Suvremeni i tržni uzgoj jabuke zahtijeva visoke i stalne urode, željenu sortnu kakvoću, krupnoću i boju plodova, bez neželjenih poremećaja živog ili neživog podrijetla, uz što manje štetnih ostataka (rezidua) pesticida. Proizvođači jabuka prednost daju sortama koje daju redovite i visoke urode te nisu u tehnološko-uzgojnom smislu previše zahtjevne.

Racionalizacija troškova i povećanje kvalitete plodova jabuka osnovni su preduvjeti uspješnog razvitka tržnog voćarstva na zajedničkom europskom tržištu. U okviru “Agro-okolišnih intervencija” (za novo programsko razdoblje 2023.-2027.)proizvođači voća su tijekom “Agronet kampanje 2023.” ponovno mogli podnijeti zahtjev za poticanje tipa operacije: “Primjena metode zbunjivanja ili konfuzije u kontroli štetnih organizama” i “Korištenje feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki“.

Ovim metodama je moguće značajno smanjiti primjenu kemijskih insekticida (60 %) protiv najvažnijeg tehnološkog nametnika – jabučnog savijača (Cydia pomonella) – uzročnika “crvljivosti plodova” jabuka i krušaka. No, pritom ne treba “zaboraviti” na ostale štetnike koji pojedinih godina zbog prekomjernog umnažanja također mogu ugroziti konkurentan uzgoj jabuka i krušaka.

Savijači kožice ploda jabuke

Uz najvažnije tehnološke nametnike (uzročnike “crvljivosti plodova”) (npr. jabučnog savijača, breskvinog savijača, smeđeg šljivinog savijača i kukuruznog moljca), moguće štetne posljedice na urode jabuka također možemo očekivati od savijača kožice plodova, a naročito u područjima s intenzivnim uzgojem jabuka na većim površinama.

Vrste koje prezimljuju u stadiju nedorasle gusjenice, a imaju dvije generacije godišnje, postaju sve značajniji ekonomski štetnici. Stoga su zadnjih desetak godina česti upiti voćara o uzrocima šteta nepravilnog oblika na kožici plodova jabuka. Naime, populacija savijača kožice plodova je vrlo jaka u gustim nasadima s intenzivnim rastom mladica, a uvijek vrlo niska u ekstenzivnim voćnjacima ili u nasadima sa stablima visokog debla gdje je godišnji prirast mladica smanjen. U Švicarskoj su od ove skupine nametnika zabilježene štete na prinosu jabuka i krušaka 80 %. Postoji nekoliko vrsta savijača kožice plodova, a najčešće su vrste iz rodova Adoxophies, Archips i Pandemis.

Praćenje pojavnosti štetnika

Postoje mamci pomoću kojih pratimo njihovu pojavu i brojnost, pa je radi procjene mogućeg usmjerenog suzbijanja potrebno kontrolirati njihovu pojavu na napadnutim biljnim organima, a naročito prvih naraštaja. Ove smo sezone na taj način od sredine travnja do sredine mjeseca lipnja ponovno zabilježili prekomjernu brojnost savijača kožice ploda vrste Archips podana, vrlo slične ružinom savijaču (Archips rosana). Brojnost je vrlo različita u dva nasada jabuka, svaki površine veće od 5 ha, na dva lokaliteta u zapadnom dijelu Međimurja međusobno udaljena svega 4,6 km.

Populacija leptira je bila puno veća u nasadu jabuka koji nije pokriven mrežom protiv tuče. Prema literaturnim podatcima (Maceljski, 1999.) neke vrste savijača kožice ploda (npr. Adoxophies orana) opisane su u našim krajevima još sredinom 1960-ih godina (okolica Varaždina), ali ekonomski postaju značajni tek 1980-ih i 1990-ih godina. Polifagni su štetnici, pa osim jabuka napadaju još kruške, breskve, marelice i drugo voće. Opisano je nekoliko vrsta savijača kožice plodova: npr. Pandemis heparana, Archips rosana, Argyrotaenia pulchellana. Smatra se da je vrsta savijača Archips podana česta u nas, ali nije dovoljno istražena.

Gusjenice savijača kožice plodova su svijetlo ili tamno-zelene boje, imaju naglašenu svijetlu do tamno-smeđu glavu, a narastu do 2 cm. Vrste roda Adoxophies i Pandemis imaju više naraštaja godišnje, a Archips prema literaturnim podatcima samo jednu (prema ulovu leptira tijekom ranijih sezona čini se da u Međimurju razvija dvije generacije). Prva štete nastaju rano u proljeće, na lisnim i cvjetnim pupovima (slično savijačima pupova). Mlade gusjenice vrsta Adoxophies i Pandemis prezimljavaju na voćkama (npr. ispod ili u pukotinama kore). Njihovi leptiri se pojavljuju u svibnju (tzv. proljetni let), ženke odlažu jaja u jajnim leglima, a gusjenice ove prve ljetne populacije napadaju vršno lišće i plodove. Obično je prvo napadnuto lišće na vršnom dijelu mladica, a zatim gusjenice napadaju plodove.

Vrlo je važno na vrijeme uočiti jači napad prve ljetne populacije na lišću, kako bi se gusjenice mogle suzbiti prije njihove štetnosti na plodovima. Gusjenice izgrizaju kožicu ploda (često na onom mjestu gdje plod dotiče drugi organ, npr. drugi plod ili list). Uz napadnuti plod je učestalo zapredanje lišća. Izgrižena površina ploda je nepravilna oblika, višestruko razgranata. Oštećena mjesta na plodovima zarastaju tkivom, ali za vlažna vremena se može razvijati smeđa trulež. Leptiri ljetne populacije se javljaju u srpnju i kolovozu. Ženke ovih populacija odlažu jaja na plodove, na kojima veće štete mogu napraviti sasvim mlade gusjenice prije povlačenja na skrovita mjesta za prezimljenje. Takva su oštećenja vidljiva u obliku brojnih sitnih grizotina koje se ne spajaju. Štete mogu također nastati nakon berbe, ako se ličinke unesu s ubranim plodovima u priručno skladište s optimalnim temperaturama za razvoj nametnika.

Vrste roda Archips se javljaju nešto kasnije u odnosu na opisana prethodna dva roda (Adoxophies, Pandemis), pa su česte na cvjetnim pupovima. Rado se uvlače u cvjetove, te ih izgrizaju, a pređom povezuju napadnute organe. Za ovu vrstu je tipično da gusjenica savija napadnute listove u obliku cigare.

Od prezimljujuće populacije se razvija samo jedna ljetna, čiji leptiri lete od kraja svibnja do kolovoza. Redovitim zdravstvenim pregledima voćnjaka je važno kroz više godina utvrditi pojavu i visinu štetnosti savijača kožice plodova u plantažnim nasadima jabuka. Praćenje populacije odraslih leptira nije sigurno jamstvo za ocjenu mogućih šteta i određivanje potrebe suzbijanja. Najbolje je kvalitetno procijeniti prezimljujuću brojnost ovih nametnika (brojanjem gusjenica po napadnutim organima) te ih suzbijati prije pojave vrlo štetnih ljetnih generacija.

Tablica 1. Neke biotehničke i kemijske skupine, djelatne tvari i trgovački pripravci koji se u našoj zemlji koriste za usmjereno suzbijanje različitih uzročnika “crvljivosti plodova” jabuke

Kemijska skupinaDjelatne tvari (pripravci)
Konfuzijacodlemone (Isomate-CTT, RAK 3)
Virus granulozeCpGV (Madex SC, Granupom SC, Carpovirusine)
Bacilus thuringiensissoj kurstaki (Lepinox Plus, Biobit, Belthirul WP)
Regulatori razvoja kukacatebufenzoid (Mimic)
Diamidiklorantraniliprol (Coragen SC)
Avermektiniemamektin-benzoat (Affirm WG)
Spinosinispinetoram (Delegate WG)
Naturaliti*spinosad (Laser)*
*ova skupina i djelatna tvar je u našoj zemlji dopuštena u jabukama za suzbijanje savijača kožice ploda i lisnog minera, a u razvijenim zapadnoeuropskim zemljama se preporučuje i protiv jabučnog savijača!

Regulatori razvoja kukaca

Zbog ekološke prihvatljivosti za suzbijanje savijača kožice plodova često se preporučuju i koriste tzv. biotehnički pripravci iz skupine regulatora razvoja kukaca. U međimurskim plantažama (sorta Zlatni delišes) početkom 1990-tih godina od strane Zavoda za zaštitu bilja istraživana je djelotvornost više takvih pripravaka (npr. Du-Dim SC 48, Nomolt SC, Alsystin WP 25, Sonet 100 EC, Cascade 50 EC i Insegar WP 25) na savijače pupova i savijače kožice plodova jabuka. U novije vrijeme u preporukama i dopuštenjima za suzbijanje savijača kožice plodova u integriranoj proizvodnji se preporučuje biotehnički pripravak Mimic SC (0,06 %).

Karenca iznosi 21 dan, a djelotvoran je i na druge vrste savijača (npr. jabučni savijač). U zadnje vrijeme za suzbijanje štetnih gusjenica uzročnika “crvljivosti plodova” u nasadima jabuka koristimo “novije” pripravke, npr. Coragen SC, Delegate WG i Affirm WG. Ako želite proizvoditi na ekološki način, tada uzročnike “crvljivosti plodova” jabuke treba suzbijati metodom konfuzije i primjenom bioloških insekticida (Bacilus thuringiensis soj kurstaki, u pripravcima Lepinox Plus ili Biobit ili Belthirul WP) ili virusa granuloze (vidi Tablicu 1.).

Tablica 2. Prosječni dnevni ulovi nekih štetnika na ferotrapovima u središnjem i zapadnom dijelu Međimurja (nasadi bez mreže protiv tuče) u prve dvije dekade mjeseca lipnja o.g. (od 1.6. do 20.6. 2023.)

Štetni organizamCydia pomonellaLeucopteraCydia molestaCydia funebranaArchipsOstrinia
Prosječni dnevni ulov leptira  0,5  0,1  1,8  2,1  3,0  0,05

Cydia pomonella=jabučni savijač; Leucoptera=moljac kružnih mina; Cydia molesta=breskvin savijač; Cydia funebrana=šljivin savijač; Archips=savijač kožice ploda; Ostrinia=kukuruzni moljac

Gusjenice savijača kožice oštećuju plod često na mjestu gdje ga dotiče drugi organ (npr. list – slika 1), štete se na površini ploda prepoznaju u obliku grizotina nepravilna oblika (slika 2), osim jabuka napadaju i drugo voće (npr. kruške – slika 3) Snimio M.Šubić

Prethodni članakSušenje ljekovitog i aromatičnog bilja
Sljedeći članakLjetne bolesti uništavaju nezaštićeno grožđe
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.