Štete od visoke temperature povezane su sa štetama od nedostatka vode u biljci. Najveća opasnost prijeti plodovima na jugozapadnom dijelu krošnje jer su na tom dijelu plodovi najdulje izloženi suncu. U odnosu na temperaturu okoline, osunčani plodovi mogu imati i do 18° C veću temperaturu, pa se lako pregriju. Kad temperatura zraka prijeđe kritičnu granicu, puči se zatvaraju i promet vode u voćki slabi. Istraživanja pokazuju da pri temperaturi zraka 38 – 40 stupnjeva može doći do zagrijavanja plodova na temperaturu i do 50° C, što dovodi do oštečenja više od 90 posto plodova u samo nekoliko dana nakon izlaganja navedenim uvjetima.
Ako se plod zaštiti od djelovanja sunčeva svjetla, a izlaže temperaturi od 48° C do jednog sata, nema vidljivih znakova oštećenja. U suprotnom se javljaju tipični znakovi oštećenja nekoliko dana nakon izlaganja. To pokazuje da sunčeve ožegline nastaju kao posljedica kombiniranog djelovanja visoke temperature i sunčeva svjetla. U praksi se opasnost od pojave sunčevih ožeglina može javiti gotovo uvijek kad je temperatura zraka viša od 30° C, a površina tla zagrijana na 46° C ili više. Sve sorte jabuka nisu jednako osjetljive, pa je tako, primjerice, Gala osjetljivija od sorte Fuji.
Oštećenja su osobito izražena na plodovima koji su do pojave vrućine bili zasjenjeni, a onda naglo izloženi suncu. Veće štete javljaju se i kada je sunčano i vruće vrijeme s niskom relativnom vlagom zraka poslije razdoblja oblačnog i kišovitog vremena. Plodovi nisu naviknuti na novonastale vremenske prilike pa lako stradaju od sunčevih ožeglina. Na njima se javljaju različita oštećenja u obliku okruglih, žučkastih do ljubičastih pjega, posmeđenja, mekšanja tkiva, i sl. (vidi sliku). Tako nastala oštečenja često služe kao ulazna vrata za mnoge uzročnike bolesti i štetnike koji čine dodatnu štetu.
Ako vrućina potraje, štete se mogu javiti i na lišću čiji rubovi postaju smeđi i nekrotizirani, a list se uvije. Zbog nedostatka vode često dolazi do manjka biogenih elemenata. Posebice je ugrožena opskrba voćke kalcijem koji se u biljci raspoređuje isključivo ksilemskim tijekovima. Između mladica i plodova postoji jaka konkurencija za raspoloživi kalcij, pa plodovi dobivaju manje ovog elementa. Odgovarajuća koncentracija kalcija u plodu važna je za njegovu obranu od toplinskog stresa, ali i za postizanje odgovarajuće tvrdoće te dobre skladišne sposobnosti.
Kako smanjiti pojavu sunčevih ožeglina
Općenito je pravilo da voćke trebaju imati dovoljno vode tijekom razdoblja vegetacije. U posljednjih nekoliko godina praksa pokazuje da je rentabilan uzgoj voćaka i u kontinentalnom dijelu gotovo nemoguć bez natapanja. Zato sve više voćara ulaže u sustave za natapanje. I voćari-amateri na okućnicama moraju osigurati dovoljno vode svojim voćkama u ljetnom razdoblju, kad je opasnost od suše najizraženija. Ako se radi o mladim voćkama na slabo bujnim podlogama koje imaju plitak i slabije razvijen korijen, a volumen krošnje razmjerno je mali, većina je plodova izravno izložena suncu pa je time i opasnost od pojave sunčevih ožeglina veća.
Redovito natapanje može pomoći da se stupanj oštećenja smanji. Količinu potrebne vode treba pažljivo odrediti, jer je svako pretjerivanje ne samo skupo nego može dovesti i do problema s pretjeranim rastom ili jačom pojavom bolesti. Uza zalijevanje, povoljnu vlažnost tla održavamo nastiranjem tla (malčiranjem) oko voćaka odgovarajućim materijalom (pokošena trava, slama i sl). Mreže protiv tuče, osim što štite voćnjak od ove nepogode, zasjenjuju voćnjak pa tako štite plodove od ožeglina.
