Tko još, od ljubitelja a pogotovo od poznavatelja dobre vinske kapljice, nije čuo za vrhunska vina dingač, postup, vugavu, pošip, maraštinu, faros, Ivan dolac, iločki traminac, Krauthakerovu, Enjengijevu ili Zdjelarevićevu graševinu. Tko još nije čuo za vrhunska vina Plešivice, Svetog Ivana Zeline? A što reći o kutjevačkim, đakovačkim i erdutskim vinima, pa vinima Međimurja, Istre itd., itd. Sva ta vina ponos su proizvođača, a našu zemlju čine prepoznatljivom među vinoljupcima cijelog svijeta. I Zakon o vinu (Narodne novine br. 96/03) posebno propisuje proizvodnju vrhunskih vina.
U vrhunska vina, prema odredbi članka 5. Zakona o vinu, spada:
– vrhunsko vino s kontroliranih i ograničenih vinorodnih područja,
– vrhunsko vino s kontroliranih i ograničenih specifičnih vinorodnih područja i
– predikatna vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom.
U ovom tekstu pažnju ćemo obratiti na vrhunska vina s ograničenih i na vrhunska vina s ograničenih i specifičnih područja. Nazvat ćemo ih samo vrhunska vina.
Ova vina mogu se proizvoditi samo od sorata koje pripadaju vrsti Vitis vinifera.
Uvjeti za proizvodnju vrhunskih vina propisani su Pravilnikom o proizvodnji vina (Narodne novine 02/05). Dok su Pravilnikom o nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze (NN br. 159/04) određene skupine preporučenih i dopuštenih kultivara za pojedina područja. Osim navedenih propisa, moramo još pogledati Pravilnik o vinogradarskim područjima (Narodne novine br. 159/04), Listu zemljopisnih oznaka. Na kraju i Pravilnik o vinogradarskom katastaru, koji još nije donesen,trebao bi biti u skladu s odredbom čl.18. Zakona o vinu.
Znači, to su sve propisi na koje proizvođač mora obratiti pažnju kod proizvodnje vrhunskog vina.
Pođimo redom. Već smo rekli koja vina spadaju u vrhunska. Prema definiciji iz Pravilnika o proizvodnji vina.- Vrhunsko vino je ono proizvedeno od grožđa podrijetlom iz jednog ili više vinogradarskih položaja unutar jednog vinogorja. Sukladno Pravilniku o vinogradarskim područjima. U ovom Pravilniku navedena je samo podjela vinogradarskih područja na regije, podregije i na vinogorja. Također se proizvođača upućuje na Listu zemljopisnih oznaka, gdje je utvrđena podjela vinogorja na položaje.
Također se u članku 5, stavku 2 istog Pravilnika precizira da će se ograničena i ograničena specifična vinorodna područja za proizvodnju vrhunskih vina definirati Pravilnikom o vinogradarskom katastru, koji kako smo već rekli još nije donesen. Ovdje dolazimo do nedoumice. Zato jer se prema navedenoj definiciji iz čl. 2 i čl.25 Pravilnika o proizvodnji vina, kao najmanja jedinica spominje vinogradarski položaj unutar jednog vinogorja. Dok se prema Pravilniku o vinogradarskim područjima posebno napominje da će se ograničena i ograničena specifična vinorodna područja definirati Pravilnikom o vinogradarskom katastru.
Ako se ova odredba (članak 5. stavak 2.) Pravilnika o vinogradarskim područjima kao nepotrebna stavi izvan snage, onda bismo zadovoljili uvjete iz definicije vrhunskog vina date u Pravilniku o proizvodnji vina (“… proizvedeno iz jednog ili više vinogradarskih poloažaja unutar jednog vinogorja”). Tada bismo, međutim, imali problema sa Zakonom o vinu (članak 5, stavak 2, točka 3.). Zato jer Zakon ne poznaje vrhunska vina. Po njemu postoje vrhunska vina s kontroliranih i ogranićenih vinorodnih podrućja i vrhunska vina s kontroliranih i ogranićenih specifićnih vinorodnih podrućja, a bez navedene odredbe ne bismo mogli nikako odrediti o kojem bi se vrhunskom vinu radilo. Logično, zar ne?
Ako svemu tome dodamo i činjenicu da u Pravilniku o označavanju vina oznakom zemljopisnog podrijetla (Narodne novine br. 07/05) u prijelaznim i završnim odredbama nije određen rok do kada će vrijediti stare, već stečene zaštite (“generalna rješenja”). Možemo postaviti pitanje jesu li vrhunska vina koja se puštaju u promet (od 21. 1. 2005. godine, kad je Pravilnik o označavanju. . . stupio na snagu), zakonski utemeljeni.