Siva plijesan grožđa koju uzrokuje polifagni kozmopolit Botrytis cinerea, jedna je od rijetkih bolesti vinove loze koja pored izravnih šteta na količini uroda uzrokuje i neizravne posljedice na kakvoću mošta, odnosno vina.

Uzročnik Botrytis cinerea iz napadnutih bobica troši veće količine šećera i vinsku kiselinu. Tako naknadno prevladava jabučna kiselina koja ne pridonosi željenom okusu budućeg vina. Aktivnostima gljive u moštu iz jače zaraženog grožđa ima više polifenolnih tvari i enzima polifenol-oksidaza. Zato mošti iz pljesnivog grožđa budu jače podložni brzoj i jakoj promjeni boje. Stoga vinifikacija jače pljesnivog grožđa zahtijeva veći utrošak vinskog sumpora.

Iz epidemiologije uzročnika plijesni i truleži grožđa presudan je čimbenik dugotrajno kišovito i vlažno razdoblje. Temperature su pritom od manjeg značaja. Siva plijesan je uzrokovana gljivicom Botrytis cinerea, koja se razvija u širokom rasponu temperatura od 2° do 30°C.

Svako zadržavanje vlage u grožđu dužem od 15 sati, pri optimalnoj temperaturi 15°C smatra se optimalnim za zarazu. Stoga ne čudi jača pojava plijesni i truleži grožđa u godinama kad u mjesecu kolovozu i prvoj polovici rujna bilježimo iznadprosječne količine kiše. Tada umjesto prosječnih zaraza 5-7 % štete tada budu vrlo velike (često puta veće od 50 %) (npr. zabilježeno 2010. i 2014. sezone).

U dužim vlažnim razdobljima gljiva Botrytis cinerea može inficirati gotovo sve zelene organe vinove loze (lišće, mladice, peteljkovinu, cvat i bobe). U optimalnim uvjetima (vlažno, 15°C, zasićenost zraka vlagom 100 %) na svim zaraženim biljnim organima se razvija “siva paučinasta prevlaka”. Bolest može rano napasti grozdove već krajem lipnja ili tijekom srpnja dok su bobe još zelene (tzv. “zelena plijesan”). Tada pojedine bobe u grozdu poprimaju smeđu boju s naknadnom pojavom sive prevlake. Često su primarni razlog ove pojeve štete na bobama od ličinki druge ili ljetne generacije pepeljastog grožđanog moljca (Lobesia botrana).

Obično su napadnute bobe u unutrašnjosti grozda, pa naknadno za kišna razdoblja zaraza prelazi na susjedne bobe i peteljčice. Ipak, siva plijesan se najčešće javlja ujesen prije zriobe grožđa. Zaražene bobe poprimaju smeđu boju uz naknadni razvoj sive prevlake. Tako može biti zahvaćen veći dio ili čitavi grozd u samo nekoliko dana. Naročito je to u sorata zbijenih grozdova (npr. pinot sivi, graševina, rajnski rizling i dr.). Sivu plijesan nikako ne smijemo poistovjetiti s kiselom truleži grožđa.

Za razliku od svih drugih uzročnika bolesti vinove loze, gljiva Botrytis cinerea u određenim meteorološkim uvjetima, na određenim vinogradarskim položajima i određenim vinskim sortama može biti poželjna zbog pojave “plemenite plijesni”.

Zaražene bobe poprimaju smeđu boju uz naknadni razvoj sive prevlake

Kako se suzbija siva plijesan?

Jedan od glavnih načina suzbijanja uzročnika bolesti vinove loze je primjena kemijskih sredstva za zaštitu bilja. Specifične fungicide koje koristimo protiv sive plijesni nazivamo botriticidi (jer suzbijaju vrstu Botrytis cinerea). U našoj su zemlji u tu svrhu vinogradarima dostupni kemijski pripravci iz slijedećih skupina: anilinopirimidina i fludioksonil (npr. Switch WG, Chorus, Scala ili Pyrus 400 SC), hidroksianilida (npr. Teldor 500 SC), te karbokisianilida (npr. Cantus DF).

Poznato je da neka sredstva koja se primarno koriste za suzbijanje plamenjače umanjuju pojavu plijesni (npr. djelatne tvari folpet, Al-fosetil, bakar). Zadnjih sezona je uočeno da i neke djelatne tvari protiv pepelnice grožđa također umanjuju plijesan, npr. piriofenon u pripravku Kusabi SC i fluopyram u pripravku Luna Experience SC. Ipak, specifični botriticidi su relativno skupa sredstva za zaštitu bilja, a kod kemijskog suzbijanja sive plijesni valja voditi računa o pridržavanju propisane karence za vinske sorte jer fungicidi mogu negativno utjecati na vinifikaciju ili neka svojstva mladih vina. Potreban je poseban oprez u zadnjim aplikacijama kod tzv. “tank-mix” kombinacija kad miješamo nekoliko vrsta fungicida radi istovremene zaštite vinove loze od više vrsta uzročnika bolesti. Npr. plamenjače, pepelnice, sive plijesni i kisele truleži.

Za razliku od suzbijanja plamenjače i pepelnice vinove loze kad primjenom registriranih fungicida u optimalnim rokovima možemo ostvariti učinak od gotovo 100 %, kod plijesni i truleži grožđa najčešće nije takav slučaj. Naime, nakon što u preporučenim rokovima tijekom vegetacije vinove loze koristimo ranije navedena kemijska sredstva za suzbijanje plijesni grožđa, ponekad se siva plijesan svejedno razvija i pričinjava gospodarske štete.

Kad nakon propisane primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja izostaje njihova učinkovitost, jedan od razloga može biti rezistentnost ili otpornost štetnih organizama na njihovu prekomjernu i/ili prečestu primjenu. Pritom se pitamo jesu li uvijek i isključivo kemijska sredstva za zaštitu bilja rješenje za kontrolu plijesni i truleži grožđa? Zadnjih godina poljoprivredno-savjetodavna služba iz Čakovca istražuje kompatibilnost (snošljivost) različitih folijarnih (bio)gnojiva (stimulatori biljaka) sa sredstvima za zaštitu bilja i mjere njihove učinke na zdravstvenu stanje i kakvoću grožđa. Primjerice, još prije deset godina u iznadprosječno kišnoj 2010. zabilježili smo da dodavanje nekih folijarnih (bio)gnojiva umanjuje pucanje bobica. Na takvom grožđu ima tijekom rujna značajno manje plijesni i truleži. 

Iznadprosječno velike količine oborina tijekom 8. i 9. mjeseca pogoduju jačem razvoju plijesni

S primjenom takvih sredstva treba početi već prvim u aplikacijama nakon cvatnje vinograda. Npr. folijarna gnojiva “Peters Profesional” s mikro-hranivima ili “Green” i “Yara” folijarna pojedinačna te kompleksna gnojiva ili sredstva na osnovi stimulirajućih algi (Ascophyllum nodosum) (npr. “Amalgerol”, “SeaMac” i sl.) u kombinaciji s mineralnim hranivima te naglašenim sadržajem kalija i fosfora.

Siva plijesan – biološko suzbijanje

Biološko suzbijanje sive plijesni grožđa (Botrytis cinerea) se provodi preventivnom primjenom drugih mikroorganizama. Dugo godina je u našoj zemlji bio registriran Trichodex WP na osnovi Trichoderma harzianum radi suzbijanja sive plijeni. Biološke fungicide ne ubrajamo u opasne tvari. Oni ne ostavljaju štetne ostatke (rezidue), ali za vinske sorte imaju propisano dužu karencu nego za stolno grožđe (iz razloga moguće inhibicije vrenja mošta).

Tijekom 2020. godine na osjetljivoj vinskoj sorti rajnski rizling provjerili smo prikladnost primjene tri biološka fungicida (Polyversum, Serenade ASO i Vintec). Nakon cvatnje vinograda (druga polovica lipnja) te tijekom srpnja i kolovoza 2020. bilježili smo značajno veće količine oborina od prosjeka. Mjesec rujan je u većem dijelu bio pogodan za dozrijevanje grožđa (toplo i suho). Zatim smo ponovno od 25.9. do 17.10. bilježili veće količine oborina. U takvim smo uvjetima preventivnu primjenu bioloških pripravaka usmjerili nakon cvatnje (13.6.), u vrijeme pred zatvaranjem (11.7.) i početkom dozrijevanja grozdova (7.8.). Prvu pojavu bolesti grožđa (Botrytis) na netretiranim smo dijelovima zabilježili tek sredinom rujna. Ocjenom različitim stupnjem zaraze sivom plijesni 21.10. dobivene su značajne razlike među članovima pokusa.

Tablica 1. Biološki fungicidi primijenjeni u mikro-pokusu suzbijanja sive plijesni grožđa na osjetljivoj vinskoj sorti rajnski rizling tijekom 2020. u Međimurskom vinogorju

Korisni mikroorganizamBiološki pripravakPrimjenaRegistracija u našoj zemljiDobavljač
Bacillus subtilis QST 713Serenade ASO0,5 %DaBayer
Pythium oligrandum M1Polyversum0,05 %NeAgroChem
Trichoderma atroviride SC1Vintec WG0,015 %DaOrchem

Prva iskustva primjene tri biološka fungicida dokazuju da osim kemijskim pripravcima sivu plijesan grožđa (Botrytis) možemo uspješno suzbijati korisnim mikroorganizmima. To predstavlja nemjerljivu ekološku prihvatljivost.

Tablica 2. Najvažniji razlozi koji pogoduju jačem razvoju plijesni i truleži grožđa, a značajno umanjuju djelotvornost specifičnih kemijskih sredstva za njihovo suzbijanje

Vrlo povoljni vremenski uvjeti s iznadprosječno velikim količinama oborina, naročito u drugoj polovici kolovoza i tijekom mjeseca rujna. U takvim uvjetima jače pucaju bobice nekih sorata ili bilježimo odvajanje bobica od peteljkovine, pa naknadno dolazi do jačeg razvoja plijesni ili truleži.
Tuča u vrijeme početka dozrijevanja grožđa jako pogoduje naknadnom razvoju plijesni i truleži grožđa.
Nedostatak ili “blokada” magnezija (Mg) pogoduje nekrozi ili sušenju peteljčica koju naknadno napada plijesan, pa takvo grožđe već prije berbe otpada.
Loše suzbijanje grožđanih moljaca (Lobesia botrana), naročito njihove druge ili “ljetne” generacije, pa se već krajem srpnja ili početkom kolovoza pojavljuju prvi pljesnivi grozdovi (tzv. “zelena plijesan”).
Lošija zaštita grožđa od pepelnice naknadno pogoduje jačem razvoju plijesni i truleži.
Pojava octenih vinskih mušica (Drosophila suzukii), osa i stršljena, naročito na aromatičnim vinskim sortama zadnjih je sezona pogodovala razvoju plijesni i truleži.
Suvremeni uzgoj vinove loze s čestim prohodima strojeva i primjenom mineralnih gnojiva uzrokuje razvoj relativno plitkog korijena. Loza u takvim nasadima s bujnom lisnom površinom jače “pati” tijekom ljetnih vrućina od nedostatka vode, a plići korijen nakon kiša uzima više vode. To rezultira malim pukotinama u kožici boba, pa su infekcije uzročnicima plijesni i truleži jače.

Skala za ocjenu zaraze grožđa uzročnikom sive plijesni (Botrytis cinerea): zdravo grožđe bez simptoma plijesni (3); slaba zaraza, oštećeno 1-5 % bobica (4); srednja zaraza, oštećeno 6-25 % grožđa (5);  jaka zaraza, oštećeno 26-50 % grožđa (6); vrlo jaka zaraza, oštećeno > 50 % grožđa (7)  (fotografija: M. Šubić)

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakUzgoj peradi za meso i jaja
Sljedeći članakSterilni kukci za suzbijanje sredozemne voćne muhe u dolini Neretve
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.