Što je superintenzivni uzgoj maslina?

Maslina (Olea europaea) je zimzelena vrsta koja može narasti do 10 m visine. U prirodi raste samoniklo kao grm, a prva kultivirana stabla kakva danas poznajemo uzgajana su prije pet do šest tisuća godina na području Mezopotamije, Sirije i Palestine, odakle su proširena na područje Mediterana. Većina maslina na području Hrvatske uzgaja se na tradicionalan ili intenzivan način, dok je superintenzivni uzgoj maslina privukao pažnju hrvatskih maslinara tek prije nekoliko godina.

Tradicionalni uzgoj maslina predstavlja uzgoj u rijetkom sklopu od 70 do 200 stabala po hektaru. Tradicionalni maslinici su uglavnom smješteni na teže pristupačnim, kamenitim i neravnim terenima gdje je teško ili nemoguće koristiti poljoprivrednu mehanizaciju. Karakterizira ih uzgoj u konsocijaciji s drugim biljnim kulturama ili životinjama koje nastanjuju veliki međuredni prostor. Stabla se sade na velik razmak, nemaju jasno definiran uzgojni oblik, nego rastu visoko i krošnje su razgranate te zauzimaju veliku površinu. U tradicionalnim maslinicima je često visok urod po stablu, ali ne i po jedinici površine, za razliku od drugih načina uzgoja.

Intenzivni uzgoj maslina predstavlja uzgoj od 250 do 500 stabala po hektaru posađenih u pravilne redove. Stabla se sade na pravilnijim, ravnijim i većim uzgojnim površinama. Ovakav način uzgoja počeo se primjenjivati kako bi se omogućilo korištenje adekvatne poljoprivredne mehanizacije i sustava navodnjavanja, a time osigurali redoviti i visoki prinosi. Stabla maslina se oblikuju u određeni uzgojni oblik, a održavanje i berba su pristupačniji i lakše izvedivi. Za razliku od tradicionalnih maslinika, u intenzivnim maslinicima su veći prinosi po jedinici površine.

Superintenzivni uzgoj maslina predstavlja gusti sklop od 600 do 2200 stabala po hektaru. U superintenzivnim maslinicima za sve vrste radova, od sadnje do berbe, koristi se poljoprivredna mehanizacija. Ovakav način uzgoja maslina počeo se primjenjivati na području Španjolske početkom devedesetih godina prošlog stoljeća s ciljem povećanja prinosa i smanjenja radne snage na koju u drugim načinima uzgoja odlazi udio od 50 do 60 % troškova proizvodnje.

Preduvjeti za superintenzivni uzgoj

Glavni preduvjeti za podizanje superintenzivnog maslinika su velike površine na lako pristupačnim terenima te kvalitetno i plodno tlo. Nakon uzimanja uzoraka tla i provedbe kemijske analize, potrebno je pripremiti teren provedbom obrade tla i gnojidbe. Stabla se sade, ovisno o bujnosti sorte, na razmak od 1,25 do 1,5 m unutar reda te od 3, 5 do 4 m između redova. Sadnice je potrebno pričvrstiti za oslonac (primjerice bambusov kolac) tijekom prve tri godine te postaviti betonske stupove i jednu do dvije žice ako je nasad u vjetrovitom području. Na prvu žicu koja se postavlja na otprilike 50 cm od tla moguće je pričvrstiti sustav za navodnjavanje, a druga žica može poslužiti za pričvršćivanje oslonca za stabla.

Sadnice se najčešće formiraju u uzgojni oblik vreteno s jednom glavnom, osnovnom granom. Rezidba se provodi strojno i neprekinuto, kao da se radi o živici. Važno je redovito provoditi navodnjavanje i fertirigaciju, osobito u prvim godinama kako bi rast i razvoj stabala bio neometan i kako bi što prije ušle u punu rodnost. S obzirom da se radi o gustom sklopu, veća je opasnost od štetočina, stoga je potrebno redovito provoditi preventivne mjere te pratiti pojavu simptoma i pravovremeno zaštititi nasad od štetočina.

Berba se provodi pomoću specijaliziranih strojeva koji ubiru oko 98 % plodova i ne oštećuju ih. Stabla u superintenzivnom nasadu dolaze puno brže u punu rodnost. Tako već u trećoj godini prinos po hektaru iznosi između 3 i 4 tone, a u punoj rodnosti između 8 i 12 tona. Kvaliteta ulja proizvedenog od plodova iz superintenzivnog nasada može se mjeriti s kvalitetom ulja koje je dobiveno preradom plodova iz tradicionalnog ili intenzivnog nasada. Za razliku od stabala koja su u tradicionalnom ili intenzivnom uzgoju, stabla uzgajana u superintenzivnom uzgoju se zbog ranog ulaska u rodnost i intenzivnog načina gospodarenja ranije iscrpe i potrebno ih je zamijeniti najčešće nakon 15 godina.

Koje se sorte sade?

U superintenzivnom uzgoju sade se slabije bujne sorte maslina kao što su Arbeqiuna, Arbosana, Korneiki, Sikitita, Tosca, Hojiblanca i ostale. Arbequina je jedna od najčešćih sorti koje možemo pronaći u superintenzivnim nasadima. Karakterizira je rana rodnost (nakon 2, 5 godine), visoki prinosi i dobra kvaliteta ulja (randman 17 – 18 %). Lako se prilagođava različitim pedoklimatskim uvjetima i ima visok postotak ukorjenjivanja. Samooplodna je sorta, otporna na uzročnike paunovog oka i raka masline te na niske temperature. Arbosana je slabije bujna sorta i ranije ulazi u rod za razliku od Arbequine. Slabije podnosi niske temperature, ali je otporna na uzročnike paunovog oka. Daje kvalitetne plodove visokog randmana. Korneiki je grčka sorta masline visoke bujnosti. Vrlo brzo dolazi u punu rodnost i daje plodove visokog randmana koji imaju potencijal za vrlo kvalitetna i stabilna ulja koja sporije oksidiraju. Sorta je osjetljivija na niske temperature i uzročnike raka masline, ali dobro podnosi sušu. Sikitita je sorta razvijena prije nekoliko godina na Sveučilištu u Coloradu. Visokoprinosna je sorta i dobro podnosi niske temperature, ali joj je glavni nedostatak nizak udio oleina zbog kojega su ulja podložna bržem procesu oksidacije.

Prvi superintenzivni nasad u Hrvatskoj podignut je 2007. godine u blizini Poreča na površini od 2 hektara. Danas je takvih maslinika nešto više, no i dalje vrlo malo u usporedbi s drugim maslinarskim zemljama. Male, rascjepkane površine i neravni tereni, ali i tradicija uzgoja maslina i proizvodnje maslinovog ulja u Hrvatskoj glavni su razlozi zašto je u Hrvatskoj još uvijek malo površina na kojima su superintenzivni maslinici. Osim toga, sadnja superintenzivnog nasada zahtjeva velika početna ulaganja, posebnu mehanizaciju, velike utroške gnojiva i sredstava za zaštitu te praćenje brzih promjena i noviteta u superintenzivnom uzgoju maslina. S obzirom da su superintenzivni nasadi u Hrvatskoj posađeni prije nekoliko godina i nisu rašireni u različitim maslinarskim regijama, potrebno je praćenje njihovog razvoja i ponašanja sortimenta u našim agroekološkim uvjetima.