Ne tako davno međimurska žganica imala je visoko mjesto kod poznavatelja istinskih žestokih pića, no širenjem šarke, bolesti šljive bistrice gotovo je izumrlo žgajarenje u Međimurju. Sada nastupa novo vrijeme stvaranja nove međimurske žganice koju stvara dvadesetak manjih voćara.
Na inicijativu novinara i dobrih poznavatelja žganice Igora Halića i Stjepana Mesarića u međimurskom naselju Merhatovec u Općini Selnica, na imanju Juraja i Božice Kamenar, krajem lipnja 2019. godine, održan je 1. Festival međimurske žganice čime je označen početak novog odnosa prema međimurskoj žganici, žestokom alkoholnom piću i početak uspona od seoskog pića prema brendiranju i svrstavanju među najbolje hrvatske žganice i rakije. Na 1. Festivalu sudjelovalo je desetak malih proizvođača žganice s petnaestak voćnih žganica stvorenih na tradicionalan način sjeverozapadnog dijela Hrvatske.
Godinu dana kasnije, održan je i 2. Festival međimurske žganice s dvadesetak proizvođača žganice i tridesetak voćnih žganica. Na tom festivalu odlučeno je da se ide na snažniju promociju žganice te traženju puta prema zaštićenoj robnoj marki i brendiranju iste, što bi stvorilo uvjete za zauzimanje značajnog mjesta na tržištu.
U rujnu ove godine u Domu kulture u Selnici održana je radionica na temu Međimurske žganice koju je vodio Ivan Goričanec, promotor žganice, a predavači su bili vrsni agronomi, doc. dr. sc. Marin Mihaljević Žulj i dipl. ing. agr. Dario Grabarić. Oni su rekli kako postoje uvjeti da međimurska žganica postane zaštićena roba marka, jer riječ je o izuzetno dobrom alkoholnom piću stvorenom od voća koje se u Međimurju uzgaja u zdravom i čistom okruženju te se stvara na tradicionalan način.
![class=](https://gospodarski.hr/wp-content/uploads/zganica-slika-1-1024x472.jpg)
Svi koji stvaraju međimursku žganicu trebaju imaju registrirane ili prijavljene kotlove kod nadležne službe te njihove žganice nikako ne smiju biti nazivane rakijom.
Osnova su ekološki uzgojeno voće i tradicijski način stvaranja
Ne tako davno međimurska žganica, uglavnom šljivovica imala je visoko mjesto kod poznavatelja vrsnih žestokih pića, a izuzetno su je cijenili Austrijanci i Nijemci gdje su je odnosili Međimurci na privremenom radu. Na žalost, uslijedila je šarka, bolest šljive na koju je posebno osjetljiva sorta bistrica, i koja ju je gotovo uništila, što je rezultiralo prestankom žgajarenja i stvaranja međimurske žganice na tradicionalan način. Od 2015. godine nekoliko entuzijasta započelo je ubirati tradicionalno voće međimurskih domaćinstava i žgajariti ih na starinski način, te je tako u samo nekoliko godina stvoreno nekoliko žganica gotovo savršenog okusa, mirisa i kristalne svjetlosti.
Što je krasi i kakva bi trebala biti međimurska žganica?
Sirovina je voće koje mora biti uzgajano na tradicionalni i ekokloški način, bez uporabe kemijskih zaštitnih sredstava i mineralnih gnojiva. Breskve, trešnje, višnje, šljive, marelice i kruške osnovne su voćke koje se beru ručno i zatim spremaju u posude, prvenstveno drvene ili metalne (inox) te se nakon toga ostave najmanje mjesec dana na dozrijevanju. Žgajarenje mora biti u bakrenim kotlovima s klobukom i loženjem na drva u zatvorenim ili otvorenim prostorima. Međimurska žganica bi trebala imati 44 % vol. alkohola i dozrijevati u mračnim prostorijama u staklenim posudama najmanje šest mjeseci. Nakon toga se stavlja u litrene ili polulitrene bezbojne staklenke i tako se otprema na tržište. Ovog trenutka, u Međimurju je u punom jeku žgajarenje i nastajanje novih žganica, a ujedno se obavljaju i pripreme za osnivanje udruge koja će provoditi zamisli ljudi koji su stvorili savršene međimurske žganice. Općina Selnica i njezin načelnik Ervin Vičević spremni su podržati projekt kao i daljnje održavanje Festivala međimurske žganice, festivala koji je iznjedrio međimursku žganicu kao brend i piće.