Među najvažniju (i neizlječivu) bolest koja posljednjih deset godine u Međimurju ugrožava uspješan uzgoj vinove loze ubrajamo zlatnu žuticu (Grapevine flavescence dorée). Bolest se aktivno prenosi zaraženim cjepovima (“skrivene zaraze”), a prirodni širitelj je kukac iz skupine cikada – američki cvrčak (Scaphoideus titanus).

Ovaj štetnik prezimi kao zimsko jaje, najčešće ispod kore dvogodišnjeg drva vinove loze. U pravilu epidemijsko širenje zlatne žutice bilježimo u vinogorjima gdje su istovremeno prisutni štetni organizam (Grapevine flavescence doreé MLO) i prenositelj američki cvrčak. Naredbom o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze, koju prouzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence dorée MLO i Odlukom o određivanju demarkiranih područja u kojima se provode mjere sprječavanja širenja i suzbijanja štetnog organizma Grapevine flavescence dorée MLO propisuju se mjere za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze koju uzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence dorée MLO, a glavna biljka domaćin štetnog organizma je vinova loza (Vitis vinifera).

Ostale biljke domaćini štetnog organizma jesu obična pavitina (Clematis alba), crna joha (Alnus glutinosa) i druge Vitis vrste (npr. direktno rodni američki hibridi) (npr. Isabelle, Otello, Noah, Clinton i dr.), dok je prenositelj (vektor) američki cvrčak (Scaphoideus titanus). Osnovne mjere suzbijanja fitoplazmoza (zlatne žutice) u vinogradarstvu počivaju na kupnji i sadnji zdravstveno ispravnih loznih cjepova, uklanjanju zaraženog trsja (jače inficiranih vinograda) i suzbijanju vektora (širitelja). Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede (ranije Savjetodavna služba) u okviru Izvještajno-prognoznih poslova u zaštiti bilja (IPP) i sukladno Nacionalnom akcijskom planu za sprječavanje širenja i iskorjenjivanja zlatne žutice vinove loze u Republici Hrvatskojprati pomoću žutih ljepljivih ploča populaciju (brojnost) odraslih oblika američkog cvrčka na referentnim lokalitetima i vinskim sortama u Međimurskom vinogorju.

Sunčani i vrući ljetni dani krajem srpnja i tijekom kolovoza pogoduju aktivnom letu američkog cvrčka, dok veći broj kišnih dana to onemogućuje. Ličinke američkog cvrčka nemaju krila i aktivno se na manje udaljenosti šire skakanjem. Odrasli kukci imaju krila, pa u drugom dijelu ljeta aktivno prenose zlatnu žuticu na “veće” udaljenosti (5-10 km). Na lokalitetima gdje je tržna proizvodnja vinskog grožđa i gdje vlasnici u mjerama zaštite nakon cvatnje vinograda primjenjuju preporučene insekticide, naknadno je brojnost odraslih cvrčaka manja. Naprotiv, na lokalitetima gdje dominiraju manji vinogradi za vlastite potrebe gospodarstva (i zapuštene parcele) brojnost cvrčaka je krajem ljeta iznad “kritičnog praga” (ulov 4 odrasla američka cvrčka na žutu ljepljivu ploču tijekom tjedan dana smatra se kritičnim). Direktno suzbijanje odraslih kukaca američkog cvrčka je ograničeno karencom insekticida, jer u vrijeme njihova leta krajem kolovoza i početkom rujna već počinje dozrijevanje grožđa.

Histogram 1. Dinamika pojave i brojnost odraslih oblika cvrčaka Scaphoideus titanus: rezultat je prikazan zbrojno na sedam lokaliteta u Međimurskom vinogorju od početka srpnja do kraja rujna 2023. (vlastita praćenja autora na mjestima Banfi, Sv. Urban-Stanetinec, Sv. Urban, Sv. Urban-Leskovec, Grkaveščak-Trnovčak, Železna Gora-Orehovčak i Vučetinec). Posebnost brojnosti populacije američkog cvrčka u 2023. sezoni je najveći mjesečni ulov u rujnu, što na istim mjestima praćenja nismo zabilježili niti u jednoj od prethodne 4 sezone (2019.-2022.)(vidi Tablicu 1.).

Posebnosti populacije američkog cvrčka u sezoni 2023.

Nakon što je u razdoblju 2013.-2018. uzročnik zlatne žutice (Grapevine flavescence doreé MLO) proširen po čitavom Međimurskom vinogorju, od 2019. sezone sustavno pratimobrojnost odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus titanus) pomoću žutih ljepljivih ploča (25 x 20 cm) na sedam različitih lokaliteta (Banfi, Sv. Urban-Stanetinec, Sv. Urban, Sv. Urban-Leskovec, Grkaveščak-Trnovčak, Železna Gora-Orehovčak i Vučetinec). Prve ulove odraslih oblika najčešće smo u protekle četiri sezone (2019.-2022.) bilježili u danima 18.7.-08.8., dok je zadnji ulov zabilježen u danima 01.9.-16.9.

Tablica 1. *Mjesečni i ukupni godišnji ulovi odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus) i ljetne mjesečne oborine tijekom petogodišnjeg razdoblja u na sedam praćenih lokaliteta u Međimurskom vinogorju

GodinaSrpanjKolovozRujanUkupno cvrčaka
cvrčakaoborinecvrčakaoborinecvrčakaoborine
2019.54100,2 mm5025,8 mm1546,8 mm119
2020.142,8 mm8143,4 mm373,4 mm11
2021.1075,0 mm38134,6 mm1564,6 mm63
2022.4750,0 mm62100,2 mm11185,4 mm120
2023.13172,2 mm4790,6 mm4946,4 mm109
*Brojnost odraslih oblika cvrčaka Scaphoideus titanus (američki cvrčak): rezultat je prikazan zbrojno na sedam lokaliteta u Međimurskom vinogorju od početka srpnja do kraja rujna

U Tablici 1. su prikazani ukupni mjesečni i godišnji rezultati praćenja brojnosti odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus titanus) u Međimurskom vinogorju tijekom prvih pet godina (2019.-2023.) od proširenja karantenske bolesti zlatne žutice (Grapevine flavescence dorée) u svim vinorodnim općinama. Osim mjera suzbijanja američkog cvrčka koje provode vlasnici vinograda, na brojnost populacije veliki utjecaj imaju meteorološki uvjeti, a najviše količina i raspored oborina tijekom ljetnog razdoblja – u vrijeme kad se pojavljuju odrasli oblici (od početka srpnja do kraja rujna). Oblačno ljetno razdoblje s većim brojem kišnih dana umanjuje aktivnost odraslih oblika američkog cvrčka, pa su tijekom takvih razdoblje ulovi na žutim ljepljivim pločama manje brojni (npr. 2020. godine).

Tako smo ukupnu godišnju brojnost odraslih oblika američkog cvrčka na sedam praćenih mjesta >100 jedinki zabilježili u tri od pet sezona: 2019. (119 jedinki), 2022. (120 jedinki) i 2023. (109 jedinki). U mjesecu srpnju najbrojniji ulovi američkog cvrčka su zabilježeni tijekom 2019. i 2022., u mjesecu kolovozu najveća brojnost cvrčaka je bila tijekom 2019., 2022. i 2023., a tijekom rujna značajno brojnija populacija je zabilježena samo tijekom 2023. godine. Zabrinjava nas spoznaja iz praćenja populacije američkog cvrčka: najbrojniji ulovi zabilježeni su tijekom mjeseca rujna – kad grožđe dozrijeva i započinju berbe, odnosno kad više zbog propisanih karenci registriranih insekticida nije moguće provoditi njegovo usmjereno suzbijanje.

Osim suzbijanja ličinki američkog cvrčka u mjerama zaštite prvih mjesec dana nakon cvatnje vinograda, jedna od osnovnih mjera za suzbijanje zlatne žutice je uklanjanje zaraženog bilja iz vinograda. Na zaraženom trsju (slika 1 i 2 tipična neželjena promjena na listu) najbolje je povratnim rezom do zdravog tkiva već tijekom srpnja izbaciti mladice s prvim promjenama na lišću: na ljetnim vrućinama odrezane mladice se brzo osuše (slika 3), pa odrasli cvrčci tijekom kolovoza i rujna ne mogu uzimati sokove iz oboljelog trsja i širiti bolest na zdravo bilje. Fotografije: M.Šubić

Prethodni članakKako primjena “pomoćnih sredstava” u nasadima jabuke može poboljšati izgled i količinu plodova?
Sljedeći članakZašto je bobičasto voće toliko popularno?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.