pa do različitih križanaca. Neke su imale određena povoljna svojstva, ali je većina podloga zbog ozbiljnih nedostataka relativno brzo odbačena. Lozne podloge se mogu svrstati u četiri grupe. To su križanci Berlandieri x Riparia, križanci Riparia x Rupestris, križanci Berlandieri x Rupestris te grupa američko-europskih i kompleksnih križanaca.
Križanci Berlandieri x Riparia
Podloge iz skupine Berlandieri x Riparia (SO4, Kober 5BB i dr.). Poznate su po tome što povoljno utječu na urode i kvalitetu grožđa, dobro podnose vapno u tlu, prilagođavaju se hladnijim terenima. Nepovoljne strane su im što su jako osjetljive na sušu i što se slabo ponašaju na siromašnim tlima. Ovo nisu podloge za primorske krajeve već prvenstveno za sjevernija vinogradarska područja.
Križanci Riparia x Rupestris
Lozne podloge iz skupine Riparia x Rupestris dobro se ukorjenjuju. Podnose teža i vlažnija tla, te povoljno utječu na ranije zrenje grožđa. Međutim, slabo su otporne na sušu i osjetljive na povećani sadržaj aktivnog vapna u tlu. Također se ne mogu preporučiti u primorskom vinogradarstvu.
Američko-europski i kompleksni križanci
Iz skupine američko-europskih i kompleksnih križanaca možemo izdvojiti lozne podloge 41B i Fercal. 41B odlično podnosi vapno u tlu, ali nije za jako sušna niti pretjerano vlažna tla. Slabe je bujnosti i ne odgovaraju joj siromašna tla. Fercal od svih loznih podloga najbolje podnosi vapno u tlu. No prilično je osjetljiv na sušu i na nedostatak magnezija u tlu.
Križanci Berlandieri x Rupestris
Lozne podloge iz grupe križanaca Berlandieri x Rupestris su snažne, odlično se ponašaju na siromašnijim i kamenitim tlima. Otporne su na sušu i vapno u tlu. Nešto se teže ožiljavaju pa u rasadničarskoj proizvodnji traže posebna tretiranja i veću brigu. Ovim podlogama ne odgovaraju jako vlažna tla (s visokom podzemnom vodom) i teška tla (zbijena, s velikim postotkom gline). Iz velikog broja loznih podloga koje pripadaju ovoj grupi križanaca treba izdvojiti Richter 110 i Ruggeri 140, te donekle podlogu Paulsen 1103. Ostale podloge iz ove grupe dale su slabije rezultate pa su postupno napuštene ili se nalaze na manjim vinogradarskim površinama
Zašto danas to nisu jedine lozne podloge u našim primorskim vinogradima, odgovorni su najviše rasadničari koji nisu imali dovoljno ovog sadnog materijala. Richter 110 je nedvojbeno najbolja podloga iz ove grupe. To je bujna podloga koja povoljno utječe na rodnost i kvalitetu grožđa, odlično podnosi sušu, umjereno vapno u tlu. Dobro se slaže s vinskim i stolnim sortama i prilagođava različitim tlima. Drži se gotovo univerzalnom podlogom za krajeve s toplijom klimom i za sve suhe položaje.
Kod nas je svugdje dala izvanredne rezultate pa se slobodno može reći da se s ovom podlogom ne može pogriješiti. Ruggeri 140 je odlična lozna podloga prilagođena posebno pjeskovitim, kamenitim i siromašnim tlima. Vrlo je otporna na sušu, dobro se slaže s vinskim i stolnim sortama. Od svih podloga iz ove grupe najbolje podnosi aktivno vapno. Ruggeri 140 nije za plodna niti vlažna tla. Paulsen 1103 je vrlo bujna podloga kojoj odgovaraju ilovasta, umjereno vlažna tla. Dobro podnosi vapno u tlu, a prilično dobro zaslanjeno tlo.
Zbog prejake bujnosti Paulsen 1103 može ponekad izazvati slabiju oplodnju. Nakon dugogodišnjih domaćih i stranih iskustava, može se zaključiti da je Richter 110 najbolja. Gotovo univerzalna lozna podloga za toplije vinogradarske krajeve, među koje spada i naš primorski pojas. Stoga ovu podlogu treba koristiti svugdje osim na izrazito specifičnim tlima. Kao što su ona s prevelikim aktivnim vapnom gdje ima mjesta podlozi Ruggeri 140 ili Fercalu, na jako siromašnim tlima s visokim sadržajem kamena i šljunka gdje treba saditi Ruggeri 140. Također na zaslanjenim tlima gdje više odgovara podloga Paulsen 1103.
