Posljednjih godina na svjetskom tržištu osjeti se pojačana potražnja za orašastim plodovima. Tako i potražnja za lješnjakom. Jedan od razloga potražnje leži u činjenici kako je svjetska proizvodnja lješnjaka ugrožena pojavom i širenjem novih bolesti i štetnika.

 U 2021. godini u Turskoj, najvećem svjetskom proizvođaču lješnjaka kao i Gruziji i Moldaviji, zabilježene su velike štete od fitofagnih stjenica (više od 30 %). U 2020. godini fitofagne stjenice u Italiji uništile su više od40 % uroda lješnjaka. Najveće štete u talijanskim i turskim nasadima lijeske napravila je vrsta smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys) ili eng. Brown marmorated stink bug – BMSB. Podaci o štetama od fitofagnih stjenica na lješnjaku u RH za sada nisu dostupni, ali su posljednjih godina sve evidentnije. Od ostalih fitofagnih vrsta stjenica na europskom tlu koje prave štete na poljoprivrednim kulturama su smrdljiva greta (Dolicoris baccarum L.), smrdljivi martin (Raphigaster nebulosa), zelena štitasta stjenica (Nezara viridula) i dr.

Fitofagne stjenice kao štetnici kulturnog bilja

Fitofagne stjenice („smrdljivi martini“) u Europi su štetnici voća, povrća, ratarskih kultura, šumskih vrsta kao i ukrasnih grmova. Stjenice ili raznokrilci (podred: Heteroptera) su vrlo velika skupina kukaca, a u Europi je za sada poznato oko 3.000 vrsta. Prema načinu ishrane stjenice su većinom fitofagne (biljni štetnici), a manji broj je zoofagan (predatori). Spadaju u važne prirodne neprijatelje raznih štetnika. Stjenice, kao i svi kukci reda Hemiptera, imaju specifično građene usne organe (rilo) koji su prilagođeni za bodenje i sisanje.

Rilo stjenice sastavljeno je od četiri tzv. hitinska bodeža koji oblikuju dvije cjevčice. Kroz jednu cjevčicu stjenica u biljni organ luči slinu s probavnim enzimima, a kroz drugu usisava djelomično razgrađeni sadržaj. Za ovakav način ishrane stjenicama je potrebna velika količina vode. Nju uzimaju iz biljnog tkiva na kojemu se naknadno razvijaju razne deformacije.

Oštećenja od fitofagnih stjenica na očišćenoj jezgri lješnjaka (snimio T.Validžić)

Smeđa mramorirana stjenica (Halyomorpha halys Stål, 1855 – Pentatomidae) je strana invazivna vrsta podrijetlom iz istočne Azije (Kina, Koreja i Japan). Na europskom tlu je prvi puta pronađena 2004. godine u Švicarskoj. U10-ak godina proširila se po srednjoj i jugoistočnoj Europi. U RH prvi puta je pronađena u Rijeci 2017. godine. Stjenica ima 1 ‐ 2 generacije godišnje. Ličinke prolaze kroz pet razvojnih stadija. Polifagni je štetnik koji napada više od 170 biljaka domaćina, uključujući veliki broj vrsta voća i povrća, ratarske kulture, šumsko i ukrasno drveće. Štete koje uzrokuje mogu biti izravne i neizravne.

Izravne štete čini odrasli oblik (imago) i ličinke bodenjem i sisanjem. Poradi ovakvog načina ishrane jezgra ploda lješnjaka je smežurana. U unutrašnjosti nastaju specifične plutaste tvorevine mliječno-žute boje kao posljedica djelovanja hidrolitičkih enzima.

Ličinke smeđe mramorirane stjenice (Halyomorpha halys), (snimio T.Validžić)

Neizravne štete nastaju kada se tijekom ishrane (ubadanjem rila), prenose uzročnici biljnih bolesti bakterije ili gljivice. Oni mogu uzrokovati trulež plodova.

Simptomi šteta na jezgri lješnjaka

Područna služba za stručnu podršku Osijek, Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede, zaprimila je tijekom jeseni 2021. godine od strane više proizvođača lješnjaka, veći broj upita vezano za pojavu relativno velikog postotka (30 %) oštećenih plodova u ukupnom urodu.

Međutim, štete od stjenica nisu bile toliko vidljive tijekom ljetnih mjeseci, pa čak ni nakon berbe i sušenja plodova. Štete su postale vidljive nakon procesa čišćenja i pripreme očišćene jezgre za stavljanje na tržište. Oštećenja na jezgri su se manifestirala u obliku smežuranih plodova ili plodova s tamnim pjegama ispod kojih se nalazi plutasto tkivo u početku bijele boje koje kasnije prelazi u tamno-žutu do smeđu.

Ovako oštećenim plodovima je značajno smanjena tržišna i uporabna vrijednost. Navedena oštećenja na plodovima nastala su kao posljedica napada stjenica sredinom vegetacijskog razdoblja kad je dovršeno nalijevanje plodova, iako je napad stjenica najopasniji krajem svibnja i u lipnju. Tad može dovesti do potpunog zaustavljanja razvoja jezgre, što rezultira otpadanjem plodova ili plodovima bez jezgre. Ovdje je potrebno naglasiti da do pojave praznih plodova mogu dovesti i razna gljivična oboljenja.

Plodovi lješnjaka sa simptomima napada fitofagnih stjenica: 1. presjek zdravog ploda; 2. prazni plod bez jezgre 3. smežurana jezgra napadnutog ploda 4. plutaste tvorevine na presjeku jezgre (snimio T.Validžić)

Treba redovito pregledavati nasad

Metode suzbijanja fitofagnih stjenica su složene i svaka primijenjena metoda daje djelomične rezultate.

U nasadima lješnjaka potrebno je provoditi redovite preglede stabala (rodnih grana). Utvrđivanje brojnosti stjenica može se obavljati i postavljanjem pokrivke (PVC ili drugi materijal) ispod stabla. Također i otresanjem grana te prebrojavanjem uhvaćenih jedinki.

Monitoring za smeđu mramoriranu stjenicu obavlja se korištenjem piramidalnih lovki (trapova) crne boje. Oni su komercijalno dostupni i u RH uz obavezan dodatak feromonskog atraktanta.

Crna piramidalna lovka s feromonom za monitoring smeđe mramorirane stjenice (Izvor: J. Wilson & L. Gut, Michigan State University)

Za sada u RH (i EU) ne postoje podaci o pragu odluke tj. koja je kritična brojnost stjenica kad je potrebno krenuti sa zaštitom. Kao koristan podatak mogu poslužiti literaturni podaci iz SAD (savezne države New York i Utah). Oni navode kao prag odluke za početak suzbijanja smeđe mramorirane stjenice 10 uhvaćenih odraslih stjenica u ferotrapovima u razdoblju od tjedan dana. Preporuka je proizvođačima lješnjaka krenuti s redovitim pregledom nasada početkom mjeseca lipnja kako bi se utvrdila nazočnost i brojnost stjenica.

Za identifikaciju smeđe mramorirane stjenice poljoprivredni proizvođači mogu se obratiti Područnim službama za stručnu podršku (u županijama), Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede, Ministarstva poljoprivrede. Na službenim web stranicama Uprave nalazi se adresar stručnih savjetnika po županijama.

Prirodni neprijatelji u borbi protiv fitofagnih stjenica

Posljednjih nekoliko godina provode se intenzivna istraživanja vezana za korištenje prirodnih neprijatelja u suzbijanju stjenica. Već duže vrijeme je poznato kako je azijska samurajska osica (Trissolcus japonicus) prirodni neprijatelj smeđe mramorirane stjenice. Samurajska osica parazitira jaja stjenice na način da ih koristi kao medij za polaganje vlastitih jaja. Terenska istraživanja su pokazala kako je 2017. godine samurajska osica pronađena u Švicarskoj; i to na tri lokaliteta u kantonu Ticino, u nasadima jabuka.

U SAD-u (savezna država Utah) posljednjih se nekoliko godina provodi plansko širenje samurajske osice u ekosustav i monitoring uspješnosti suzbijanja smeđe mramorirane stjenice ovom biološkom metodom. Isto tako,talijansko Ministarstvo zaštite okoliša i talijanska istraživačka agencija ISPRA odobrili su postupak 2020. godine, koji je potreban za puštanje azijske samurajske osice u talijanski ekosustav. Prvo puštanje bilo je predviđeno u drugoj polovici lipnja, a drugo sredinom srpnja. Rezultati ovoga probnog puštanja i širenja azijske samurajske osice u Italiji nisu do sada objavljeni. Međutim, rezultati istraživanja u SAD-u su ohrabrujući.

Kemijska zaštita

Za uspješnu zaštitu od smeđe mramorirane stjenice u SAD-u se provode kemijski tretmani u razmacima od 7 – 15 dana što ovisi od voćne vrste. Američki autori navode kako vrlo dobar učinak na stjenicu imaju insekticidni pripravci na bazi lambda-cihalotrina (Karate zeon i dr.), fenpropatrina (Danitol), tiametoksama (Actara). Dobar učinak imaju pripravci na bazi acetamiprida (Mospilan) te imidakloprida (Calypso) i dr. Međutim, navedene aktivne tvari (osim acetamiprida) su zabranjene u EU. Pojedini autori u RH navode dosta dobar sporedni učinak (eng. Side effect) na fitofagne stjenice pripravaka na bazi sulfoksaflora (Closer). Ovdje je potrebno napomenuti kako pripravci Closer i Mospilan 20 SG ili 20 SP u RH nisu registrirani za korištenje u nasadima lijeske.

U Republici Hrvatskoj nemamo registriranog insekticidnog pripravka za suzbijanje stjenica u lijesci. Pripravak Poleci plus (deltametrin) registriran je u RH za suzbijanje stjenica (Heteroptera) na jagodi, pšenici, kukuruzu i pamuku dok je pripravak na bazi acetamiprida (Mospilan 20 SG). Registriran je za suzbijanje stjenica na ukrasnom bilju na otvorenom, a Mospilan 20 SP za suzbijanje stjenica na suncokretu.

Postoje naznake kako bi pojedini pripravci u RH mogli dobiti i proširenje na male kulture. Tj. u narednom razdoblju pojedini pripravci bi mogli biti doregistrirani i za korištenje i u lijesci.

Zanimljivo je spomenuti kako je talijanska vlada poradi vrlo velikih šteta na voćnim kulturama od smeđe mramorirane stjenice procijenjenih u 2020. godini na 500 milijuna eura, zatražila o EK ponovno obnavljanje registracije aktivnoj tvari klorpirifos što je EK odbila. Talijansku vladu uputila je na korištenje instituta iz članka 53. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, kojim je propisano kako u posebnim okolnostima pojedina država članica može odobriti za razdoblje od najviše 120 dana stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja za ograničenu i kontroliranu uporabu, ako se takve mjere pokažu nužnima zbog opasnosti koja se ne može obuzdati na neki drugi zadovoljavajući način.

Ova mogućnost može biti korisna i za domaće proizvođače lješnjaka u slučaju pojave velikih šteta od fitofagnih stjenica u nadolazećim godinama. O izdavanju dozvola (rješenja) za primjenu sredstava za zaštitu bilja u hitnim situacijama, odluku donosi Uprava kvalitete hrane i fitosanitarne politike Ministarstva poljoprivrede. Fizičke osobe, skupne fizičkih osoba, zadruge, proizvođačke organizacije i dr., pisani zahtjev za dozvolu dostavljaju poštanskim putem Ministarstvu poljoprivrede.

U zahtjevu je potrebno jasno navesti kulturu, ciljani štetni organizam, maksimalni broj tretiranja u vegetaciji/godišnje. Zatim razmak između tretiranja, količinu primjene (kg/ha, l/ha, %), količinu vode, vrijeme primjene, karencu i sva relevantna ograničenja s obzirom na traženu primjenu. Za detaljnije informacije proizvođači se upućuju na web stranice Ministarstva poljoprivrede.

Troškove stručnih mišljenja vezano za odobravanje dozvola za primjenu sredstava za zaštitu bilja u hitnim situacijama snose podnositelji zahtjeva.

Od nekemijskih metoda zaštite od fitofagnih stjenica u EU se preporučuje korištenje raznih vrsta laganih prekrivki (agril folija ili mrežica od raznih materijala) kojima se prekrivaju stabla, trsovi ili povrće na gredicama.

Zaštita nasada jabuke laganom mrežicom (Izvor: https://www.frustar.com)

Ova metoda se pokazala dosta uspješnom u Italiji. Međutim, povezana je s raznim ograničenjima vezano za utjecaj klimatskih faktora (vjetar) te dodatnim troškovima, ponajviše radne snage.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje