Američki cvrčak – prirodni širitelj zlatne žutice vinove loze

49

Još početkom 1980-tih godina znanstvenici Instituta za zaštitu bilja (prof.dr. Ana Šarić i mr.sc. Branko Britvec) pri Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu upozoravali su stručnu javnost na moguću pojavu nove bolesti vinove loze i njenog prirodnog širitelja: zlatne žutice (Grapevine flavescence doreé) koju uzrokuju Mikoplazmama Slični Organizmi (MSO) (od 1994. godine biljne parazitske mikoplazme svrstane su u razred Mollicutes, rod Phytoplasma) i američkog cvrčka (Scaphoideus titanus syn. Scaphoideus littoralis). Budući su tih godina žutice vinove loze i američki cvrčak bile prisutne u južnom dijelu Francuske i sjevernom dijelu Italije autori Šarić i Britvec upozoravaju na potrebu stroge kontrole loznih cijepova koji se uvoze iz tih država uz obvezan certifikat zemlje izvoznice da je matični nasad bio ispitan laboratorijskim metodama na mikoplazme.

Sve veća prijetnja hrvatskom vinogradarstvu

Zlatna žutica (Žutilo) vinove loze je vrlo opasna bolest koja postaje sve veća prijetnja hrvatskom vinogradarstvu. Uzrokuju je mikroorganizmi smješteni u žilnom staničju floema, stanične strukture slične bakterijama, ali bez čvrste stijenke. Kad se uzročnici ove bolesti umnože do brojnosti koja začepljuje floemsko žilno staničje koje provodi hranjive tvari iz lišća u grozdove, drvo i korijen, pojavljuju se karakteristični simptomi: uvijanje plojke prema naličju, žućenje lišća odnosno crvenjenje kod tamnih sorata, sušenje cvata, venuće formiranog grozda te slabije odrvenjavanje mladica na inficiranom trsju. Ovako opisane negativne promjene uzrokuju tri različite skupine fitoplazma: (1) Flavescence doreé (FD) (zlatna žutica), (2) Bois noir (BN) (stolbur ili crno drvo) i (3) Aster yellows (AY) (žutica astre)!

Prema simptomima bolesti u vinogradu nemoguće je utvrditi o kojoj se vrsti toplazme u vinogradu radi, ali su posljedice njihova nesmetana razvoja i širenje vrlo različite. Najopasnija i najštetnija je zlatna žutica (FD), od čije prve pojave naknadno 1-2 godine in ficirano trsje potpuno propada. Kod ostale dvije topazme (BN i AY), moguće je da nakon akutne faze bolesti kada su simptomi naročito izraženi, naknadno slijedi oporavak i “ozdravljenje” biljke.

Širenje bolesti

U prvih 10-ak godina (sve do 2007.) u hrvatskim su vinogorjima bile pronalažene uglavnom manje opasne fitoplazmatske žutice iz skupine stolbur ili crno drvo (BN) i žutice astre (AY). Ali, prije pet godina potvrđen je prvi nalaz vrlo štetne zlatne žutice (Flavescence doreé) (Šeruga Musić i sur., 2011)! Najopasnija fitoplazmatska bolest Flavescence doree (FD) je molekularnim metodama potvrđena prvo na uzorcima divlje pavitine (Clematis vitalba) koja je rasla u blizini vinograda u Istri (2007) i Međimurju (2008). Već 2009. ova bolest je potvrđena na uzorcima vinske sorte Pinot crni u vinogradarskoj podregiji Plešivica (Vivodina), slijedeće godine u Prigorju (žarište Križevci) na sortama Rajnski rizling i Ružica crvena, te u podregiji Moslavina (Voloder) na autohtonoj vinskoj sorti Škrlet (Budinščak i sur., 2012). Temeljem tih istraživanja, koje je proveo Zavod za zaštitu bilja (HCPHS), u “Narodnim novinama” broj 7 od 17. siječnja 2013. godine je objavljena “Naredba o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze, koju prouzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doreé MLO”. Ovom se Naredbom propisuju mjere za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze koju uzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doreé MLO, a glavna biljka domaćin štetnog organizma je vinova loza (Vitis vinifera). Ostale biljke domaćini štetnog organizma jesu obična pavitina (Clematis alba), crna joha (Alnus glutinosa) i druge Vitis vrste (npr. direktno rodni američki hibridi), dok je prenositelj (vektor) američki cvrčak (Scaphoideus titanus).

""

Do epidemijskog širenja zlatne žutice nastupa samo u onim vinogorjima gdje su istovremeno prisutne štetni organizam (Grapevine flavescence doreé MLO) i prenositelj (americki cvrčak).

Prenositelj zaraze

Američki cvrčak je opisan na području Sjedinjenih Država još 1932. godine, ali bez ekonomske štetnosti, jer je fitoplazma Flavescence doreé prisutna samo u europskim vinorodnim regijama (npr. Francuska, Italija, Švicarska, Portugal, Srbija, Austrija, Hrvatska i dr.). Osnovne mjere suzbijanja fitoplazmoza u vinogradarstvu počivaju na kupnji zdravstveno ispravnih loznih cjepova, uklanjanju zaraženih biljaka i suzbijanju vektora (širitelja), pa ovom prilikom opisujemo američkog cvrčka . Američki cvrčak ( Scaphoideus titanus) je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, a u Europi je otkriven 1958. godine u Francuskoj. Razvija samo jednu generaciju godišnje, a gotovo je monofagna vrsta koja se potpuno razvija na vinovoj lozi. Odrasli kukci su relativno male veličine (prosječno 0,5 cm). Osnovna boja krila je blijedo-žuta do smeđa. Na glavi je naglašeno ispupčeno tjeme s nekoliko poprečnih tamnih linija. Prednja krila su velikim dijelom blijedo-žute do smeđe boje i imaju smeđu nervaturu. Jaje je malo, bubrežasto, stisnuto na stranama, vretenasto u prednjem i zaobljeno u stražnjem dijelu, bjelkaste boje, slabo prozirno i dugačko svega 1,5 mm. Ličinke se razvijaju do odraslih kukaca kroz 5 razvojnih stadija. Prva tri stadija su bjelkaste boje i veličine 1,5-3,5 mm, a na nimfama četvrta i peta stadija se pojavljuju crne šare i žuta boja. Ličinke mogu skakati. Ženke odlažu jaja pod koru dvogodišnjeg drva, a ponekad pod stariju koru grana ili u zrelu jednogodišnju rozgvu. Pomoću male, svinute i snažne leglice koso urežu sloj kore koja se ljušti, pa u sloj staničja između epiderme i snopova primarnog floema odlažu ukupno 24 jaja. Obično su jaja odložena u skupinama 2-3-4 ili više (10) i nepravilno poredana na različite međusobne udaljenosti. Simptomi sisanja su slabo vidljivi i nisu tipični. Zbog prenošenja bolesti Flavescence doreé (FD) sadašnja istraživanja u Europi smatraju ovu vrstu cvrčaka kao najštetnijeg ampelofaga. Američki cvrčak se aktivno širi na manje udaljenosti (francuska iskustva govore o širenju 5-10 km godišnje), a na velike udaljenosti se širi loznim cjepovima u stadiju jaja koja su odložena u rozgvu. Iz Francuske se američki cvrčak proširio u druge europske vinorodne zemlje: Italiju (1964.), Švicarsku (1968.), Sloveniju (1987.), Španjolsku (1997.), Portugal (2001.), Srbiju (2004.), Austriju (2005.), Hrvatsku (2005.), Mađarsku (2007.), BiH (2007.), Rumunjsku (2011.) i Crnu Goru (2012.)!

""

Ličinke i odrasli cvrčci se zadržavaju s donje strane lišća, na peteljkama i zelenim mladicama. Ličinke i odrasli kukci gotovo su uvijek u akciji hranjenja, a ličinke od četvrtog stadija mogu bosti osnovne žile.

Prve ličinke se javljaju sredinom svibnja, te njihov razvoj traje do sredine srpnja. Odrasli oblici se javljaju krajem srpnja pa sve do početka rujna. Ženke nakon oplodnje polažu jaja u pukotine kore dvogodišnje rozgve.

Način prenošenja fitoplazme Flavescence doreé (FD): ličinke i odrasli kukci prenose fitoplazmu FD na perzistentan način: moraju se hraniti sisanjem biljnih sokova na zaraženom trsju barem 4-8 dana (akvizicija), a tek nakon 28-35 dana nakon toga (latencija) sposobni su širiti bolest na zdravo trsje! Infektivne ženke ne prenose fitoplazmu na odložena jaja.

""

Američki cvrčak je relativno mali kukac čija veličina završnih stadija ličinki (slika lijevo) i odraslih kukaca u prosjeku iznosi samo 5 mm! Prva tri stadija ličinke su bjelkaste boje i veličine 1,5-3,5 mm (slika desno). U regijama gdje nema bolesti Grapevine Flavescence doreé, ova vrsta kukca ne predstavljaju ekonomski značajne štetnike vinove loze. No, tamo gdje je prisutna FD zlatna žutica, u zaštitama nakon cvatnje valja barem tri puta usmjereno suzbijati ličinke, kako bi se što kvalitetnije suzbila njihova populacija prije pojave odraslih cvrčaka koji aktivno šire neizlječivu bolest u vinogradima

Kemijsko suzbijanje američkog cvrčka

U vinogradu može biti uspješno, jer štetnik ima jednu generaciju godišnje i gotovo uvijek se zadržava na vinovoj lozi (tek zadnjih 10-ak godina istraživanja su pokazala da američki cvrčak obitava i na drugim biljnim vrstama: npr. Clematis, Ranunculus, Trifolium). Svakako se preporučuje od sredine lipnja do sredine srpnja provesti barem 3 usmjerena tretiranja protiv ličinki američkog cvrčka (suzbiti što više ličinki prije nego se razviju pokretniji odrasli oblici cvrčka koji šire zarazu unutar nasada i između susjednih vinograda). VAŽNO: Nažalost, većina u našoj zemlji dopuštenih pripravaka za suzbijanje američkog cvrčka spada u skupinu sintetskih piretroida (npr. Cythrin Max, Decis EC, Sumialfa FL) ili kombiniranih pripravaka koji sadrže djelatnu tvar iz skupine piretroida (npr. Chromorel- D, Nurelle-D) (vidi Tablicu)! Sintetski piretroidi brzo gube djelotvornost na temperaturama >28°C, djelotvornost im nije veća od 40%, a sukladno novom Zakonu o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014.) primjena sintetskih piretroida nije dopuštena u višegodišnjim nasadima (vinogradima, voćnjacima). Preostali dopušteni pripravci iz skupine neonikotinoida (Actara WG, Dali SL) također su fotolabilni, te su vrlo otrovni i opasni za pčele (njihova primjena je ograničena samo na večernje sate kad pčele ne lete, a cvatući podrast mora prije biti pokošen)!

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakZavršen IPARD program – isplaćeno milijardu i 16 milijuna kuna potpore za 693 projekta
Sljedeći članakBiodizel – prilika za poljoprivrednike?
gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.