Tvrtka Rabo iz Baranje ima prosječnu godišnju proizvodnju voća oko 7000 tona jabuke i nektarine na oko 112 hektara voćnjaka u Baranji. Dio voćnjaka jabuke su mladi nasadi. Njihov se puni urod očekuje u narednim godinama, a proizvode i sadni materijal koji je većinom namijenjen za izvoz.
O izazovima prošlogodišnje berbe, domaćem i stranom tržištu jabuka, ali i njihovom uvozu, nedovoljnoj ekološkoj proizvodnji, poslovanju u pandemiji te učestalim klimatskim promjenama, razgovarali smo s direktorom tvrtke Rabo, Nikolom Velickim. On je sudjelovao i na konferenciji Slavonija 2030. godine iz perspektive proizvođača hrane u Čepinu.
- Kakva je bila prošlogodišnja berba jabuka što se tiče uroda po hektaru, odnosno prinosima?
–Berba je bila u okviru očekivanoga. Prinosi su uobičajeno bili od 85-90 tona po 1 ha na nasadima u punom rodu i na sortama koje su visoko rodne. Na manje bujnim i rodnim sortama poput crvenog delišesa to bilo oko 60-65 tona.
- Što je obilježilo berbu u 2021. g., vremenske nepogode u proljeće kao što je mraz ili možda posljedice promjene klime?
–Godina je po svojim klimatskim obilježjima bila izrazito teška i neuobičajena. Serija jakih mrazeva prije i u cvjetanju, i to nakon toplog razdoblja koji je probudio voćke. Zatim vrlo hladno proljeće što se kasnije odrazilo na usporeni rast plodova. Zatim izrazite suše i 4-5 izrazitih toplinskih valova s 40 stupnjeva Celzijusa s jedne strane i nekoliko izrazitih olujnih nevremena i obilnih oborina s druge strane, gdje je u jednom od njih palo čak 150 l u vrlo kratkom vremenu. Iako svi poljoprivrednici, pa tako i voćari, znaju da ne postoji godina koja je ista kao neka prethodna i na to su spremni, ipak ovo je po mnogima jedna od najčudnijih i najekstremnijih u novije vrijeme. Osim toga, sama berba je bila izazov iz dva aspekta.
–Prvi je veliki broj kišnih dana koji su značajno usporavali berbu i njenu željenu dinamiku. Drugi je brzina tehnološkog dozrijevanja jabuke. Naime, cvatnja i sve fenofaze kasnile su oko 12-15 dana od uobičajenog, pa tako i berba prve rane sorte gala. Međutim nakon gale, od 5., odnosno 10. rujna došlo je do ubrzanog sazrijevanja gotovo svih sorti. Tako se vremenski prozor berbe značajno smanjio te su se berbe pojedinih sorata neprirodno spojile. To je naravno uvijek veliki izazov iako se to u pravilu ne događa često. Radi toga kod većine voćara došlo je do kašnjenja. To onda naravno rezultira određenim izazovima i problemima u cijelom lancu koji slijedi iza berbe, prije svega skladišna sposobnost jabuke, vrijeme i način prodaje.
–U okvirima naše tvrtke i proizvodnje možemo reći da je urod i kvaliteta bila iznimno dobra s obzirom na to kako smo ranijim ulaganjima u sustave obrane od mraza i tuče kao i sofisticiranim sustavom automatskog navodnjavanja i prihrane uspjeli u većoj mjeri anulirati navedene nepovoljne i ekstremne klimatske utjecaje prošle proizvodne godine.
Klimatski uvjeti sve jače utječu na proizvodnju
- Koliko sve izraženije klimatske promjene, duža ljeta i blage zime, utječu na proizvodnju jabuka, ali i nektarina u Baranji?
–Utječu ne samo u Baranji, već i u cijeloj Europi, odnosno svijetu. Takvi klimatski uvjeti nažalost postali su pravilo, a ne izuzetak. Najveća opasnost je dakako mraz. On diktira sve što se kasnije događa na tržištu jabuke. Zatim suše koje značajno utječu na kvalitetu roda i konačnu količinu/postotak konzumne jabuke u berbi. Nakon toga oluje i tuča koje, iako su lokalizirane, pojedinim proizvođačima čine i do 100 % šteta. Klima je sve veći problem i opasnost s tendencijom rasta. Tako se uz svakodnevne operativne i tehnološke prilagodbe u proizvodnji proizvođači suočavaju i s nužnošću značajnih ulaganja u infrastrukturu zaštite voćnjaka bez kojih ozbiljna proizvodnja nije moguća, odnosno svakako nije održiva.
- Gdje prodajete jabuke, a gdje nektarine i kakva je situacija na domaćem tržištu voća?
–Kako nam je poslovna strategija oduvijek bila izvozna konkurentnost, tako i struktura prodaje ide u korist izvoza s nekih 65 %, ovisno o godini. Domaće tržište stoga naš je izbor, a ne nužnost. U dugogodišnjem partnerstvu s trgovačkim lancem Tommy, jabuku na domaćem tržištu plasiramo kroz spomenuti lanac 365 dana u godini. S obzirom na ulaganja koja smo napravili u domeni ULO-DCA skladištenja, ali i sortiranja, konfekcije i pakiranja voća, nudimo svježu jabuku tijekom cijele godine te time osiguravamo svojim kupcima i trgovačkom lancu kvalitetan proizvod i opskrbu čak i u ljetnim mjesecima, što je za maloprodaju iznimno bitno.
–Nektarinu kao sezonski proizvod, logično, plasiramo gotovo u cijelosti na domaće tržište s obzirom na manjak domaće proizvodnje u odnosu na visoku potražnju istih u turističkoj sezoni. Inače, jabuku izvozimo na brojna tržišta i više kontinenata od Italije, Skandinavije, V. Britanije, zatim zemalja Bliskog istoka, Afrike i istočne Azije, sve do naših susjednih zemalja i istočne Europe.
Gubimo selo i mlade ljude
- Što je dobro, a što loše u domaćoj proizvodnji voća na ruralnim područjima?
-Dobro je što klimatski i pedološki imamo izuzetni potencijal i kvalitetu baze za proizvodnju. Osim toga, ovi krajevi imaju tradiciju poljoprivredne proizvodnje, ali i voćarstva. Loše je što „gubimo“ selo i mlade ljude. Poljoprivreda i voćarstvo ide presporim korakom u smislu povećanja proizvodnje i u smislu tehnoloških/infrastrukturnih promjena te ulaganja i praćenja svih novih proizvodnih trendova. Uz to je i rascjepkana proizvodnja, slabo udruživanje, često lošija kvaliteta proizvodnje. Općenito heterogenost u smislu kvalitete, veličine voćnjaka, standarda i tehnologije proizvodnje, nastupa na tržištu i sl., to nije dobro.
- Kako vidite proizvodnju voća za 10 godina u RH, posebno kraljice voća – jabuke?
–Pozitivno, ako će se napraviti iskoraci u spomenutim područjima. Ako ćemo analizirati stvarno stanje i prihvatiti gdje smo „loši“, ako ćemo napraviti jasnu strategiju gdje želimo biti i koji su ključni, i konkretni koraci kako ćemo te ciljeve i ostvariti, a ne nekakvu formalnu listu želja. Ako se fokusiramo na izvoznu konkurentnost i dodanu vrijednost te brendiranju prozvoda visoke vrijednosti, a samim time i višeg cjenovnog ranga. Nije crno-bijelo i nema preko noći.
–Voćarstvo je za razliku od ratarstva višegodišnja kultura pa se u tom svijetlu treba promatrati i realni okvir u kojemu se pozitivne promjene mogu napraviti, a njihovi efekti očekivati. Puno toga, odnosno većina toga je na nama proizvođačima. Međutim, dio toga je i na državi, odnosno u okvirima koje postavljaju nadležna tijela u poljoprivrednom resoru. Jako je bitno uspostaviti potpuni red na tržištu i na taj način zaštititi domaću proizvodnju. Moraju se jasno deklarirati i isticati klase proizvoda u trgovinama kao i podrijetlo.
–Potrošači moraju biti sigurni u to što je domaće, a što je uvoz. Onda u takvoj poštenoj utakmici možemo stvarno analizirati vrijednost domaće proizvodnje. Ključno je također osigurati potrebnu infrastrukturu kao bazu daljnjeg razvoja poljoprivrednika. Zatim postaviti i provoditi jasno zadanu strategiju kojoj će, osim povećanja proizvodnje, u fokusu biti kvaliteta, konkurentnost i dodana vrijednost finalnih proizvoda. Orijentacija na finalizaciju i brendiranje umjesto na volumen i sirovinu. Taj smjer trebaju onda slijediti dostupna europska sredstva kojima našu proizvodnju trebamo dignuti na jednu višu stepenicu i tako se pozicionirati na vrh prodajnog lanca u premium segmentu koji donosi bolje cijene, održivost te otpornost na česte turbulencije kojih smo svjedoci.
–U svakom slučaju uvijek kvaliteta ispred volumena. Pogledajmo Poljsku, iako je najveći proizvođač u većini poljoprivrednih grana, njihov proizvod ima vrlo lošu percepciju kod potrošača. Uz puno poštovanje njihove snage, veličine i dominacije, nisam siguran da je to dugoročno dobar put. Svakako ne za malu državu poput naše.
Ekološka proizvodnja velik je izazov
- Zašto kod nas nema više voća, posebno jabuka iz ekološkog uzgoja?
Ekološka proizvodnja više nije nekakva „egzotika“ već je u jakom uzlaznom trendu. Gledajući politike i strategije na razini EU, sve one idu u smjeru značajnog smanjenja dopuštenih količina rezidua pesticida u hrani/voću i sužavanje okvira dopuštenih aktivnih tvari u proizvodnji. Sve to veliki je izazov za proizvođače i traži značajne i poprilično brze prilagodbe u samoj proizvodnji.
–S jedne strane jasno je da bi svi, pa tako i proizvođači htjeli potpuno netretirane proizvode. Međutim, to barem za sada nije moguće. U budućnosti bit će ključna uloga industrije pesticida koja će morati naći nova rješenja suzbijanja ekonomski značajnih štetnika u proizvodnji. Pri tome će morati biti sukladna sa svim navedenim ograničenjima i zabranama koja su svake godine sve izraženija.
–Ukratko, promjene moraju biti takve da uz njih poljoprivreda i dalje može biti isplativa i održiva. Uz to bitno je za reći da takav trend i smjer neminovno znači smanjenje proizvodnih količina i veći udio voća koji će biti namijenjen industrijskoj preradi. On svojom kvalitetom neće ulaziti u konzumnu kategoriju. Upravo radi svega toga nije realno za očekivati da će u skoroj budućnosti ekološka poljoprivreda u značajnoj mjeri zamijeniti konvencionalnu proizvodnju iz prostog razloga što bi tada nastao značajni disbalans između tržišnih potreba i onoga što bi se moglo proizvesti. Taj put je dugačak i za postizanje željenog cilja morat će se napraviti dosta pomaka i prilagodbi na više razina i u puno segmenata. Ne samo u proizvodnji koja će manje „prskati“ kako se to često zna prezentirati.
- Kako poslujete u pandemiji uslijed koronakrize?
–Najviše turbulencija osjetili smo u samom početku pandemije i to ponajviše u segmentu logistike i transporta, i u određenoj mjeri u nabavci repromaterijala. Međutim, to se u relativno kratkom roku stabiliziralo. Što se tiče same prodaje i potražnje, možemo reći da smo zadovoljni. U tom segmentu nismo imali problema, čak štoviše, napravili smo značajne pozitivne iskorake u segmentu izvoza naših proizvoda. Naravno, pandemija i njeni utjecaji i dalje su prisutni u svim segmentima poslovanja. Tako i mi kontinuirano prilagođavamo i sve u detalje te unaprijed planiramo. U tom smislu možemo reći da se s ovakvim globalnim poremećajem za sada vrlo dobro nosimo.
Dokazana kvaliteta je veliki iskorak voćara
- Zašto se jabuke na veliko i uvoze?
–Uvoz diktira potražnja i dostupnost domaće robe te naravno i cijena voća/jabuke u pojedinim razdobljima godine. U tom smislu sam uvoz nužno nije problem, niti se on na slobodnom tržištu treba niti može ograničavati. Međutim, postoje 2 vrlo bitne stvari. Prva je svijest o kupovini i preferenciji domaćih proizvoda, gdje o benefitima takve potrošačke kulture na cjelokupnu ekonomiju države mislim da ne treba puno trošiti riječi. U svim zapadnoeuropskim zemljama to se podrazumijeva. Ne postoji mogućnost da se u trgovačkim centrima prodaje uvozna jabuka dok još ima domaće.
–Na našem tržištu nažalost to još uvijek nije u potpunosti tako, iako postoji značajni napredak u odnosu na protekle godine. Druga bitna stvar je jaka regulacija tržišta, posebno u smislu uvezenog voća koje se prodaje s hrvatskim predznakom. U tom segmentu, a po uzoru na druge zemlje treba uspostaviti jaku, ali operativno provedivu regulaciju i kontrolne mehanizme. To je prvi preduvjet zaštite domaće proizvodnje i osiguranja poštene tržišne utakmice. Ako sve navedeno uspijemo napraviti u potrebnoj mjeri, tada tema uvoza o kojoj se često priča prestaje biti faktor ugroze za domaću proizvodnju.
- Može li i koliko oznaka ‘Dokazana kvaliteta Hrvatska’, koja je prva bila na jabukama, pomoći kod uvođenja reda na tržištu jabuka?
–Naravno, to je prvi veliki iskorak voćara i poljoprivrednika da brendiraju, istaknu pa i zaštite domaći proizvod. Trebat će vremena da isto „zaživi“ kod potrošača, ali isto tako i da veći dio poljoprivrednika pristupi ovoj oznaci. Tu je možda i najveći izazov u smislu kritične mase poljoprivrednika koji će koristiti tu oznaku, ali isto tako i svojevrsna standardizacija hrvatskih proizvoda u okvirima kvalitete koju takva oznaka predstavlja. Ukratko, uz predznak hrvatsko treba biti i visoki te unificirani standard kvalitete proizvoda kako bi se postigao željeni cilj na tržištu.
- Tvrtka Rabo je i veliki proizvođač sadnog materijala. Kakva je situacija na tom polju i kako se snalazite po pitanju radne snage u voćnjaku?
–Jedni smo od najvećih proizvođača sadnog materijala u ovom dijelu Europe. Proizvode se visoko kvalitetne sadnice licenciranih sorti. Većina rasadničarske proizvodnje namijenjena je za izvoz. U ovom trenutku nemamo većih problema, premda se određeni trendovi smanjenjenja dostupne radne snage, posebice sezonske, ipak osjete. Kao i većina drugih subjekata i mi razmatramo sve dostupne opcije za mogući uvoz radne snage ako se za to ukaže potreba.
