Dio vinogradara neugodno se iznenadio u rezidbi loze vidjevši „crnu rozgvu“, simptome zaraze uzročnikom bolesti poznate pod nazivom crna pjegavost (Phomopsis viticola) koji su nastali tijekom prošlog ljeta i u nekim vinogradima su jako izraženi.
Zaražena rozgva promijenjene je boje, sivkasta i prekrivena brojnim crnim točkicama. Ukoliko je zaraza tijekom vegetacije bila jača, utoliko su tada vidljive i crne lezije, udubljenja koja su nastala prošlog proljeća. Kod jake zaraze dolazi do spajanja uleknuća pa je veliki dio baznih međukoljenaca crne boje. Tijekom zime patogen prodire u biljku. Dolazi do formiranja plodnih tijela (crne točkice) iz kojih će se tijekom proljeća zaraza širiti dalje. Kišno vrijeme u fazi rasta pupova, kretanja vegetacije, rasta mladice i prvih listova pogoduje novim infekcijama i širenju bolesti. Ukoliko su uvjeti za razvoj bolesti povoljni, utoliko uzročnik crne pjegavosti može inficirati peteljku lista, peteljku ploda, list i plod (rjeđe). Pupovi na zaraženoj rozgvi dat će slabiju mladicu, a ako se bolest ne suzbija, dolazi do iscrpljivanja čokota te kroz nekoliko godina do njegovog postupnog propadanja.
Uzročnik ove bolesti teško se suzbija kad se jednom naseli na trs. Preventivne mjere mogu se provoditi u rezidbi odstranjivanjem zaražene rozgve i iznošenjem iz vinograda. Uzročnik crne pjegavosti može se prenijeti sadnim materijalom, što je nažalost bio čest slučaj proteklih godina. Kemijske mjere provode se korištenjem fungicida neposredno pred kretanje vegetacije. Tad se primjenjuju pripravci na bazi bakrenih spojeva u ekološkom uzgoju CUPRABLAU-Z 35 WG, NORDOX 75 WG. Kod provođenja ove zaštite bitno je pripravke primijeniti prskanjem, a ne raspršivanjem (atomizerima) jer prskanjem osiguravamo dobru pokrivenost rozgve kontaktnim pripravcima i dovoljan utrošak škropiva.
Najbitniji moment u zaštiti protiv crne pjegavosti je faza razvoja 2-4 lista. Tad je mladica najosjetljivija, a infekcija patogenom najlakša. U ovoj fazi mogu se koristi pripravci: POLYRAM DF, DELAN PRO, SOLOFOL. U ekološkom uzgoju zaštitu ponoviti navedenim pripravcima na bazi bakra. Zaštitu vinove loze treba nastaviti posebno ako je jaka zaraza od prošle godine i kišno proljeće, bez vjetra s dugim jutarnjim rosama. Tada se u zaštitu uključuju pripravci sistemičnog djelovanja. MIKAL FLASH, MIKAL PREMIUM F, UNIVERSALIS, koji nemaju dozvolu u ekološkom uzgoju.
Borba protiv uzročnika crne pjegavosti je dugotrajna, simptomi neće nestati nakon jedne zaštite, kad jednom uđe u vinograd crnu pjegavost je teško riješiti. Pravovremenom i primjerenom zaštitom bolest treba držati pod kontrolom.
Pepelnica – zone čokoladne boje
Osim crne pjegavosti na rozgvi može prezimiti i pepelnica (Uncinula necator). Zbog jake zaraze tijekom ljeta pepeljasti micelij koji se formira na mladici postaje taman, dolazi do odumiranja tkiva, a na rozgvi su vidljive zone čokoladne boje. Uzročnik bolesti prezimljuje u pupu ili na kori odnosno rozgvi. Kretanjem vegetacije iz zaraženih pupova razvijaju se zaraženi listovi, odnosno mladice koje su podložne napadu pepelnice od početka izlaženja iz pupa tijekom cijele vegetacije sve dok ne odrvene. Širenju zaraze pogoduje toplo i sparno vrijeme, oblačni dani, a napadnuti mogu biti svi zeleni dijelovi loze. Simptomi na licu mladih listova koji izlaze iz tek otvorenog pupa, te kasnije na razvijenim listovima vidljivi su obliku bjelkaste – pepeljaste prevlake.
Napadnuti listovi zaostaju u rastu uvijaju se, a kod jakog napada mogu se i osušiti. Uslijed jakog napada i razvoja micelija na cvatu prije oplodnje može doći do sušenja i opadanja cvjetova. Najveće štete nastaju nakon oplodnje na tek zametnutim bobicama te tijekom intenzivnog rasta i punjenja boba koje pucaju, a na površini su prekrivene pepeljastom prevlakom. Kako bi se spriječile štete od ove gospodarski značajne bolesti, potrebno je zaštitu započeti zajedno s kretanjem vegetacije kada je vinova loza u razvojnom stadiju vunasti pup – mišje uši, tada se koriste pripravci na bazi sumpora koji su dozvoljeni i u ekološkom uzgoju. Dio vinogradara u Dalmaciji zadržao je praksu primjene sumpora u prahu, što je prihvatljivo, ali treba voditi računa da se sumpor primijeni adekvatnim uređajima i za mirna vremena, bez vjetra.
Sumporni pripravci u fazi otvaranja pupa djeluju i na grinje koje prezimljuju između ljuskica pupa ili ispod kore čokota.
Plamenjača prezimljuje u obliku oospora
Plamenjača vinove loze (Plasmoparas viticola), ne prezimljuje direktno na čokotu vinove loze već na otpalom lišću u formi oospora. Vegetacijska sezona 2023. u obalnom dijelu RH bila je izrazito povoljna za razvoj plamenjače, dio vinogradara nažalost nije uspio kvalitetno zaštititi svoje nasade što je znatno smanjilo urod. Infekcijski potencijal u takvim vinogradima je vrlo visok što iziskuje dodatnu pozornost i pravovremenu preventivnu zaštitu. Kod odabira pripravaka uputno je u početku birati pripravke koji štite od uzročnika crne pjegavosti i peronospore. Kako bi se spriječile značajne štete od navedenih bolesti preporuča se pratiti preporuke za zaštitu vinove loze na portalu www.savjetodavna.hr.
Lozina grinja aktivira se početkom vegetacije
Lozina grinja akarinoza (Calepitrimerus/Phylocoptes/vitis) aktivira se početkom vegetacije, kako pup bubri grinja ulazi dublje u njega i siše biljne sokove te na taj način oštećuje pup koji se može osušiti. Često se iz zaraženog pupa razvijaju deformirane mladice koje imaju skraćene internodije i karakterističan tzv. „cik-cak“ rast – izgled mladice. Grinje kasnije prelaze na listove, sišu na njihovom naličju a napadnuti listovi su deformirani, imaju šaren mozaičan izgled.
Štete su izraženije kada je proljeće prohladno, a rast loze usporen. Tijekom godine mogu razviti 3-5 generacija. Ako se ne suzbijaju, zbog svoje slabe mobilnosti razmnožavaju se na napadnutom trsu, šire se na susjedne loze pa se kroz nekoliko sezona u proljeće u vinogradu lako uoče mladice ili nekoliko panjeva u nizu koji imaju nepravilan rast ili čak propadaju. Dozvolu za suzbijanje akarinoze imaju pripravci CHROMOSUL 80, KUMULUS DF, MICROTHIOL SPECIAL DISPERSS, SUMPOR PRAŠIVO 98,5 DP pogodni za ekološku uporabu.
Lozina grinja oštećuje pup sisanjem sokova
Erinoza (Colomerus/Eriophyes/vitis), lozina grinja oštećuje pup i list sisanjem sokova. Zaraženi pup se može osušiti ili se iz njega razvije deformirani izboj. Simptomi na listovima javljaju se u obliku lako uočljivih nabreklina (šiški), koje su sa gornje strane, promijenjene tamnozelene do crvenkaste boje. Donja strana na naličje lista na mjestu nabrekline obložena je vunastom prevlakom. Uslijed jakog napada listovi propadaju, nekrotiziraju te dolazi do sušenja. Godišnje može razviti do 7 generacija. Ukoliko je napad grinja jak, utoliko se preporuča njihovo suzbijanje tijekom vegetacije. Prije kretanja vegetacije može se primijeniti OVIPRON TOP.
Nerijetko na pojedinim čokotima, nakon rezidbe možemo uočiti mrave koji „šetaju“ po čokotu. Mrave privlači medna rosa koju izlučuju štitaste uši vrlo česti štetnici na vinovoj lozi u priobalju. Najčešće vrste su: lozina vunasta uš, šljivina štitasta uš, breskvina štitasta uš, velika lozina vunasta uš te smokvin crvac. Tijelo im je prekriveno voštanim štitom, a neke vrste stvaraju pamučni sekret u obliku vreće u koju odlažu jaja. Tijekom zime žive „sakrivene“ ispod kore panja.
Hrane se sisanjem biljnih sokova, na rozgvi, lucnjevima, mladicama, lišću pri čemu u pravilu izlučuju ljepljivu mednu rosu na koju se naseljavaju gljive čađavice zbog čega napadnuta biljka dobije tamniji izgled. Biljke na kojima se štitaste uši hrane mogu biti deformirane, promijeniti boju, zaostajati u rastu jer im je smanjena aktivna lisna površina i asimilacijska sposobnost. Plodovi napadnutih biljaka, odnosno grozd, nisu prihvatljivi za konzumaciju i prodaju zbog sloja ljepljive medne rose i čađavice kojim su prekriveni. Poznato je da štitaste uši mogu prenositi viruse vinove loze.
Zaštita od štitastih ušiju
Štitaste uši imaju nekoliko prirodnih neprijatelja koji se hrane njihovim ličinkama ili se pak razvijaju ispod oklopa. Primjena insekticida širokog spektra djelovanja uništava ove prirodne neprijatelje te tako pogoduje širenju štitastih ušiju. Nakon rezidbe uputno je vinovu lozu poprskati kombinacijom pripravaka na bazi mineralnih ulja i bakra. Kod korištenja kemijskih pripravaka pozornost treba obratiti na razvojni stadij pupa vinove loze te primjenu pripravaka obaviti prema uputi (kretanjem vegetacije koncentracija se smanjuje). Za suzbijanje štitastih ušiju u ekološkom uzgoju, dozvolu imaju pripravci BIJELO ULJE i MINERALNO SVIJETLO ULJE.
Navedeni pripravci primjenjuju se prije ili početkom kretanja vegetacije. Zaražene biljke potrebno je poprskati tj. „okupati“ odnosno na rozgvu nanijeti dovoljnu količinu škropiva. Česta greška u praksi je primjena navedenih pripravaka raspršivanjem. Velika količina škropiva koje u ovoj fazi primjenjujemo raspršivanjem zbog pojave „drifta“, i presitnih kapljica uopće ne padne na ciljanu rozgvu/panj odnosno na štetnika koji je vrlo često sakriven na donjoj strani gdje pripravak nije nanesen. Pravilna aplikacija svih, a posebno uljnih pripravaka ključna je za njihovu djelotvornost.
Foto: Gordana Kožarić – Silov dipl. ing. agr.
