Organska gnojidba je uporaba biljnih i životinjskih ostataka i izlučevina i njihovih smjesa s ciljem unošenja organske tvari, glavnih hraniva (N, P, K), sekundarnih (Ca, Mg, S) i mikrohraniva u različitim odnosima u poljoprivredno tlo. Prema tome, organska gnojiva su raznovrsne smjese biljnih ostataka, životinjskih ostataka i izlučevina te njihovih prerađevina različitog stupnja razgrađenosti i stabilnosti. One se koriste s ciljem unošenja organske tvari i biljnih hraniva u tlo. U organska gnojiva spadaju različite vrste stajskog gnoja i komposta, posebna organska gnojiva i zelena gnojidba.
Organska gnojiva su vrlo heterogena po svojim svojstvima, po načinu nastanka, ali isto tako i po kvaliteti. Različita kvaliteta organskih gnojiva proizlazi ne samo iz raznovrsnosti organskih tvari i načina tvorbe gnojiva koji rezultiraju različitim sadržajima hraniva, već i iz stupnja zrelosti, stabilizacije mikrobioloških procesa i raspoloživosti hraniva u organskim gnojivima. Međutim, nekoliko je svojstava organskih gnojiva koja se mogu pripisati svakome od njih.
Osnovna zajednička svojstva svih organskih gnojiva. Sadrže sva hraniva koje biljke trebaju, imaju produženo djelovanje. Povećavaju biogenost tla, povećavaju sadržaj organske tvari tla, smanjuju rizik ispiranja hraniva i često su jeftina jer su proizvedena od otpada ili nusproizvoda. Tlo koje je bogato organskom tvari ima bolju mikrobiološku aktivnost. Najbolje ga je unijeti u tlo u jesen zaoravanjem. Međutim ako se to ne obavi tada može i u proljeće s tim da se koristi u količini od 20-50t/ha, odnosno 2 do 5 kg/m2.
Primjenom organskog gnojiva, najčešće dobro fermentiranog stajskog gnoja, tlo postaje rahlije, prozračnije i bolje je propusnosti za vodu. Brže se zagrijava u proljeće jer bolje upija i provodi toplinu, što vrlo povoljno utječe na brži početni razvoj mlade biljke.
Stajski gnoj treba biti zreo, što znači dobro humificiran i treba biti star 8 do 10 mjeseci ako se koristi u zaštićenim prostorima, odnosno 6 mjeseci ako se koristi na otvorenome. Osim stajskog gnoja mogu se koristiti kompost u količini od 3 do 10 L/m2. Također i treset od 1 do 2 kg/m2 te razne kombinacije ovih gnojiva. Organska gnojiva prosječno sadrže oko 20 % organske tvari. Prosječan sadržaj glavnih hraniva u stajskom gnoju je 0,5 % dušika, 0,3 % fosfora i 0,5 % kalija. Kompost je još siromašniji hranivima i sadrži oko 0,3 % dušika, 0,1 % fosfora i 0,3 % kalija.
Posljednjih godina su se zbog nedostatka kvalitetnog stajskog gnoja na tržištu pojavila tvornička (peletirana) organska gnojiva. Ova gnojiva odlikuju povećana koncentracija organske tvari i hraniva, olakšan transport i primjena te stabilnost gnojiva. Ne mijenja im se sastav kao što je slučaj kod različitih vrsta i stupnjeva razgradnje stajskog gnoja ili komposta. Treba znati da se primjenom samo organskog gnojiva povrću ne osigurava dovoljna količina hraniva. Tako se uz gnojidbu organskim obavezno primjenjuju i mineralna gnojiva (kompleksna i pojedinačna).
Primjena u povrtnjaku
Plodovito povrće (rajčica, paprika, patlidžan, krastavac, dinja, lubenica) su povrtne vrste koje vrlo dobro reagiraju na gnojidbu organskim gnojivima. Najčešće se u gnojidbi koristi stajski gnoj. Njega je najbolje u jesen ili rano u proljeće zaorati u količini 2,5 do 4,0 kg/m². Mahunasto povrće (grah, grašak, bob) isključivo se gnoji mineralnim gnojivima jer je to skupina povrća osjetljiva na organsku gnojidbu.
Primjena organskog gnojiva preporuča se samo na tlima koja su siromašna humusom. Kupusnjače (kupus, kineski kupus, kelj, kelj pupčar, raštika i lisnati kelj, cvjetača i brokula) dobro usvajaju i hraniva iz organskih gnojiva. Na površinama gdje se planira uzgoj kupusnjača potrebno je u jesen na dubinu oranja unijeti 20 – 40 t/ha stajskog gnoja. Pri uzgoju korjenastog povrća koje se uzgaja radi zadebljalog korijena (mrkva, peršin, pastrnjak, celer, rotkvica, cikla, crni korijen, repa, crna rotkva, korabica i hren) treba uvažiti specifične zahtjeve pojedinih vrsta za hranivima i organskom tvari.
Dolaze na drugo mjesto u plodoredu zbog osjetljivosti na stajski gnoj i nerazgrađene biljne ostatke. Oni mogu izazvati grananje i nepravilnost zadebljalog korijena. Gnojidba organskim gnojivima u uzgoju krumpira ima svoje prednosti. Tako se povećava sadržaj humusa u tlu i popravlja struktura tla. Od organskih gnojiva najčešće se koristi stajski gnoj. On se zaorava u jesensko-zimskoj gnojidbi u količini od 20 do 30 t/ha. Lukovičasto povrće (luk, češnjak) se uzgaja nakon kulture gnojene stajskim gnojem. U iznimnim slučajevima dobre rezultate može dati gnojidba zrelim stajskim gnojem zaoranim u jesen za proljetnu sjetvu ili sadnju.
Lisnato povrće (salata, endivija, radič, špinat) uglavnom ima kratku vegetaciju do tehnološke zriobe i zbog toga treba lako pristupačna hraniva. Organska gnojidba se preporučuje za predkulturu, a ako se ipak primjenjuje, gnojivo treba biti dobro kompostirano. Nedovoljno kompostiran stajski gnoj pospješuje razvoj gljivičnih bolesti.
Tablica 1. Prosječan sadržaj dušika, fosfora i kalija u svježem stajskom gnoju
Vrsta gnoja i životinje Dušik, kg/t Fosfor, kg/t Kalij, kg/t Kruti stajski gnoj goveđi 4-7 2-4 5-10 Kruti stajski gnoj konjski 5-6 3-8 6-8 Kruti stajski gnoj svinjski 6-8 6-12 4-7 Kruti stajski gnoj ovčji 7-9 5-8 8-13 Kruti stajski gnoj kokošji 12-20 12-14 5-7 Kokošji (izmet bez stelje) 30-38 20-30 20-22
Tablica 2. Dinamika razgradnje i brzina raspoloživosti hraniva iz organskih gnojiva
Razgradnja Raspoloživost Vrsta gnojiva Brza Visoka Svinjski, pileći i kokošji stajski gnoj Tekući organski gnoj Ekstrakti biljaka, algi, organskih gnojiva Brašno od krvi i riblje brašno Umjerena Umjerena Komposti Zreli goveđi i ovčji stajski gnoj Koštano brašno Brašno od perja, rogova, kopita i papaka Alge i leguminoze Spora Mala Konjski stajski gnoj Sijeno, slama, kukuruzovina Lišće i iglice četinjača
Pročitajte još:
