Na pitanje pretplatnika koji razmišlja o podizanju nasada pitomog kestena koji traži kiselije tlo, a parcela za sadnju je alkalna, postoje li metode kojima se alkalno tlo prenamijeni u kiselo, te sve o podizanju i održavanju nasada, kao i poticajima, odgovara stručna suradnica Gospodarskog lista, Marina Maretić, mag. ing. agr.
O pitomom kestenu
Pitomi europski kesten (Castanea sativa) jedna je od prvih namirnica koju je čovjek konzumirao, a počeo se uzgajati prije više od 2500 godina. Listopadna je vrsta, ubraja se u porodicu Fagaceae, srodan je bukvi i hrastu, a naziva se i „žirom bogova“. Pitomi kesten rasprostranjen je u umjerenoj klimatskoj zoni sjeverne hemisfere. Kultivirana je sredozemna vrsta, obitava u gotovo svim zemljama od Pirinejskog poluotoka do Kaspijskog jezera. Najveći proizvođači pitomog kestena u Europi su: Turska, Italija, Španjolska, Portugal i Francuska. U posljednje vrijeme smanjen je uzgoj kestena u svim zemljama zbog pojave bolesti, ali i promjene načina života.
Nema službenih podataka o proizvodnji u Hrvatskoj jer je trenutno malo plantažnih nasada. Nema organiziranog uzgoja, plodovi se uglavnom sakupljaju u prirodi, pa količina i kakvoća plodova varira ovisno o godini. Pitomi kesten se ubraja u najdugovječnije voćke, može doživjeti i nekoliko stotina godina. Stablo može narasti i više od 20 m u visinu, krošnja je bujna i razgranata, korijen se duboko rasprostire. Jednodomna je biljka, muški i ženski cvjetovi su odvojeni. Uglavnom je stranooplodan, oprašuje se češće entomofilno (kukcima, najviše pčelama), ali i anemofilno (vjetrom). Botanički tip ploda je orah.
Plod kestena
Plod je crvenkasto- smeđe boje, na površini sjajan, polukuglastog ili zaobljeno plosnatog oblika. U loptastom tobolcu, obraslom oštrim iglastim bodljama (tzv. „ježice“) smještena su obično 1-3, rjeđe 4 ploda, uglavnom je 1 veći od ostalih. Kad tobolac sazrije, raspukne se, pa plodovi lako ispadaju na tlo. Vrijeme berbe određuje se uglavnom prema osnovi boje tobolca koji se sazrijevanjem mijenja iz zelene u svijetložutu. Masa jednog ploda se kreće od 4-5 g pa do 20 g i više.
Šumske površine pod kestenom u Hrvatskoj rasprostiru se na oko 130 000 ha površine. Rjeđe su čiste kestenove šume, uglavnom su mješovite šume kestena s hrastom kitnjakom, grabom ili bukvom. Kestena najviše ima u kontinentalnom dijelu, uz rub Panonskog bazena, između rijeka Drave i Save, Kupe, Korane i Une. Ima ga i na Medvednici, u Istri, a u manjim skupinama duž cijele obale do Dubrovnika i na otocima. U šumama ima značajnu ulogu i kao hrana za brojne vrste divljači.
Kakve uvjete zahtijeva?
Svjetlost
Pitomi kesten ima specifične uvjete prema okolišnim parametrima, pa uspijeva samo na određenim staništima. S obzirom na njegovu dugovječnost od velike je važnosti odabir proizvodnog prostora. Najbolje uspijeva na toplijim svjetlijim mjestima, na višim brežuljkastim položajima, ne preporučuje se saditi ga u vlažnim i hladnim udolinama. Odgovaraju mu južne i jugoistočne ekspozicije, u zavjetrini, blagog nagiba terena (4-6 %). Može uspijevati na visinama od 50 do 1000 m, ali najoptimalnije od 200 do 400 m. Od klimatskih čimbenika od velike važnosti je svjetlost jer je kesten heliofilna vrsta.
Temperatura
Za uspješan rast i razvoj, osim svjetlosti, važna je i toplina, posebno u fazama cvatnje i dozrijevanja plodova. Povoljna prosječna godišnja temperatura kreće se oko 11-15 °C, dobro podnosi i niske (do -20 °C i niže) i visoke temperature (do 35 °C i više). Osjetljiv je na sušu, potrebne su mu oborine u količini od 800 do 1600 mm u razdoblju od 180 dana u vegetacijskoj sezoni. Kesten je osjetljiv na brze izmjene ekstremnih temperatura (topli dani i hladne noći). Također, na rane jesenske i kasne proljetne mrazeve (pupovi mogu stradati pri -4 oC) te na jake vjetrove (posebno buru). Odgovara mu umjerena vlažnost zraka.
Tlo
Podnosi širok raspon tala, ali mu ne odgovaraju teška glinasta i aluvijalna, uz vodene površine, već umjereno vlažna, duboka, rastresita, dobre drenaže, ilovasto- pjeskovito teksture s dovoljnom količinom humusom i željeza. Osjetljiv je na alkalna i vapnenasta tla, preferira kiselija tla, pH vrijednosti 4,0-6,5.
Najoptimalnija su tla koja su nastala na silikatnoj podlozi. Kesten se može razmnožavati: generativno (sjemenom) ili vegetativno (reznicama, najčešće zelenim, izdancima, cijepljenjem, kulturom tkiva). Kesten stvara veliki broj izdanaka, 70 i više iz jednog panja, koji se mogu presađivati, no u suvremenoj proizvodnji se najviše upotrebljava cijepljenje. Pri tome je važno obratiti pozornost na kompatibilnost podloge i plemke.
Ako je pH vrijednost malo veća od vrijednosti koja odgovaraju kestenu (neutralno ili blago alkalno tlo), postoje metode za smanjenje pH vrijednosti, odnosno zakiseljavanje tla. Mogu se upotrijebiti kisela mineralna (sulfatna) gnojiva i/ili kisela organska gnojiva (treset), kompost od hrastovog lišća, iglice od crnogoričnog drveća ili piljevina npr. od jele.
Sortiment pitomog kestena
U rodu Castanea nalazi se 10-ak vrsta kestena, mnoge od njih imaju značaj u razvijanju podloga i sorata. Uz europski, najznačajnije vrste su kineski, japanski i američki kesten, koji su se također od davnina koristili u prehrambene svrhe. Provode se križanja s europskim, da bi se dobile sorte s poboljšanim svojstvima otpornosti. Kod selekcije podloga teži se smanjenju bujnosti i mogućnosti proširenja uzgoja kestena na karbonatnim tlima. U zapadnoj Europi postoji oko 500 sorata kestena. Razlikuju se po masi, krupnoći i obliku plodova, boji ljuske, izgledu vrha ploda, broju plodova u kupuli, kemijskom sastavu, okusu itd.
U Hrvatskoj
Na Sortnoj listi Republike Hrvatske nalaze se 4 sorte kestena: Bouche de Betizac, Maraval, Marsol i Precoce Migoule. Navedene sorte su francuske, križanci su europskog i japanskog kestena. Otpornije su na bolesti, ranije dozrijevaju (od sredine 9. do početka 10. mjeseca), plodovi su krupni, lako se gule. Bouche de Betizac se posebno izdvojio po kvaliteti, pa se može posaditi kao glavna sorta. Sorte Maraval, Marsol i Precoce Migoule (1 ili više njih) kao oprašivači, u omjeru od 20 %.
Na prostoru Hrvatske, na svakom području gdje uspijeva pitomi kesten, postoji veliki broj fenotipova kestena, najpoznatiji od njih su maruni. Marun je sorta pitomog kestena, dobivena selekcijom i oplemenjivanjem, odnosno cijepljenjem plemkama. Ističe se krupnim i kvalitetnim plodovima, slatkim i aromatičnim okusom. Svijetlije je boje ljuske koja se lako odvaja, kvalitetnog je drva. Karakterističan je za obronke Učke, područja Lovrana, Opatije, Mošćeničke Drage i okolice. Proizvodnja maruna na tom području je bila na vrhuncu u 19. stoljeću, no od 20. stoljeća dolazi do zapuštanja.
Početna ulaganja
Podizanje nasada kestena zahtijeva manja početna ulaganja nego što je slučaj kod nekih drugih voćnih vrsta, a mogu se postići visoki prihodi. Trošak podizanja 1 ha nasada kestena iznosi ukupno oko 110 000-125 000 kn. Od čega 20 % odlazi na nabavu sadnog materijala. Najveći udio troška potrebno je uložiti u godini prije sadnje. Najviše otpada na trošak rada strojeva te u godini sadnje, a u sljedeće 3 godine ulog je manji. Također, treba računati na trošak radne snage, pogotovo ako se berba planira obavljati ručno te godišnji trošak amortizacije.
Sadnja kestena
Sadnja se obavlja u fazama mirovanja vegetacije, u jesen ili rano proljeće. Nekoliko mjeseci prije sadnje poželjno je obaviti duboku obradu tla (do dubine 70-80 cm). Iskopati sadne rupe dimenzija 100×100 cm, dubine 50-80 cm, zatim obaviti meliorativnu gnojidbu organskim i mineralnim gnojivima, po potrebi dodati kiselo tlo. Razmak sadnje prvenstveno ovisi o bujnosti podloge i sorte, pa može biti od npr. 4×3 m (cijepljeni na slabobujnim podlogama) do 9×8 m i više (na sjemenjacima).
Poticaji i potencijal
Prema podacima APPRRR-a proizvodno vezane potpore (PVP) za voće se mogu ostvariti za kesten, dodjeljuju se ako se voće proizvodi na površini od najmanje 2 ha, a najviše do 10 ha. Maksimalan iznos koji se može ostvariti iznosi 1735 kn/ha godišnje. Za očuvanje izvornih i zaštićenih vrsta i kultivara za trajne nasade može se dobiti do 700 kn/ha godišnje. Ako se nasad uzgaja ekološki, može se ostvariti poticaj iz Mjere 11 Ruralnog razvoja. U kategoriji Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode za višegodišnje nasade ostvaruje se 868,18 €/ha godišnje. U kategoriji Plaćanja za održavanje ekološki poljoprivrednih praksi i metoda 723,48 €/ha. Poticaji iz Mjere 11 isključuju dobivanje PVP-a.
Pitomi kesten danas
Pitomi kesten je danas u Hrvatskoj od izuzetne važnosti za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti, iako njegov uzgoj nije na razini koju zaslužuje. Divlji kesten se često sadi u gradskim parkovima gdje ima značajnu dekorativnu ulogu. Dugogodišnja tradicija vezana za kesten prepoznatljiva je u manifestacijama koje se održavaju dugi niz godina, „Marunijada“ u Lovranu i „Kestenijada“ u Hrvatskoj Kostajnici, koje uključuju bogatu gastronomsku ponudu različitih jela spravljenih od kestena.
Pitomi kesten bi trebalo više približiti potrošačima, povećati trenutni uzgoj, provoditi selekciju domaćih populacija, razviti domaću rasadničarsku proizvodnju, organizirati otkup i preradu plodova, kestenove šume iskoristiti u turističke svrhe. Istraživanja izdvajanja genotipa započela su na području Istre gdje su zasađeni i neki pokusni nasadi, te od strane Centra za šljivu i kesten u Sisačko-moslavačkoj županiji.
(nastavlja se u tiskanom izdanju)
Želite li se detaljnije upoznati sa sortama i cijenama sadnica maruna, kliknite ovdje
