U posljednje vrijeme zbog velike primjene agrokemikalija, te primjenom drugih mjera koje se koriste u konvencionalnoj poljoprivredi, došlo je do značajnog smanjenja (degradacija) plodnosti poljoprivrednog tla.
Plodnost tla se naglo gubi zbog erozije tla, gubitka hraniva, akumulacije soli i drugih toksičnih elemenata, nakupljanju vode, te neuravnotežene nutritivne kompenzacije, što zajedno dovodi do smanjenja biološke aktivnosti tla, te degradacije fizičko-kemijskih svojstava.
Tlo – najvažniji prirodni resurs
Naš najvažniji prirodni resurs je tlo, te je zbog toga presudno pravilno se skrbiti o njemu.
Zadaća poljoprivrednika je da održi ili poveća sadržaj organske tvari u tlu. Kako bi se postigli navedeni ciljevi korištenje organskih gnojiva je opet došlo u prvi plan nasuprot prevelikom korištenju agrokemikalija. Organska gnojiva imaju izričitu važnost pogotovo u ekološkoj poljoprivredi.
Organska gnojiva se mogu smatrati kao tvari koje poboljšavaju tlo. Osim što povećavaju sadržaj makro i mikro hraniva u tlu, te sadržaj organske tvari i humusa, ona također poboljšavaju i biološku aktivnost tla, te fizičko-kemijska svojstva. Ova svojstva su iznimno važna u tlima loše kvalitete, ali i najbolja tla ga isto trebaju.
Svo voće, ali posebno malo voće, te ono cijepljeno na podloge sa plitkim korijenjem (na primjer M9 i M27 za jabuku, te quince C za krušku) reagiraju jako dobro na gnojidbu organskim gnojivima. Za mlada stabla korištenje stajnjaka u redu daje jako dobre rezultate.
Vrste gnojiva
Postoji više različitih vrsta organskih gnojiva, te ih prema porijeklu, namjeni i mehanizmu djelovanja možemo podijeliti u nekoliko skupina. Organska gnojiva u gruboj podjeli dijelimo na one životinjskog i biljnog podrijetla.
Nedavno, zbog nedostatka životinjskog otpada (što zbog propadanja brojnih farmi postaje veliki problem u Hrvatskoj), počinju se sve više koristiti biljni ostaci, pogotovo od plodova koji sadrže ulja (uljana repica, suncokret, masline, kikiriki…). Morske alge također postaju iznimno važne. Međutim ovaj članak će se baviti primarno gnojivom životinjskog podrijetla.
Gnoj životinjskog podrijetla se može podijeliti na: kruti gnoj, gnojovku i gnojnicu.
Kruti gnoj ili uobičajeni naziv stajski gnoj se sastoji od izmeta raznih životinja, te djelomično urina i stelje. To je vjerojatno jedno od najstarijih gnojiva tj. primjenjuje se od davnina. Od gore tri navedene vrste gnoja ovo se najčešće primjenjuje u voćarstvu. To je vrlo kvalitetno gnojivo koje sadrži mnoga hraniva, a prije svega makroelemente dušik, fosfor, kalij, kalcij, te sva mikrohraniva. U ovom gnojivu veza između stelje (poglavito slame) i životinjskih ekskremenata je vrlo važna.
U tom odnosu slama upija i skladišti tekuće životinjske ekskremente. Oni zajedno s izmetom koji je bogat mikroorganizmima, i dušičnim spojevima potiču razgradnju stelje. Stajnjak može biti ekonomski i efektivan izvor hraniva za voćke. Aplikacija stajnjaka je također jedan od najboljih načina gnojidbe kako bi se zaštitila kvaliteta vode kad se izvede pravilno. Navedeni gnoj, kako bi bio spreman za primjenu u voćnjaku treba prvo dozoriti. O tomu će zbog iznimne važnosti navedenog postupka biti više riječi u zasebnom poglavlju.
Kruti stajski gnoj u prosjeku sadrži od 15 do 25% organske tvari i djeluje više godina, te se stoga za razliku od mineralnog gnoja može primjenjivati u većim količinama na dulje razdoblje. Aplikacija mora biti bazirana na temelju zahtjeva voćaka prema hranivima. Hraniva nisu odmah dostupna voćkama kao što je kod komercijalnih gnojiva, pogotovo dušik.
U prosjeku (općenito gledano) iskoristivost krutog gnoja u prvoj godini je 50%, drugoj 30% i trećoj 20%. U jednom četverogodišnjem istraživanju zabilježeno je da je 15% ukupnog dušika u goveđem kompostu bilo dostupno voćki u prvoj godini. 8% dušika je bilo mineralizirano u drugoj godini.
U jednom drugom dvogodišnjem istraživanju u kompostiranom stočnom stajnjaku 30% ukupnog fosfora je mineralizirano u prvoj godini, a 70% u drugoj godini. Prema trećem istraživanju 31% ukupnog kalija u kompostu je mineralizirano.
Poljoprivrednici koji se bave uzgojem životinja na malim gospodarstvima obično zanemaruju potencijal stajnjaka kao izvora gnojiva. Na primjer, krava težine oko 453 kg proizvest će oko 15 tona stajnjaka godišnje. Tih 15 tona sadrži oko 96 kg N (dušika), 87 kg P2O5 (fosfora) i 121 kg K20 (kalija). Osim ta tri glavna elementa, stajnjak također sadrži esencijalne mikroelemente. Sastav hranjiva u gnoju prvenstveno ovisi o njegovom porijeklu tj. od koje je životinje nastao. Osim o vrsti životinje na kvalitetu stajnjaka utječe i hrana kojom se životinja hranila, tip stelje koji se je koristio, te način rukovanja.
Prosječan sadržaj (izražen kao %) dušika, fosfora i kalija u krutom gnoju (svježa tvar) ovisno o porijeklu
VRSTA GNOJA % SUHE TVARI % N % P2O5 % K2O Goveđi 25 -21 0,6 0,3 0,5 – 0,6 Svinjski 23 – 25 0,7 0,7 0,4 Konjski 30 0,6 – 0,7 0,3 0,6 Ovčji 29 0,6 – 0,8 0,4 – 0,5 0,8 – 1,2 Kokošji – 1,6 1,3 – 1,6 0,7 – 1 Pileći 69 3 3,5 1,8
Gnojovka je smjesa izmeta, urina i manjih ili većih količina vode. Ona nastaje kad se ne koristi stelja. Kod takvog načina gospodarenja potrebne su staje s rešetkastim podom, gdje izmet, urin i voda otječe kroz rešetkaste podove staje, te se skupljaju u podzemni bazen gdje se i skladište. Sastav i gnojidbena vrijednost gnojovke određeni su omjerom balege i mokraće, načinom i dužinom čuvanja stoke, te načinom hranidbe životinja. Najveći problem gnojovke je što se u njoj dušik nalazi u amonijskom obliku, pa je zato vrlo hlapljiv.
Gnojnica je u najvećoj mjeri zapravo urin koji otječe od krutih dijelova gnoja za vrijeme njegova skladištenja tj. već u štali. Ako se gnojovku ili gnojnicu nije unijelo u tlo 6 sati od njezine primjene po površini tla, gubitci dušika kreću se i do 50%. Na gnojnicu najbolje reagiraju okopavine i travnjaci. Gnojovka i gnojnica se uglavnom ne koriste u voćarstvu.
Prosječan sadržaj (izražen kao %) dušika, fosfora i kalija u tekućoj gnojovki (svježa tvar) ovisno o porijeklu
VRSTA GNOJA % SUHE TVARI % N % P2O5 % K2O Goveđi 10 0,4 – 0,5 0,2 0,5 Svinjski 7,5 – 10 0,5 – 0,6 0,4 0,3 Od peradi – 1 – 1,4 0,8 – 1,1 0,6
(nastavlja se )
Pročitajte još:
