Divlji šipak (Rosa canina), poznat i po nazivima divlja ruža, šipurak, šipek, šip, pasja ruža i dr. može izrasti u visok trnovit grm, do dva metra. Divlji šipak cvjeta u lipnju i srpnju, cvjetovima svijetloružičaste boje, ugodna mirisa, dok su plodovi jajastog oblika, crveno-narančaste boje, kiselkasto-gorkog okusa i sadrže velik broj tvrdih sjemenki. Plodovi se ubiru u jesen, u rujnu, listopadu i studenome, prije nego što prezore, a koriste se svježi i osušeni.
Divlji šipak- vrsta je koja se teško razmnožava reznicama. Iako se u literaturi navodi da divlji šipak genetski materijal majke u velikom dijelu prenosi na potomka, uočeno je da se potomci bitno razlikuju od majčinske biljke, a i međusobno.
Divlji šipak – Priprema reznica
Kod razmnožavanja reznicama bitno je da reznice budu neoštećene i debljine olovke. Reznice treba odrezati na tri do četiri vidljiva pupa. Donji dio reznice treba odrezati ravno odmah ispod pupa. Gornji dio ukoso iznad pupa, tako da viši dio bude na strani pupa. Na taj način će voda koja bude došla na vrh reznice skliznuti od pupa. Time će se spriječiti mogući razvoj gljivica i trulež pupa. Također će se na taj način potaknuti aktivnost i razvoj tog vršnog pupa. Tako pripremljene reznice treba umočiti u hormonski prah za ukorjenjivanje odrvenjelih reznica.
Divlji šipak ima reznice koje se umoče u hormonski prah te ih treba posaditi u supstrat. Preporučljivo je taj supstrat pomiješati s perlitom. On će zadržati vlagu u supstratu i tako omogućiti stalnu vlažnost potrebnu za ukorjenjivanje. Supstrat treba stalno biti vlažan pa se preporučuje redovito zalijevanje.
Kako bi se smanjilo kolebanje vanjskih uvjeta, reznice se mogu poklopiti prozirnom plastičnom bocom. Očekivani rezultat ukorjenjivanja je najviše 20- 25 %. Razlog tome je izrazito teško ukorjenjivanje divljeg šipka te brzi napad gljiva truležnica. Oni tada uzrokuju trulež dijela reznice koji se nalazi u supstratu. Zato bi bilo dobro da se za ukorjenjivanje koristi sterilan supstrat.
