Višegodišnji nasadi (voćnjaci, vinogradi) predstavljaju monokulturu, odnosno poljoprivrednu površinu gdje se duži niz godina uzgaja samo jedna biljna vrsta. Poznato je da plodored i izbjegavanje prečestog uzgoja iste ili srodne biljne vrste na istoj površini predstavlja iznimno važnu agrotehničku mjeru u sprječavanju napada mnogih štetnika i uzročnika bolesti. Stoga su indeksi tretiranosti i štete od neželjenih organizama veći u višegodišnjim nasadima nego na oranicama gdje se poštuju ”plodoredna pravila”.
Primjerice, procjenjuje se da neželjeni organizmi (uzročnici bolesti, štetnici, korovi) umanjuju u našoj zemlji prinose plodova breskve 33 % unatoč poduzimanju svih mjera zaštite. Dok štete na najraširenijim žitaricama (kukuruz, pšenica) iznose 26-27 %. Premda se zadnjih godina sve više naglašava značaj unutarnje kakvoće plodova (npr. povećani sadržaj mineralnih tvari, vitamina, antioksidansa i sl., uz što manje ili bez rezidua pesticida), ipak većina potrošača još uvijek kupuje voće prema vanjskom izgledu. Npr. oblik, boja, krupnoća. Suvremene sorte koštičavog voća koje uzgajamo u plantažnim nasadima vrlo su osjetljive na različite uzročnike bolesti i štetnike. Bez pravilne zaštite tržna vrijednost može biti narušena. Neki su neželjeni organizmi toliko opasni da mogu uzrokovati potpuno propadanje voćnih nasada.
Parazitski uzročnici bolesti koštičavog voća
To su živi mikroorganizmi koje ne vidimo okom, a jednom kada se pojave simptomi i/ili prve vidljive štete teško je (ili nemoguće) poduzeti učinkovite mjere zaštite. Osim toga bolesti mogu biti uzrokovane neživim poremećajima. Npr. nedostatak ili suvišak vode, visoke ili niske temperature, nedostatak ili suvišak hraniva i slično.
Vlasnici plantažnih nasada, ali i manjih mješovitih voćnjaka uz okućnice i vikendice, moraju prema tipičnim znakovima prepoznati ekonomski najvažnije bolesti. Također prikupiti informacije o epidemiologiji i mogućnostima njihova suzbijanja.
Među značajne spoznaje o uzročnicima bolesti koštičavog voća ubrajamo mjesto i način njihova prezimljenja. Zato jer mogućim smanjenjem izvora zaraze za narednu sezonu umanjujemo potrebu primjene sredstva za zaštitu bilja. Najčešće koštičave vrste koje uzgajamo su breskve, šljive, višnje, trešnje i marelice. Parazitske bolesti uzrokuju gljive, bakterije, fitoplazme, virusi, viroidi. Među njima su gljive odgovorne za 70 % svih opisanih biljnih bolesti. Nepovoljne uvjete (npr. zimsko razdoblje) gljive nastavljaju život u formi različitih tipova spora, micelija, micelarnih nakupina i različitim tipovima plodnih tijela. Najčešće na odumrlim biljnim ostacima (npr. otpalom zaraženom lišću) ili na nadzemnim voćnim organima (vidi Tablicu 1.).
Nevidljivi svijet uzročnika bolesti
Mikroskopski male gljive sastoje se od tankih, cjevastih stanica koje zovemo hife. Njihovo vršno rastuće i razgranato staničje zovemo micelij. Samo neke gljive tvore površinski micelij koji iz vanjskih biljnih stanica pomoću sisaljka crpi potrebnu hranu – to su pepelnice! Kod ostalih patogenih gljiva micelij se širi u unutrašnjost zaraženih organa. Spore su tipičan organ za širenje i razmnažanje gljiva. Nastaju na raznim tipovima nosača (konidiofor, koremij, sporodohij) ili u raznim tipovima plodnih tijela: nespolnim (piknid, acervul) i spolnim (apotecij, peritecij, kleistotecij).
U proljeće, uz optimalne temperature i dovoljno oborina, nastale spore iz prezimljujućih organa gljiva čine primarni inokulum (izvor zaraze) koji uz pomoć vjetra, kiše i/ili insekata dospijeva na osjetljive biljne organe. Vlaženje biljnog tkiva je potrebno da spore prokliju u infekcijske cijevi koje probijaju epidermalno staničje ili dospijevaju kroz prirodne otvore ili rane u unutrašnjost domaćina. Uspostava odnosa između osjetljivog biljnog tkiva i patogenog mikroorganizma zovemo zaraza (infekcija). Razdoblje nakon zaraze, a prije vidljivih simptoma bolesti zovemo inkubacija (skriveno ili latentno vrijeme). Ovisno o temperaturi često traje od svega nekoliko dana do nekoliko tjedana (mjeseci).
Za razliku od gljiva, fitopatogene bakterije su jednostavniji, isključivo jednostanični organizmi. Od kojih na koštičavim voćkama uglavnom bilježimo štete od rodova Pseudomonas i Xanthomonas. Zahtijevaju jako puno vlage (kiše, rose, magle) te se u optimalnim uvjetima vrlo brzo razvijaju. U jednom danu od jedne bakterijske stanice može nastati više od desetak milijuna novih organizama.
Održavaju se u latentno inficiranim pupovima i rak-ranama na deblu i granama. Mikoplazmama slični organizmi koji parazitiraju biljke svrstavamo u rod Phytoplasma. Razmnažaju se u žilnom staničju (folemu), prenose se kukcima (npr. cikade, buhe), a liječenje “MLO-zaraženih biljaka” nije moguće. Biljni virusi su veličinom i životnom organizacijom manji i jednostavniji organizmi u odnosu na gljive i Phytoplasma-e. Neki su vrlo značajni zbog ekonomskih šteta u koštičavom voću, npr. virus šarke šljive (Plum pox virus) (PPV).
Virusom zaražene biljke ne mogu se liječiti. Zdravi sadni materijal i suzbijanje vektora jedine su posredne mjere suzbijanja fitoplazma i biljnih virusa.
Jedino gljive uglavnom učinkovito suzbijamo primjenom sredstva za zaštitu bilja (fungicidi).
Neke gljivične bolesti napadaju sve nabrojene koštičave voćke. Npr. palež cvjeta, izboja i trulež plodova (Monilinia spp.), te šupljikavost lišća (Stigmina carpophilla). Druge se bolesti razvijaju samo na jednoj ili dvije vrste. Npr. narančasta pjegavost šljive (Polystigma rubrum) ili kozičavost lišća (višnja i trešnja) (Blumeriella jaapii). Neke gljivične bolesti uspješno prezimljuju na otpalom zaraženom lišću. Dok neke se održavaju na deblu, granama i grančicama uz rak-rane ili skrivenim zarazama uz pupove. Sakupljanje i uništavanje otpalog (oboljelog) lišća je mjera koju preporučujemo u manjim nasadima uz okućnice i vikendice.
Izravne mjere suzbijanja primjenom bakra
Kako veći broj gljivičnih i bakterijskih bolesti koštičavog voća prezimljuje na zaraženim grančicama (uz pupove) ili uz rak-rane na debljim granama (i/ili provodnici) vrlo su važne preventivne mjere tretiranjem bakarnim pripravcima.
Bakarne pripravke na koštičavom voću ne smijemo koristiti tijekom vegetacije zbog moguće toksičnosti. Bolje ih je primijeniti već ujesen krajem i/ili nakon otpadanja lišća i krajem zime-početkom proljeća u vrijeme bubrenja i neposredno prije otvaranja pupova. Premda su za tzv. “zimsko plavo prskanje” registrirani u povišenim koncentracijama, bolje je bakarne pripravke koristiti u spomenutom razdoblju u više navrata (2-3x), ali u smanjenim količinama.
Pojedinačni bakarni fungicidi koji se mogu koristiti tijekom mirovanja koštičavog voća su primjerice: Bordoška juha WP, Champion, Cuprablau-Z, Neoram WG, Nordox DF i drugi. Umjesto pojedinačnih bakarnih djelatnih tvari, može se primijeniti njihova kombinacija s mineralnim uljem (npr. Modro ulje EC, Crveno ulje EC).
