Sve donedavno u Europi se smatralo da je uzgoj američkih borovnica moguć bez posebnih mjera zaštite od štetnih organizama. Tome su najviše pridonijela iskustva europskih proizvođača koji ih uzgajaju u područjima s relativno malo ukupnih godišnjih oborina (npr. Portugal, Španjolska, sjeverni dio Poljske), ali kad se intenzivni uzgoj američke borovnice proširio u alpskom području gdje tijekom vegetacije pada veća količina oborina (npr. Švicarska, Austrija, sjeverna Italija, Slovenija, zapadni dio Hrvatske) različiti uzročnici bolesti američkih borovnica postaju ograničavajući čimbenik uspješne proizvodnje.

Prema podatcima Američkog fitopatološkog društva, sredinom 1990-ih na borovnicama je opisano 20 gljivičnih uzročnika bolesti, dvije bakterioze i 10 bolesti uzrokovanih biljnim virusima. Globalnim klimatskim promjenama u našoj su zemlji posljednjih godina sve učestaliji ljetni prodori ciklona s Atlantika koji uz grmljavinsko nevrijeme i tuču sve više “donose” natprosječne količine oborina, neravnomjerno i nepredvidljivo raspoređene tijekom godine. Izbor pogodnog staništa, uravnotežena gnojidba, navodnjavanje, pravilna rezidba i izbor otpornijih sorata su temeljne mjere biljne higijene za smanjenje pojave i šteta od bolesti i nametnika američkih borovnica.

Ako u vrtovima posadimo zdrave sadnice manjeg broja ovih biljaka u pravilu ne očekujemo jaču pojavu štetnih organizama. No, srednje-europska su iskustva potvrdila da u intenzivnim rodnim nasadima možemo očekivati značajne ekonomske štete od skupine bolesti koje napadaju cvjetne i generativne organe (plodove): npr. gnjiloća cvjetova i plodova ili monilija (Monilinia vaccinii-corymbosi), siva plijesan (Botrytis cinerea) i antraknoza (Colletotrichum), te skupine gljivičnih bolesti koje napadaju korijen i izdanke američke borovnice: npr. plamenjača korijena (Phytophthora spp.), te uzročnici raka, paleži i prijevremenog propadanja izdanaka (Botryosphaeria, Fusiccocum, Godronia, Phomopsis).

Većina bolesti američkih borovnica je povezana sa “neživim” oštećenjima biljaka od mraza, tuče, suše, pomanjkanja hranjiva i starenjem rodnog drva. Uzgoj nekoliko grmova američkih borovnica uz okućnice i/ili vikendice najčešće nije uspješno kao većine drugih voćnih vrsta, jer malo specijalnog supstrata oko korijena u sadnji nije dovoljno da osigura reakciju, organsku tvar i primjerenu vlažnost.

Tablica 1. Optimalni epidemiološki uvjeti za razvoj nekih bolesti borovnica (vidi Slike 1-7):

Uzročnik bolesti borovnicaOptimalni epidemiološki uvjeti
  Monilinia (palež izdanaka i trulež plodova)Kritično razdoblje primarnih zaraza: kad zeleni vegetativni pup dostigne 5 mm, odnosno od otvaranja cvjetnih pupova: česte oborine, visoka vlažnost zraka (≥95 %) i temperature 10-16°C bitne su krajem zime – početkom proljeća za formiranje apotecija. Infekcije moguće pri vlaženju biljaka barem 4 sata pri 14°C (ili barem 10 sati pri 2°C)
Botrytis (siva plijesan)Razvija se pri širokom rasponu temperatura 1-30°C (optimalno 18°C), uz najmanje 15 sati vlaženja osjetljivih biljnih organa pri 15-20°C i relativnu vlažnost zraka >90 %.
Colletotrichum (gorka trulež plodova)Pojavu bolesti očekujemo kad od cvatnje i neposredno prije berbe plodova bilježimo iznadprosječno kišno (vlažno) i dovoljno toplo razdoblje (latentne zaraze zelenih plodova). Infekcije zahtijevaju barem 12 sati vlaženja pri temperaturi 15-27°C, uz visoku vlažnost zraka
Botryosphaeria  (rak i propadanje izdanka)Inokulum najaktivniji tijekom proljetno-ljetnog razdoblja (V i VI mjesec): uz dovoljno vlage (kiša, rosa, magla) i optimalne temperature 25-28°C (inkubacija traje 4-6 tjedana). Rane na izdancima pogoduju brzom širenju bolesti.

            Bolesti borovnice

Ubrzo nakon sadnje na američkim borovnicama je moguće na izdancima primijetiti crvenkasto-smeđe ovalne pjege, koje mogu u sredini biti sive boje (vidi Slike 1 i 2). Naknadno kora na takvim izdancima puca i posivi. Ove se promjene u jačoj mjeri javljaju ako borovnice uzgajamo na “močvarnim staništima”, a uzrokuju ih različiti uzročnici prilagođeni toplijim (npr. Botryosphaeria) ili hladnijim uvjetima (npr. Fusicoccum, Godronia). Odumiranje mladica, izdana i rodnih grmova traje dulje razdoblje, a poznata je kao rak i odumiranje rodnih grmova. U kišnim i vlažnim sezonama palež izdanaka i propadanje (trulež) plodova borovnica uzrokuje nekoliko gljivica (Monilinia, Botrytis, Colletotrichum) (vidi Tablicu 1. i Slike 3, 5, 6 i 7).

Tablica 2. Neka kemijska sredstva za zaštitu bilja registrirana u našoj zemlji radi suzbijanje neželjenih organizama pri uzgoju (američkih) borovnica (voćke) (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

Djelatna tvarPripravciPrimjena
Fungicidi
*bakarCuprablau-Z 35 WG1,28-1,7 kg/ha (K=OVP)
sumporChromosul, Kumulus, Microthiol Specijal D.5 kg/ha (K=21 dan)
miklobutanilFond 12E0,04-0,08 % (K=7 dana)
ciprodinil & fludioksonilSwitch WG1 kg/ha (K=10 dana)
trifloksistrobinZato 50 WG110 g/ha (7 dana)
Insekticidi
mineralno ulje (voćke)Bijelo ulje, Svjetlo mineralno ulje EC3-4 % (K=42 dana)
pirimikarbPirimor 50 WG0,5 kg/ha (K=21 dan)
spinosadLaser KS0,1-0,2 l/ha (K=3 dana)
Herbicidi
**pendimetalinSharpen, Pendus 330 EC3-5 l/ha (K=OVP)
* sredstvo se smije koristiti u vrijeme mirovanja vegetacije do pojave prvih listova (najviše 2x u godini)! **primijeniti rano u proljeće prije nicanja korova (doza ovisi o namjeni).

Vlaga od učestalih oborina, te dugotrajne magle i rose uz moguće štete od tuče, presudne su razvoj svih gljivičnih uzročnika bolesti izdanaka, cvjetnih organa i plodova borovnica.

Budući da je broj dopuštenih sredstva za zaštitu bilja u borovnicama ograničen (vidi Tablicu 2.), razvoj bolesti nastojimo spriječiti prozračnim uzgojnim oblikom, uravnoteženom gnojidbom, uklanjanjem oboljelih organa i pomlađivanjem rodnih grmova. Struka preporučuje nekoliko preventivnih aplikacija dopuštenim pripravcima od početka vegetacije, te ponovno nakon berbe plodova borovnica. Pritom se koriste bakarni i neki organski fungicidi (vidi Tablicu 2.), dok se u ekološkom uzgoju primjenjuju mikrobiološka sredstva (Bacillus subtilis), kalijev-bikarbonat (Armicarb, Vitisan), botanički pripravci (npr. Equisetum Plus) sumporasto-kisela glinica (MycoSin) i kalijevo vodeno staklo (Pottassol) (vidi Tablicu 3.).

Tablica 3. Neka sredstva za zaštitu bilja dopuštena radi suzbijanje neželjenih organizama pri ekološkom uzgoju (američkih) borovnica

SkupinaPripravciNeželjeni organizam
Fungicidni učinak
Tvari tradicionalne primjene dopuštene u ekološkoj proizvodnjiCuprablau-Z 35 WGsušenje izdanaka
Chromosul, Kumulus, Microthiol Scecijal D.pepelnica
MycoSinbolesti izdanaka
Tvari biljnog podrijetlaEquisetum Plusbolesti izdanaka
Mikrobiološki pripravciEkstrasol, Pro-Bac, Mikroorganizmitrulež plodova
Ostale tvari dozvoljene u ekološkoj proizvodnjiArmicarb, Vitisansiva plijesan
Pottassolsiva plijesan
Insekticidni učinak
Parafinska uljaBijelo ulje, Svjetlo mineralno ulje ECštitaste uši
Botanički insekticidiNeemAzal T/S, Asset Five, Piretro Naturagusjenice

Potreba za mjerama suzbijanja uzročnika bolesti na nadzemnim dijelovima borovnica temelji se na osjetljivosti sorata (pojavi simptoma u prethodnim sezonama), te količini i rasporedu oborina, vlaženju biljaka, sparini i pripadajućim temperaturama zraka (vidi Tablicu 1.). Kod potpunog i naglog sušenja rodnih grmova, bez ranije opisanih simptoma na izdancima, valja pregledati zdravstveno stanje korijena moguće zbog vlažne truleži (Phytophthora – vidi Sliku 10) ili češće od oštećenja uzrokovanih poljskim glodavcima (voluharice – vidi Sliku 8). Zaražene grmove mijenjamo sadnjom novih, a radi preventivnog sprječavanja bolesti korijena dobro je sadnice borovnica preventivno potapati u otopinu mikrobioloških pripravaka (vidi Tablicu 3.).

Na zajedničkom europskom tržištu sadnog materijala stručne službe zadnjih godina upozoravaju na moguću pojavu karantenske vrste Xylella fastidiosa (primarni domaćini vinova loza, breskva, maslina, agrumi), pa na površinama gdje sadni materijal borovnica potječe iz članica u kojima je lokalno potvrđena pojava nove biljne bolesti (Italija, Francuska, Španjolska, Njemačka) redovito pratiti razvoj i zdravstveno stanje nasada.

Na nepoznate neželjene promjene (vidi Slike 11, 12 i 13) obavijestiti stručne službe, državni inspektorat ili ovlašteni laboratorij za dokazivanje uzročnika biljnih bolesti.

Štetnici borovnica

Od štetnika na borovnicama možemo očekivati pojavu zelenih gusjenica grbica malog mrazovca (Operophtera) koje već prije cvatnje napadaju generativne organe (vidi Sliku 14), zatim gusjenice sovica i nekih savijača koje oštećuju izdanke borovnica (vidi Sliku 15). Borovnice nisu osjetljive na napad fitofagnih grinja, kao primjerice maline i kupine, ali je moguća pojava štitastih uši (vidi Sliku 16), lisne uši borovnice (Aphis vaccini) i mušice izdanaka (Dasyneura oxicoccana). Radi redovitog pomlađivanja rodnih grmova borovnica štetnici izbojaka ne smiju se podcijeniti, ali primjena insekticida je ograničena zbog manjeg broja registriranih pripravaka, te zbog dodatne zaštite oprašivača (bumbara i solitarnih pčela).

Među štetnim organizmima životinjskog podrijetla u nasadima američkih borovnica sve češće srećemo štete od gusjenica malog mrazovca (Operophtera – slika lijevo, oštećeni cvjetni organi) ili štete na izdancima borovnica od drugih vrsta gusjenica (slika u sredini) (Snimio M.Šubić). Štitaste uši napadaju sve višegodišnje voćne nasade, pa ih možemo naći na izdancima borovnica (slika desno).

Poželjno je da nasadi borovnice budu prekriveni mrežom protiv tuče, koja ujedno štiti plodove u zriobi od ptica i vrlo visokih ljetnih temperatura (borovnica je šumska biljka koja u nekoj mjeri traži sjenu). Potrebno je osigurati kvalitetnu oplodnju bumbarima i “divljim” ili “solitarnim” pčelama, pa većina vlasnika u nasade postavlja priručne nastambe za korisne oprašivače (vidi Sliku 8). Kako tijekom cvatnje borovnica za kišovito-vlažnog razdoblja bilježimo optimalne uvjete za razvoj dominantnih gljivičnih bolesti (vidi Tablicu 1.), u mogućim mjerama zaštite voditi računa o posrednom utjecaju sredstva za zaštitu bilja na bumbare i solitarne pčele (vidi Tablicu 4.).

Tablica 4. Postrani utjecaj nekih kemijskih sredstva za zaštitu bilja na bumbare (izvor: Koppert, 2011)

Djelatne tvariPripravci*Sekundarni učinakPerzistentnost (dani)
ciprodinil & fludioksonilSwitch WG0
trifloksistrobinZato 50 WG0
spinosadLaser KS2
*⌂ = pokrij košnicu; ←= premjesti košnicu

Na supstratu od treseta i piljevine crnogoričnog drva brzo se šire dominantni sjemenski korovi (npr. Echinochloa, Amaranthus, Chenopodium i sl.) (vidi Sliku 17), pa je potrebno njihovo kemijsko ili mehaničko uništavanje. Stoga vlasnici nasada borovnica mogu koristiti novčanu potporu za mehaničko suzbijanje korova unutar redova višegodišnjih nasada (operacija 10.1.16.) u mjeri 10 iz Programa ruralnog razvoja (“Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene”) (373,33 EUR/ha).

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakŠto je superintenzivni uzgoj maslina?
Sljedeći članakUzgoj borovnice – od sadnje do berbe
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.