Najštetnija bolest u vinogradima – apopleksija!

U vinogradima se širi najštetnija bolest drva – apopleksija. Nakon katastrofalnih tuča u većem dijelu hrvatskih vinorodnih regija tijekom zadnjih nekoliko godina, sve više se širi apoplektično propadanje trsja (“eska”). Naročito je prisutna na nekim vrlo osjetljivim vinskim sortama (npr. Sauvignon bijeli i Sauvignon cabernet).

Većina vinogradara posljednjih je sezona u više navrata informirana o opasnosti koja prijeti od fitoplazmatskih žutica, posebice nakon što je 2013. potvrđena prva pojava vrste Grapevine flavescence dorée MLO koja uzrokuje neizlječivu bolest zlatnu žuticu koju širi američki cvrčak. No, mnogi vinogradari primjećuju gotovo svake godine iznenadno sušenje manjeg ili većeg broja trsja za najvećih ljetnih vrućina. Ovu pojavu valja razlikovati od infektivnih žutica vinove loze (koju uzrokuju organizmi slični mikoplazmama ili MLOs ili Phytoplasme). Bolest je u domaćoj literaturi opisana kao apoplektično venuće (apopleksija) dok se u stranim knjigama često spominje pod imenom “Mal d’Esca” (eska).

Sve do kraja 1980-ih godina toj se bolesti u vinogradima nije pridavala veća važnost. Tada se uglavnom javljala samo u starijim nasadima, a štetne su promjene pripisivane normalnom slijedu starenja trsja i gubitkom njihove obrambene sposobnosti (unutrašnja trulež drva ili “klasična eska”). Međutim, zadnjih 20-ak godina najprije je u Francuskoj i Italiji primijećeno sušenje mladog trsja, starih svega 3 – 4 godine, te je izolacijom gljivičnih uzročnika dokazano da zaraza može potjecati iz loznih rasadnika (“mladenačka eska”). Ipak, zadnjih godina je pojava sušenja tek podignutih vinograda, starih nekoliko godina, potaknula brojna istraživanja uzroka i patogeneze venuća mladih trseva (tzv. “mladenačko venuće”). Prepoznatljivi simptomi upućuju na apopleksiju trseva ili bolest koja je u stranoj literaturi poznata imenom “Mall dell’Esca” ili “Esca”. Bolest je kompleksne prirode, a trulež drva je samo jedan od simptoma. To je najstarije opisana gljivična bolest vinove loze, poznata u mediteranskom području još od vremena Rimljana. Rezultira sušenjem trsa zbog degradacije drva.

Što uzrokuje apopleksiju?

Apopleksiju uzrokuju najmanje tri gljivična uzročnika (Phaemoniella, Togninia, Fomitiporia). U izrazito vrućim i suhim ljetnim danima često primjećujemo negativne promjene na pojedinačnom trsju koje u svega nekoliko dana poprimaju drastične izglede. Budući da već nekoliko sezona uzastopno kulminiraju iznadprosječno vruća ljeta, vinogradari u mnogim regijama dojavljuju specifične promjene na lišću vidljive na ispod temeljem kojih smo sigurni da potječu od apopleksije. Ova se bolest jače pojavljuje u vinogradima koji su nekoliko sezona ranije bili zahvaćeni tučom (takva slika je posebice učestala na vinskoj sorti Sauvignon). Osim slike bolesti u starim vinogradima, zadnjih su desetak godina napadnuti i mladi nasadi. Pritom se često postavlja pitanje potječu li ovi poremećaji od moguće latentno zaraženih cjepova ili se bolest proširi iz zemljišnih biljnih ostataka.

Koji su simptomi?

Poodmakli stadij apopleksije je prepoznatljiv po uzdužnim pukotinama na panju. Uloga patogenih organizama apopleksije u degradaciji drva vinove loze još nije potpuno proučena, ali je poznato da se poremećaj jače pojavljuje u toplijim i suhim uvjetima. Posljedice mogu biti vidljive na svim organima trsa. Apopleksija se pojavljuje u dva tipična oblika: u kroničnoj formi kao degradacija lišća te u akutnoj formi kao brzo sušenje ili smrt cijelog trsa .

Kronični tijek bolesti prepoznatljiv je promjenama na listu u vidu nekroza i žućenja između glavnih žila, a često je praćen pojavom smeđih točkica na bobama.

Kod akutnog tijeka apopleksije dolazi do naglog venuća čokota koji su do tada bili naizgled zdravi.

Oboljelo trsje normalno započinje rast i razvoj, cvatnja i oplodnja se ničim ne razlikuje od zdravih biljaka, a prve neželjene promjene su vidljive tek nakon vrućih ljetnih razdoblja. Na lišću se prvo javljaju sitne rubne pjege. Na bijelim sortama su žuto-smeđe, a na tamnim sortama crvenkaste boje. Pjege se povećavaju i žuto-nekrotične promjene se šire od rubova među lisnom nervaturom. Krajem ljeta se najveći dio lista osuši i uskom klorotičnom zonom odvojen je od zelenog tkiva uz nervaturu. Ovi simptomi podsjećaju na cink-nekroze i magnezij-crvenilo. Naposljetku lišće odumire, a ubrzo nakon toga propadaju mladice, pupovi i grozdovi. Meteorološki uvjeti utječu na razvoj apopleksije, a pojedinih godina simptomi na zaraženim trsevima mogu izostati ili biti prikriveni.

Veći postotak tanina u starijem čokotu povećava osjetljivost na apopleksiju. Primijećeno je i da se bolest jače javlja na vinogradarskim lokalitetima koji su u blizini šume.

Mjere zaštite

Krajem ljeta i početkom jeseni obično su simptomi ili tipični znakovi bolesti apopleksije jasno vidljivi te valja planirati i poduzimati drastične mjere eradikacije i zaštite preostalog zdravog trsja kako bi se smanjile veće ekonomske štete.

Prva preventivna mjera protiv apopleksije je korištenje deklariranih loznih cjepova, a naša zemlja kao uvoznica sadnog materijala mora provoditi kontrolu i protiv “mladenačke apopleksije”. Zaštita protiv ove bolesti se nekada provodila tijekom zimskih mjeseci tretiranjem natrijevim-arsenatom i D.N.O.C. sredstvima. No, zbog njihove toksičnosti i zabrane takva mogućnost već desetljećima više ne postoji. Od profilaktičkih mjera se preporučuje izvaditi i spaliti osušene biljke, odnosno rezidbom odstraniti inficirane dijelove do zdravog tkiva. Rane na drvu starijem od dvije godine potrebno je premazivati spojevima za zarašćivanje (npr. Biopol-V, Cambisan, pripremljena otopina bakarnih fungicida u 5-10x jačoj koncentraciji za premazivanje rana). Ostale mogućnosti zaštite se istražuju i provjeravaju. Ohrabrujuće rezultate daje preventivna primjena fungicida na osnovi al-fosetila (npr. Mikal Flash, Mikal Premium-F, Alfil Duplo) te folpeta i bakra u mladim nasadima kad bolest još nije prisutna u većem postotku.

Zaraženo trsje je najbolje povratnim rezom 30-ak cm iznad tla već sredinom ili krajem ljeta pokušati pomladiti i ozdraviti. Moguće je da iz prizemnog dijela trs potjera nove mladice iz kojih se formiraju novi nadzemni rodni dijelovi. Često narednih 10-ak godina tako pomlađeno trsje daje zdrave urode grožđa i ne pokazuje opisane znakove bolesti.

Rezidbu i obradu treba obaviti na vrijeme, odsječenu rozgvu i osušene panjeve iznositi iz vinograda te obavljati uravnoteženu gnojidbu temeljem pedoloških analiza zemljišta. Ako se ostavljeno inficirano trsje rezidbom pomlađuje, tada je škare potrebno dezinficirati u otopini, jer se apopleksija može prenositi alatom za rezidbu.

Kod sadnje trsja na mjesta gdje je ranije bila primijećena apopleksija, treba voditi računa o odmoru tla i prethodno potapati lozne cjepove u otopinu fungicida (npr. mankozeb) ili mikro-bioloških pripravaka (npr. Bacillus subtilis u pripravku “Ekstrasol”, “Traver” i sl.). Bolest se prenosi i zaraženim ostacima korijena ako se obavlja nova sadnja nedugo nakon vađenja oboljelog trsja u rodnom nasadu.

U nekim se vinogradima Europe zadnjih godina sve više istražuje i provodi biološka zaštita od uzročnika apopleksije (npr. Italija, Španjolska, Portugal). Pritom je najviše ohrabrujućih rezultata dobiveno primjenom antagonističke gljivice Trichoderma atroviride (TASC1) u pripravku “Vintec” WG (aplikacija 0,2 kg/ha). Koristi se nakon rezidbe vinograda kad su dnevne temperature zraka barem 10°C i u trajanju od najmanje pet sati, jer se tada spore korisne gljivice “aktiviraju” i “nasele” na rane nastale rezidbom loze. Primjena ovog pripravka preporučuje se već u loznim rasadnicima, te u vinogradima s pojavom simptoma apopleksije svake sezone već krajem zime ili početkom proljeća nakon rezidbe.